ŽELJKA ANTUNOVIĆ PREUZIMA SDP? Prijelazno rješenje koje neki vide je da stranku iduću godinu-dvije vodi najuglednija predstavnica stare garde

U bespoštednoj borbi pristaša i oponenata Davora Bernardića sve više SDP-ovaca, pogotovo onih koji se nisu opredijelili, zagovara prijelazno rješenje po kojem bi stranku godinu-dvije preuzeo netko iz “stare garde”, nekompromitiran i sposoban vratiti stranci stari sjaj iz Račanova vremena. Tako se oko Iblerova trga posljednjih dana spominje ime Željke Antunović, bivše potpredsjednice Vlade i ministrice, koju je marginalizirao Zoran Milanović, kada je i počelo kadrovsko osipanje stranke.

“Ona bi bila idealna, nije sudjelovala u stranačkom ratu, ima karizmu uspješne političarke, prije svega poštene, a i sve što je potrebno za lidera. Uostalom, SDP koji se toliko zaklinje da ‘propušta’ žene na sve položaje do sada nije imao šeficu stranke”, kaže nam jedan dugogodišnji član SDP-a koji se nije priklonio nijednoj opciji.

Jesu li SDP-ovci sa Željkom Antunović razgovarali ili je to samo želja sve većeg broja članova razočaranih stanjem u najvećoj oporbenoj stranci, za sada nije poznato, ali potraga za novim liderom grčevito se odvija iz dana u dan. Ni Zlatko Komadina i Rajko Ostojić nosu zadovoljni stanjem u stranci, pa ni čelnim čovjekom Davorom Bernardićem, kažu nam upućeni, ali su svjesni da ni oni nemaju asa u rukavu. Prijelazno rješenje s Komadinom teško bi prihvatili upravo oni koji traže da Bernardić ode, jer ga vide kao njegova političkog mentora, bez obzira na to što posljednji istupi riječkog veterana nisu išli previše u korist ispuhanog Bernardića.

S druge strane traje i potraga među “pobunjenicima”, a najveće liderske ambicije za sada iskazuje Peđa Grbin. U jednom se trenutku činilo da je najvjerojatniji kandidat za prvu fotelju Iblerova trga Siniša Hajdaš Dončić, ali mu je glavna prepreka to što je bio član HDZ-a. “To mu mnogi u SDP-u ne mogu oprostiti, iako je njegova daljnja politička aktivnost sasvim u redu”, smatra naš sugovornik. Ambicije da preuzme stranku iskazuje i sisačka gradonačelnica Kristina Ikić Baniček, kojoj dio članstva zamjera da je previše lijevo, iako baš tog smjera i SDP-u već dugo nedostaje.

“Nažalost, Tonino Picula nikako da se odluči želi li nastaviti europsku karijeru ili se vratiti u Zagreb. To sjedenje na dvije fotelje nije moguće, pogotovo što to dio članstva doživljava kao Piculinu želju da zadrži visoka primanja u Bruxellesu, dok se stranka raspada i kada postoji realna opasnost da u konačnici pukne na nekoliko dijelova”, kaže nam jedan visokorangirani član SDP-a.

Mnogi sadašnji stranački rat doživljavaju više kao borbu za fotelje i pozicije na budućoj listi na izborima za Sabor. Velikom broju SDP-ovaca to je jedini cilj, jer ako ispadnu iz igre, teško će moći naći posao i nastaviti zarađivati koliko sada zarađuju u Saboru. Mnogi i Bernardićevu poziciju vide upravo u činjenici da mu je manje stalo biti političar, a više sačuvati radno mjesto. Kada bi se povukao, novi šef SDP-a, ako bi bio iz “suprotnog” tabora, teško da bi ga zadržao na listama, što bi značilo da bi ostao i bez primanja.

“Mi naprosto nemamo u ovom trenutku lidera”, kaže Globusov sugovornik. “Sječa je kadrova kada se mijenjaju šefovi stranke, prije svega nakon Zorana Milanovića i sada Davora Bernardića, surova, iako socijaldemokrati tvrde da su otvoreni i tolerantni. A oni koji otpadnu, ako nemaju svoje profesije, teško mogu nastaviti sa standardom koji su imali kao zastupnici u Saboru ili partijski kadrovi, pa otuda i tako tvrda bitka za novog šefa koji u konačnici odlučuje o listama.”

CROPIX

“Nažalost, SDP se sve više pretvara u stranku poslušnika šefu, jer je to jedina garancija da će netko ostati i opstati. Pravog programa nitko nema, pa ni sadašnji ‘pobunjenici’ koji žele skinuti Bernardića. Učinili su niz grešaka u koracima, od toga da je nepotpisano pismo procurilo u javnost, do toga da su prvo tražili i opoziv predsjedništva, a zatim Glavnog odbora. Tako se dobiva slika da im je jedini cilj doći do fotelja, mak­nuti staru garnituru i postaviti novu”, kaže naš sugovornik.

Prsti Zorana Milanovića sve se manje osjećaju u stranci, iako neki tvrde da je lobirao za Gordana Marasa. Mnogi se prisjećaju loših poteza bivšeg šefa, ali milanovićevci ga se ni sada ne odriču. Javno ga i dalje hvale, iako su svjesni da više nema pravog utjecaja u SDP-u niti perspektivu da se vrati kao stranački šef. Pitanje je i koliku bi podršku članstva imao da se kandidira na predsjedničkim izborima.

“Meni je ključno pitanje što bi oni koji sada žele smijeniti Davora Bernardića promijenili. Nisam čuo ništa konkretno, osim fraza, pa je dojam da nitko nema pravu viziju u kojem smjeru stranka treba ići. Kako ne postoji ni lider ili neko ime koje će privući članstvo, problem je još gori”, kaže dugogodišnji član stranke koji je potpuno svjestan da SDP s Davorom Bernardićem na čelu nema nikakve šanse.

“Sada se i Plenković jasno izjasnio da ne očekuje veliku koaliciju i onda su pale i sve nade da bi to mogao biti spas za Bernardića. Ali, potrebnog naboja u Glavnom odboru da ga se smijeni još uvijek nema, pa se i dalje taktizira s bezbroj varijanti. Od onih da će ‘pobunjenici’ biti kažnjeni do toga da će sve ostaviti za jesen.”

Utihnuo je i Ranko Ostojić, koji se nada da će doći na čelo Županijskog odbora u Dalmaciji, što je u ovom trenutku izvjesno. Činjenica da je već više od polovice članova Predsjedništva, ako je računica točna, okrenulo leđa Bernardiću međutim nije demoralizirala mladog šefa stranke pa da sam odstupi. Čvrsto se drži fotelje na Ibleru i kritike koje dolaze od medija, ali i istaknutih članova stranke, previše ga ne uzbuđuju. Podržavaju ga samo “njegovi”, a mrtvi krug u SDP-u ionako se pretvorio u natezanje “naših” i “vaših”. I jedni i drugi ne mogu se odmaknuti od toga tko će biti novi šef. A osobna sudbina i jednih i drugih upravo o tome i ovisi. Na sam SDP malo tko misli.

Najveći je gubitnik takvog stanja u SDP-u, uz stranku, i Hrvatska. Naime, zemlja vapi za jakom oporbom koja bi mogla konkurirati HDZ-u, koji sada vlada gotovo sam, po uzoru na jednopartijski sustav. U očekivanju velikih reformi, poput zdravstvene i mirovinske, glas socijaldemokrata itekako je potreban. Ovako, što Bernardić kaže nitko više ne uzima ozbiljno, niti sluša, a tako je i s njegovim oponentima koji su koncentrirani na stranačku bitku, a ne na stanje u Hrvatskoj. Zbunjeni su i SDP-ovi partneri i nekim čudom, ponajviše zbog osobnih odnosa Kreše Beljaka s Bernardićem, HSS ostaje u slobodnom braku kojem svaki čas prijeti potpuni raspad. IDS je već pobjegao, Glas traži svoju šansu upravo u slabom SDP-u, a Andrej Plenković može računati na novi mandat bez obzira na tanke rezultate svoje Vlade.

“Ako se Peđa Grbin profilira za novog lidera, promjene bi mogle nastupiti, ali ideja sa Željkom Antunović svakako nije loša. Časna je to žena, velikog iskustva, koja sigurno ne bi nikoga izbacivala ili stranku dodatno dijelila. Drugo je pitanje želi li ona na čelo ovakvog SDP-a i postoji li potrebni naboj većine da joj se za tu ambiciju da poticaj. Ali, ideja nije loša”, kaže Globusov sugovornik.