ZAŠTO HDZ GUBI U ZAGREBU VEĆ 25 GODINA Je li Franjo Tuđman prije četvrt stoljeća jednom svojom izjavom zauvijek posvađao HDZ i Zagrepčane

“Onaj tko dobije Zagreb, dobiva izbore”, uzrečica je koja se često čula u protekloj kampanji za izbor predsjednika države. Opetovana je i u samoj izbornoj noći dok su se čekali konačni rezultati glasovanja u drugom krugu izbora. Izgovarali su je terenski izvjestitelji, voditelji prigodnih izbornih emisija i politički komentatori u radijskim i televizijskim studijima. No to je daleko od istine. Istini je mnogo bliža tvrdnja da “onaj tko dobije Zagreb, gubi izbore”.

Ne mogu se sjetiti glavnog grada neke europske države, stare ili nove demokracije, u kojemu su birači četvrt stoljeća sustavno uskraćivali većinsku potporu političkoj stranci i njezinim kandidatima koji su osvajali vlast na nacionalnoj razini i veći dio tog razdoblja vladali državom. Od 1995. HDZ nikad nije pobijedio u Zagrebu ni na parlamentarnim ni na predsjedničkim izborima.

Teško je zamisliti da, primjerice, Austrijom, Belgijom i Norveškom vladaju stranke koje četvrt stoljeća nisu pobijedile u Beču, Bruxellesu i Oslu ili da Slovačkom, Slovenijom i Crnom Gorom vladaju stranke koje toliko dugo nisu pobijedile u Bratislavi, Ljubljani i Podgorici.

Od pobjede Franje Tuđmana 1995. nikad kandidati HDZ-a nisu dobili većinu glasova na predsjedničkim izborima u Zagrebu. Stjepan Mesić, kandidat lijevoga političkog tabora, uvjerljivo je pobijedio na izborima u Zagrebu 2000. i 2005., dok kandidat HDZ-a Mate Granić 2000. nije ni ušao u drugi krug glasovanja. Na predsjedničkim izborima 2010. u Zagrebu je pobijedio kandidat SDP-a Ivo Josipović, a kandidat HDZ-a Andrija Hebrang nije ušao u drugi krug glasovanja.

Na izborima 2015. u zemlji je pobijedila kandidatkinja HDZ-a Kolinda Grabar-Kitarović, ali je u Zagrebu najviše glasova u oba kruga izbora dobio Josipović. Naposljetku, na proteklim izborima kandidat SDP-a Zoran Milanović pobijedio je kandidatkinju HDZ-a Grabar-Kitarović u oba kruga glasovanja u Zagrebu.

Ukratko, od Tuđmanove pobjede - precizno politički tempirane neposredno poslije “Oluje” 1995., premda mu je mandat istjecao tek 1997. - u pet ciklusa izbora većina birača Zagreba ni jedan jedini put nije podržala kandidate HDZ-a za predsjednika države. Činilo se da “izbore dobiva onaj tko dobije Zagreb” zato što su u svim primjerima, osim jednoga, pobjednički kandidati najviše glasova dobili i u Zagrebu i u cijeloj zemlji.

(...)

Cijeli članak možete pročitati u tiskanome izdanju novoga broja Globusa