Sergej Stanišev predsjednik je Stranke europskih socijalista (PES), najveće transnacionalne europske političke stranke lijevoga centra. Ona okuplja brojne socijalističke, socijaldemokratske i radničke stranke u Europi, među njima i hrvatski SDP. Stanišev je godinama vodio Bugarsku socijalističku stranku te je bio predsjednik bugarske Vlade od 2005. do 2009., a na čelu PES-a je od 2011. Ekskluzivno za Globus, tri mjeseca uoči izbora za Europski parlament, govori o stanju socijaldemokracije u Europi i višegodišnjoj krizi socijaldemokratske ideje i prakse, o upadljivom gubitku povjerenja građana u sposobnost stranaka lijevoga centra da u doba velikih društvenih transformacija, ekonomskih, tehnoloških i socijalnih, štite i promiču interese svih ljudi koji žive od svojega rada.
Suprotno gorkim kritikama koje se lijevocentrističkim strankama upućuju s ljevice i unatoč rezignaciji dobrog dijela lijevih birača Stanišev čvrsto vjeruje da socijaldemokracija ima budućnost i da su pred njom dobre godine. Uvjeren je da će se novi duh i nova snaga socijaldemokracije vidjeti već na europskim izborima u svibnju.
Samo nekoliko zemalja Europske unije trenutno ima vlade predvođene strankama ljevice. Slažete li se da su socijaldemokratske stranke u Europi, kao i socijaldemokracija općenito, zapale u krizu?
- Apsolutno se ne slažem. Trenutno je u članicama EU sedmero premijera iz redova Europske pučke stranke (EPP) i sedmero iz Stranke europskih socijalista, uključujući i grčkog premijera Aleksisa Ciprasa, koji redovito sudjeluje u našim okupljanjima. Socijaldemokracija je u Europi i te kako živa. Istina, u javnosti raste nezadovoljstvo tradicionalnim političkim establišmentom, što rezultira usponom populista te velikim radničkim prosvjedima poput onih što ih predvode Žuti prsluci u Francuskoj. Desnica je podjednako pogođena tim trendovima kao i ljevica, no na njih daje sasvim suprotne odgovore. Europska pučka stranka (EPP) već deset godina prevladava u europskim institucijama i kao takva ona je dio problema, pa ne može ponuditi rješenje. Upravo je njihova politika dovela do raspada vladavine blagostanja u državama članicama i cjelokupnoj Uniji, koja je nekoć vodila brigu o svojim građanima, do dolaska financijske krize i posljedica koje je štednja ostavila na njihov život. Poput gorke pilule štednja je ponuđena kao lijek kako bi se teret gospodarskog oporavka prebacio na leđa građana. Ljudima su zamaglili oči da ne vide kako od svega koristi ima manjina, a ne većina. Sve je to otuđilo ljude od Europske unije i od politike općenito. Takav je kaos postao plodno tlo za uzdizanje nacionalista i ekstremne desnice iako ona ne donosi nikakva rješenja, nego samo izvlači korist za sebe. Koncept koji nudi pod parolom “Europa nacija” zapravo je “Europa nacionalizma”, a dobro znamo kamo takvi putovi mogu voditi.
Suočene s rastućim nezadovoljstvom građana, pučke stranke prigrlile su populizam. Kako bi se održale na vlasti, pučke stranke diljem Europe sklapaju koalicije s populistima. Još je gore to što se neke stranke iz EPP-obitelji i same radikalno okreću nacionalizmu i populizmu, za što je najočitiji primjer autoritarni Orbánov režim u Mađarskoj. EPP i nacionalisti tako su, zapravo, dvije strane istoga novčića. Sjetimo se samo nedavne izjave Antonija Tajanija, predsjednika Europskog parlamenta iz redova EPP-a, koja je izazvala veoma negativne reakcije u Hrvatskoj i Sloveniji te je naišla na osudu svih naprednih političkih faktora.
Nasuprot svemu tome socijalisti i socijaldemokrati ostaju vjerni svojim izvornim vrijednostima. Normalno je da u pojedinim državama imaju uspone i padove. Podjednako sam ponosan kada vidim svoje mađarske drugove kako na ulicama Budimpešte štite demokraciju i socijalnu pravdu iako ih je Fidesz kao opoziciju stjerao u kut, i na lijevu vladu Antonija Coste u Portugalu koja izvlači tu zemlju iz očaja i siromaštva i tako pokazuje da socijaldemokratska politika može biti vrlo uspješna.
Zašto onda u nekim europskim zemljama poput Hrvatske sve manje ljudi na izborima daje svoj glas socijaldemokratima?
- To je zato što je sve manje ljudi koji uopće izlaze na izbore, pogotovu one za Europski parlament. No istovremeno rastu zahtjevi za socijalnom pravdom, osobito kad su u pitanju porezi, socijalne naknade, jednakost, poštenje, jednaka prava i mogućnosti... Bolna je činjenica da ekonomski rast ne donosi svima boljitak. Okrutne ekonomske politike koje provodi desnica sve više dijele ljude na pobjednike i poražene, što se najbolje pokazalo u posljednjoj financijskoj krizi i njezinim posljedicama. Godine dominacije konzervativaca na razini EU dovele su do nedostatka kohezije i sve dubljeg jaza između starih i novih članica EU, između istoka i zapada, sjevera u juga. Stoga ne vjerujemo Pučanima da će uspostaviti bolje socijalne standarde kao što je Juncker obećao na početku svojega mandata.
Vidimo jasne zahtjeve za socijaldemokratskom agendom – na razini cijele EU i država članica, ali je teško promijeniti ovaj status quo. To je nemoralan začarani krug u kojem građani očekuju rješenja od EU jer su ih unazadile desno orijentirane vlasti u njihovim državama. Međutim, desnica i nacionalisti nude kao rješenje povratak nacionalnom egoizmu i nacionalnoj državi iako se takvi modeli nisu pokazali uspješnima. Europski projekt kolateralna je žrtva tih procesa.
Misija je ljevice na ovim europskim izborima da dokaže da smo jedina istinska i vjerodostojna politička snaga koja može biti čuvar Europske unije kao projekta koji svima jamči mir, sigurnost i prosperitet. Time bi se napokon mogle ostvariti i temeljite promjene potrebne da se popravi šteta koju su učinili konzervativci.
Istodobno primjećujemo da je sve manje nekadašnjih velikih stranaka i jednostranačkih vlada. Danas se politike vode oko određenih važnih pitanja i samo jedan događaj može presudno utjecati na odluku birača na dan izbora. U svakom slučaju, mi vjerujemo da imamo jasnu viziju i relevantne poruke kojima ćemo potaknuti ljude da nam se pridruže u ovom povijesnom zadatku. Imamo i izvrsnog kandidata za predsjednika Europske komisije, Fransa Timmermansa. Spremni smo krenuti u borbu protiv desnice i populista, također u Hrvatskoj, i očekujem da će u idućem sazivu Europarlamenta i iz Hrvatske biti više socijaldemokratskih zastupnika nego što ih je sad.
Što socijaldemokratske stranke i političari trebaju učiniti da bi se približili biračima i privukli ih da im daju svoj glas?
- Trebaju razgovarati s ljudima, pokazati im svoja postignuća, ne ustručavati se ulaska u političku borbu, ne dopustiti da nas drugi nadglasaju i da proglašavaju naše pobjede svojima. Moramo pobiti lažne vijesti koje su preplavile javni prostor i nadglasati populiste koji su jaki na riječima, ali ne i na djelima. Moramo vratiti dostojanstvo politici, posebno europskoj politici, oživiti ozbiljne političke rasprave. Druge stranke, zapravo, samo prepisuju naša socijalna obećanja u svoje programe i smatraju da su time pokrile cijeli politički spektar u očajničkom pokušaju da privuku birače. Moramo angažirati građane i uvjeriti ih da sve radimo s njima i za njih, da smo na njihovoj strani u borbi s velikim multinacionalnim kompanijama koje iskorištavaju radnike, izbjegavaju plaćanje poreza i zloupotrebljavaju osobne podatke ljudi. S globalnim izazovima - kao što su sigurnost, terorizam, migracije, klimatske promjene, održivo upravljanje resursima i otpadom - možemo se suočiti samo ako se svi u Europi budemo držali zajedno umjesto da se povlačimo u nacionalne granice.
Kakva je budućnost socijaldemokracije u Europi?
- Kada vidim uspješne lijeve vlade poput portugalske, uvjeren sam da socijaldemokracija u Europi ima budućnost jer smo još jednom dokazali da su naše vrijednosti stvarne i važne kao i uvijek i da naša politika može donijeti opipljive koristi za društvo. Tu su i mnogi naši izvrsni članovi Europske komisije i zastupnici u Parlamentu te naši brojni mladi aktivisti koji se ne boje braniti svoja uvjerenja i koji su srž svih naših kampanja. Nadam se da će građani prepoznati postignuća stranaka naše obitelji i dati im povjerenje.
Postoje li bitne razlike u stanju socijaldemokracije između starih i novih članica EU, odnosno između istoka i zapada?
- Naravno da u svakoj državi postoje specifičnosti od kojih su neke uvjetovane povijesno ili geografski, dok su druge posljedica nedostatka kohezije između starih i novih članica EU. Bilo bi pogrešno slijediti narativ nacionalista, koji tvrde da smo toliko različiti da bi svaka država trebala krenuti svojim putem. Istovremeno ima mnogo problema koji su podjednako prisutni u svim državama, a to su društvena nejednakost, nedostatna vladavina prava, narušavanje medijske slobode, porezne nepravde te loše stanje zdravstvene zaštite i socijalne sigurnosti. Budući da su naše vrijednosti univerzalne, i naše politike moraju biti usmjerene na probleme, a ne na države. Iskreno vjerujemo da se mnoga rješenja mogu postići na europskoj razini i biti u sinergiji s nacionalnim politikama pojedinih država. Ako Europa u svjetskim okvirima želi biti uspješna, ne smijemo oko sebe graditi zidove i produbljivati podjele, nego se koncentrirati na ono što spaja države i narode.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....