Tanja Lupieri: ‘U mojoj bolnici nedostaje čak 150 sestara. Ovako više ne možemo raditi‘

/Hanza Media

U hrvatskom zdravstvenom sustavu radi oko 25.000 medicinskih sestara i tehničara, a mnoge medicinske sestre rade i u socijalnoj skrbi, u domovima za starije i nemoćne. Predsjednica Hrvatske udruge medicinskih sestara Tanja Lupieri, koja taj posao radi pune 34 godine u Kliničkoj bolnici Sveti Duh, tvrdi da u Hrvatskoj jako nedostaje medicinskih sestara.

- Čak 30 posto medicinskih sestara u Europi odlazi iz te profesije. Ne žele više raditi taj posao, što znači da će još više sestara nedostajati. Kod nas je isto tako. Ljudi odlaze zbog teških radnih uvjeta. Moja ustanova stalno preko natječaja traži nove sestre. Evo ja ću ih sad tražiti 30 i ne znam hoće li mi ih se toliko javiti. Znam da je tako i u drugim bolnicama u Zagrebu pa i u drugim gradovima. Uz suglasnost Ministarstva tražimo sestre, ali se ne javljaju na natječaje. Čak i lobiramo po školama i pokušavamo učenike i studente koji su kod nas u bolnicama na kliničkim vježbama motivirati da se odmah po završetku obrazovanja jave na natječaje jer nam nedostaje zaposlenika. Samo mojoj bolnici trenutno nedostaje oko 150 sestara - otkriva Tanja Lupieri u Globusovoj Ordinaciji.

Prema njezinim riječima, neki gradovi i županije, poput Splita i Dubrovnika, već su povećali kvote u medicinskim školama. U Zagrebu je problem nedostatak prostora u školama i ne može se povećati kvota iako je više zainteresiranih učenika nego što ih medicinske škole primaju.

U zadnjih desetak godina je, kaže Lupieri, oko 2000 medicinskih sestara otišlo iz Hrvatske, što i nije tako značajan broj, ali je više onih koje odlaze iz svoje profesije.

- Za rad u smjenama, vikendima i blagdanima te prekovremene sate dobivaju se dodaci, no osnovna plaća sestre sa srednjom stručnom spremnom ne prelazi 5000, a s višom do 6000 kuna. Naše su medicinske sestre zbog svog znanja vrlo cijenjene u inozemstvu. Neke se i vraćaju u Hrvatsku nakon što su neko vrijeme provele vani. I vani se puno radi. Mnogim sestrama novac nije ključan, nego se više žale na uvjete rada. Premalo ih je i rade prekovremeno. Nije nam cilj prosvjedovati, nego biti uz bolesnike, ali kako sad stvari stoje, čini se da će to biti jedini način da se izborimo za minimalne uvjete koje tražimo - govori Lupieri koja smatra da je naš zdravstveni sustav još uvijek dostupan svakom čovjeku i da takav treba ostati.

- Da bismo bili što kompetentniji za posao koji radimo, važno nam je da se što više obrazujemo. Brojna istraživanja potvrđuju da je smrtnost puno manja tamo gdje rade sestre s višom razinom obrazovanja. Na nama je velika odgovornost. Trenutno u Hrvatskoj obrazujemo velik broj medicinskih sestara, čime povećavamo sigurnost bolesnika. Nakon deset godina upornih traženja da Ministarstvo zdravstva prepozna visoku stručnu spremu, konačno smo u srpnju dobili Vladinu uredbu kojom se medicinskim sestrama priznaje VSS. To je velik korak jer se prepoznalo ulaganje medicinskih sestara u obrazovanje. Važno je da one ostanu raditi u našem zdravstvenom sustavu. One su te koje motiviraju, educiraju i potiču svoje kolegice na daljnje obrazovanje - ističe Tanja Lupieri koja je na zagrebačkom Medicinskom fakultetu stekla diplomu magistre sestrinstva.

Javnost je nedavno zgrozio slučaj medicinske sestre koju je u ordinaciji fizički napao pacijent koji je još k tome liječnik.

- Ljudi misle da na nama mogu iskaliti sve svoje frustracije i nezadovoljstvo sustavom. Možda ljudi imaju pravo biti nervozni, ali moraju shvatiti da mi nismo svemogući, da ne možemo napraviti čudo. Možemo ih prihvatiti i sigurno ćemo ih zbrinuti. Raznim oblicima verbalnog i fizičkog nasilja pacijenata najčešće su izložene sestre na hitnim prijemima. Taj se problem rješava na različite načine. Odnedavno na hitnim prijemima imamo zaštitare koji nam pružaju sigurnost. U proteklih godinu dana imali smo više od sto prijava medicinskih sestara zbog fizičkog i verbalnog nasilja - kaže Lupieri dodajući kako je takvih slučajeva sve više. Naglašava da građane treba osvijestiti da medicinske sestre nisu ništa krive, da one nisu osobe na koje trebaju usmjeriti svoje nezadovoljstvo, da trebaju komunicirati na normalan i ljudski način.