NOVI GLOBUS

Velika analiza: Ima li ljevica dobitnu kombinaciju za pobjedu na izborima?

‘Važno je da idemo u dva odvojena bloka, jer ćemo tako postići najviše‘
 Goran Mehkek/Cropix

Ima li ljevica dobitnu kombinaciju? Drugim riječima, imaju li vodeće lijeve stranke razrađenu strategiju i taktiku kako da na izborima osvoje dovoljno glasova za sastavljanje saborske većine od 76 zastupnika? Toliko im je zastupničkih potpisa potrebno da bi preuzele vlast. Pritom treba uzeti u obzir da se na parlamentarnim izborima zastupnici biraju u 10 izbornih jedinica u Hrvatskoj, njih po 14, dok od preostalih 11 zastupnika troje dolazi iz dijaspore, a osmero iz redova nacionalnih manjina.

Još u javnosti nema anketa provedenih po izbornim jedinicama iz kojih bi bilo vidljivo koliko pojedina stranka ili koalicija doista osvaja mandata jer postojeća istraživanja cijelu Hrvatsku promatraju kao jednu izbornu jedinicu u kojoj, recimo, mnoge stranke ne dobivaju pet posto glasova koliko je minimalno potrebno da bi imale saborskog zastupnika, a vrlo je izvjesno da će barem u jednoj izbornoj jedinici osvojiti mnogo veći postotak glasova, za što je najbolji primjer IDS u Istri, ali i neke manje, regionalno orijentirane stranke u sjeverozapadnoj Hrvatskoj ili Dalmaciji.

Upravo su zastupnici tih malih stranaka nakon izbora omiljena meta onome tko ima najveće šanse okupiti većinu, pa na njih, sasvim sigurno, računa i ljevica, na kojoj bi najviše mandata trebali osvojiti SDP i Možemo, što se može zaključiti iz dostupnih anketa. HDZ na razini cijele Hrvatske ima naklonost oko 28 posto birača, SDP-u je sklono upola manje birača, a platformi Možemo, Mostu i Domovinskom rejting je između 7 i 8 posto.

Prema nedavnom istraživanju Dnevnika Nove TV, 27 posto ispitanika na mjestu premijera i u iduće četiri godine vidi Andreja Plenkovića, na drugome je mjestu Sandra Benčić s 10,1 posto, na trećem Ivan Penava sa 7,4 posto, a tek je četvrti Peđa Grbin, kojega bi za premijera htjelo 6,3 posto hrvatskih građana. No Grbina bi više od toga mogao zabrinuti podatak da ga na toj poziciji želi samo trećina SDP-ovih birača.

Na te se podatke osvrće i politolog i politički analitičar prof. dr. sc. Berto Šalaj, redoviti profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, koji nam je rekao da bi bilo političko čudo kada bi nakon sljedećih izbora oporba od centra nalijevo uspjela sastaviti većinu jer dvije najjače stranke ljevice zajedno ne dostižu HDZ. Po njegovim riječima, ljevica nije jasno komunicirala svoje politike koje bi se razlikovale od HDZ-ovih i koje bi građanima ponudile nešto novo i mobilizirale ih. On je zagovornik teze da izborni uspjeh ljevica može ostvariti samo u slučaju velike izlaznosti.

„Dio lijevih birača razočaran je politikom i misli da se ništa ne može promijeniti i njih treba mobilizirati. HDZ je s potporom od 25 do 30 posto dodirnuo svoj plafon. Neodlučni birači, po mom sudu, nisu birači koji će glasati za HDZ. To je biračko tijelo oporbe”, kaže Šalaj pa nam odgovara i na pitanje nedostaje li ljevici istaknuti lider i je li njezinim potencijalnim biračima problem to što ne znaju tko će u slučaju formiranja Vlade lijevoga centra biti premijer.

„Peđa Grbin nije se profilirao kao dovoljno jaka politička osoba.

S jedne je strane ostao u sjeni Zorana Milanovića koji je, iako obnaša funkciju predsjednika države, glavni oporbeni političar u Hrvatskoj, ali i Sandre Benčić, koja se pokazala puno energičnija u istupima, komentarima i analizama. Grbina većina građana nije prepoznala kao lidera koji može voditi Hrvatsku. Kad već nije karizmatičan, trebao bi više raditi na drugim poljima. Benčić je pokazala silnu političku energiju, a najveći joj je nedostatak, koji čini upitnim njezinu kandidaturu za premijerku, to što je na čelu stranke koja je regionalna. Tih 7 ili 8 posto potpore Možemo dobiva gotovo isključivo u Zagrebu.

Možemo se nije uspjelo razviti u drugim dijelovima Hrvatske. SDP, kakav god bio, ipak ima potporu u svim dijelovima Hrvatske. U petoj, jednoj od dvije slavonske izborne jedinice, Možemo ne postoji, i teško je onda očekivati da joj građani vjeruju da će postati premijerka. Dugo se govori o SDP-ovu kraju, o agoniji. Za Peđu Grbina ovo je politička utakmica života. Ako ne uspije sastaviti parlamentarnu većinu, on mora otići s mjesta čelnika SDP-a.

Zato i poziva na koaliciju od centra prema lijevo. Na njihovim će listama možda biti Dalija Orešković, Anka Mrak-Taritaš i Katarina Peović, koje samostalno mogu dobiti 1 ili 2 posto, ali ne mogu ući u parlament. Ako želiš biti pobjednička stranka, okupljaš sve da glasovi ne bi propali. Ako uspiješ, ispada da si napravio dobro, no ako ostaneš u oporbi, znači da si drugima dao mjesta koja bi inače išla SDP-ovim zastupnicima. Na tragu toga mislim da će Grbin pristati i na točkastu koaliciju s Možemo, koje je odbilo nacionalnu koaliciju. U drugoj situaciji bi čelnik SDP-a to glatko odbio, no kada se boriš za politički život, otvoren si za sve”, kaže Šalaj.

Svoje izborne taktike Globusu su otkrili predstavnici najjačih stranaka na ljevici Arsen Bauk iz SDP-a i Sandra Benčić iz Možemo.

„Idealno bi bilo da sami osvojimo 76 mandata”, kaže nam SDP-ov zastupnik Arsen Bauk, koji o mogućoj suradnji s drugim strankama u cilju okupljanja većine u Saboru naglašava da u prvu skupinu poželjnih koalicijskih partnera spadaju one stranke s kojima je SDP organizirao prosvjed na Markovu trgu. Ideološki su mu prihvatljivi i zastupnici nacionalnih manjina kao i onih lista koje djeluju lokalno i SDP s njima surađuje na lokalnoj razini.

„Ako to ne bude dovoljno, a ni HDZ neće imati većinu, onda se otvara mogućnost razgovara s onim strankama s kojima danas činimo opoziciju, a izvjesnost uspjeha tih pregovora trenutno ne mogu pretpostaviti. Ono što mogu pretpostaviti je da neće ni sadašnjoj većini biti lako doći do većine, odnosno da sadašnja parlamentarna većina to neće biti i u sljedećem sazivu. Sadašnja opozicija će činiti većinu u sljedećem sazivu Sabora.

Hoće li to biti i parlamentarna većina, vidjet ćemo. To će ovisiti o međustranačkim dogovorima jer je i opozicija, kao i aktualna parlamentarna većina, ideološki različita. Sve što izlazi izvan okvira ovog prvog reda poželjnih koalicijskih partnera je na razini velikih špekulacija”, rekao nam je Bauk napominjući da brojne ankete pokazuje da stranke koje su organizirale prosvjed na Markovu trgu imaju 5 do 7 posto veću potporu građana od HDZ-a.

„I među neodlučnim građanima više je onih koji su skloni nama nego HDZ-u. Sve je sada na umješnosti ljevice da ti građani izađu na izbore i da se na optimalan način njihovi glasovi pretvore u mandate. Ako bismo se držali pravila ‘ni zrna žita neprijatelju‘, to bi značilo da niti jedna izborna lista na ljevici ni u jednoj izbornoj jedinici ne ostane ispod praga od pet posto.

Na prošlim izborima SDP ni u jednoj izbornoj jedinici nije ostao ispod praga, Možemo! je ostalo u pet, a lista koju su činili Fokus i Pametno (danas Centar) u sedam”, podsjeća Bauk koji je uvjeren da će SDP imati više od 34 zastupnika koliko ih je dobio na prošlim izborima.

Smatra da suradnja s malim strankama ima smisla jer se tako privlače njihovi glasovi koji bi inače propali, i zato ima treba dati mjesto na SDP-ovim izbornim listama. Na prošlim izborima je tako IDS dobio tri zastupnika, HSS dva, Glas jedan i HSU jedan. „Postoji i mogućnost da se i ovaj put neke manje stranke nađu na SDP-ovim listama, uostalom Predsjedništvo SDP-a dalo je zadaću predsjedniku da nastavi razgovore s ovim strankama u cilju formiranja predizbornog saveza”, ističe Bauk. Odgovara nam na pitanje tko će biti premijer ako ljevica i centar okupe većinu.

„Ako budemo u poziciji da imamo vlast, premijer je onaj tko je dobio izbore i nitko ga neće dovoditi u pitanje i onda će naš premijerski kandidat biti premijer”, ističe Bauk, a o činjenici da prema anketama Peđa Grbin ima lošiji rejting od SDP-a kaže da i Plenković ima lošiji rejting od HDZ-a.

„Stvar je kreativne slobode izrađivača anketa koji postavljaju određena pitanja na koja mogu dobivati znakovite odgovore, a po ispitivanjima, 30 posto građana o predsjedniku naše stranke ima dobar dojam”, naglašava Bauk.

„Neke teme više mobiliziraju lijeve, a druge desne birače. Mi imamo svoju taktiku, a jedan od njezinih bitnih elemenata je da je ne otkrivamo do kraja jer bismo time izgubili taktičku prednost koju bismo stekli primjenom te taktike”, zaključuje s osmijehom. Što kaže na Plenkovićeve optužbe da su stranke koje su organizirale prosvjed proruski radikalni ljevičari?

„Kad god HDZ na vlasti krene u takvu retoriku, to je znak da su u padu i da se obraćaju svojim čvrstim glasačima u želji da ih i oni ne napuste. Naročito mi je lijepo da to govore i predsjedniku HSS-a, stranke koja je u komunizmu bila zabranjena. Birači kojima treba crtati da stranke od centra nalijevo nisu komunističke ionako neće glasati za nas, a HDZ valjda misli da će dio podržati njih.

Nećete vjerovati, ali postoje ljudi koji i dalje vjeruju da su svi od centra nalijevo komunisti, u koje neki svrstavaju i Most. Uostalom, Fred Matić je bio branitelj i u logoru pa nekima nije bio dovoljno legitimiran da bude dobar Hrvat i dobio je šator pred Ministarstvom. Što se mene tiče, dobar Hrvat sam bio na fakultetu, u srednjoj školi vrlo dobar, a u osnovnoj odličan”, rekao nam je Arsen Bauk.

Premijerska kandidatkinja stranke Možemo Sandra Benčić za Globus objašnjava da se pouzdano zna da birači koji se u anketama izjašnjavaju kao neodlučni nisu oni koji će svoje glasove dati HDZ-u, nego ih je najviše lijevo i na centru. Apstinenti su, dodaje ona, oni koji nikad ne idu na izbore, no ti neodlučni katkad idu, a katkad ne. Stoga se, zaključuje Benčić, cijela ljevica mora fokusirati upravo na njih da ih motivira da izađu na glasanje.

„Upravo ta potreba za visokom izlaznošću bila je i ključni razlog zašto smo donijeli odluku da na nacionalnoj razini idemo na izbore samostalno, a u pojedinim izbornim jedinicama u suradnji s lokalnim strankama, SDP-om ili strankama nama sličnog profila. Za takvu suradnju imamo nekoliko ključnih kriterija. Prvi je da na našoj ili zajedničkoj listi ne bude ljudi koji će pretrčati HDZ-u, odnosno da netko takav ni pod koju cijenu s naše liste ne uđe u Sabor. Iz tog smo razloga i oprezni oko zazivanja velikih koalicija jer je u takvim koalicijama, znamo, bilo i stranaka koje su pretrčavale.

Kao drugo, da bismo mobilizirali građane, vrlo je važno da svaka stranka od nas dvije veće na ljevici maksimizira ono što je njezina jaka snaga. Kod SDP-a je to konsolidirano biračko tijelo koje je koncentrirano u dobnoj skupini iznad 50 godina. SDP mora njih motivirati. S druge strane mi imamo manje konsolidirano biračko tijelo, ali imamo veći mobilizacijski potencijal novih birača i naši su birači uglavnom mlađi, a upravo je njih najteže mobilizirati.

Programska jasnoća, da znaju kome daju glas, izuzetno je bitna. Zato je važno da, ukupno gledano, na izbore idemo u dva odvojena bloka”, govori Sandra Benčić. Po njezinim riječima, ključno je da sa SDP-om ne ulaze u bilo kakve sukobe i da se ne doživljavaju kao konkurenti jer im je cilj da na kraju zajedno imaju dovoljno za okupljanje većine u Saboru.

„Kada vidimo da SDP raste, to gledamo kao dobro. Imali smo prošli tjedan sastanak Vijeća stranke na kojem je odlučeno da sa SDP-om idemo u pregovore o tzv. točkastoj koaliciji, odnosno zajedničkim izbornim listama u nekim jedinicama, kao i da nastavimo razgovore s Dalijom Orešković. Takvim suradnjama možemo svim partnerima povećati broj mandata i ne ugroziti izlaznost”, naglašava Benčić.

Pojašnjava da sve ankete koje su se ikada provodile uoči izbora ukazuju na negativnu sinergiju strankama na ljevici, što znači da kada idu na izbore u koaliciji, dobivaju nekoliko postotaka manje nego kada idu odvojeno jer dio glasača odustane od glasanja. Na desnici, kaže, vrijedi obratno.

„Događa se bazična logička pogreška kada se tvrdi da je ljevica u velikoj koaliciji pobijedila na izborima kada je bila velika izlaznost. No to ne znači da je velika izlaznost bila zbog koalicije, naprimjer na izborima održanima 2011., kad je ljevica dobila”, tvrdi Benčić. Napominje da bi zajedničke liste s SDP-om Možemo htjelo imati u manjem broju izbornih jedinica, u onima gdje je ljevica ukupno slaba pa se može dogoditi da ostane bez mandata.

„Nije više naše biračko tijelo koncentrirano samo u Zagrebu nego u brojnim urbanim središtima. To su Istra, pogotovo Pula, Rijeka, Osijek, Karlovac, Šibenik, pa i Zadar, sjeverozapadna Hrvatska, Zabok naprimjer... Imamo i jaku bazu u Dubrovniku. Imamo vijećnike po cijeloj Hrvatskoj. Ako se dogovorimo s Dalijom Orešković, ona bi bila na našoj listi. Ne mogu spekulirati hoće li ona na to pristati, kao ni hoće li SDP prihvatiti naše prijedloge”, otkriva Benčić dodajući da za ostale stranke na ljevici trenutno ne vrijedi takva ponuda.

„Kako sada stvari stoje, odnosno prema tračevima koji dolaze iz HDZ-a, ta stranka kontinuirano provodi ankete po izbornim jedinicama i one pokazuju da ne dobivaju dovoljno za sastavljanje većine. Evidentno je da nemaju dovoljno ni s Domovinskim pokretom, bez kojeg sigurno neće uspostaviti vlast. Glas za DP je glas za HDZ, kao i obratno. Ključni razlog Plenkovićeva skretanja udesno u zadnja dva tjedna je da umanji težinu DP-a na izborima i u kasnijim pregovorima. U HDZ-u znaju da gube potporu na političkom centru”, rekla nam je Benčić.

O poslijeizbornim suradnjama kaže da su im prihvatljivi svi od centra nalijevo, a to su i zastupnici nacionalnih manjina jer je povijest je pokazala da su oni vrlo često činili vladajuću većinu te da u Hrvatskoj vrlo teško jedna ili dvije stranke mogu formirati vlast. To, napominje, nije samo hrvatski specifikum nego je slično u cijeloj Europi.

„Premijera odnosno mandatara daje onaj iz koalicije koji ima najviše mandata i oko te osobe se moraju složiti sve stranke u koaliciji. Tu stvari moraju biti jasne”, tvrdi Benčić.

Cijeli članak možete pročitati u tiskanome izdanju novoga broja Globusa

Pretplatite se, donosimo Globus sigurno do vašeg doma!

01/22 55 374

Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

image

Globus, naslovnica

Screenshot/
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 10:41