Seizmolozi u Hrvatskoj nikada nisu bilo toliko traženi i medijski prisutni kao posljednjih mjeseci. Od ožujka prošle godine, kada je snažan potres uzdrmao Zagreb, do danas, kad se oporavljamo od još jačega, prosinačkog udara s epicentrom kod Petrinje, njihove analize čitamo i slušamo s najvećom pozornošću. Potresi postaju dio života stanovnika središnje Hrvatske, koja se i dalje svakodnevno trese. O tome razgovaramo s dr. sc. Davorom Stankom, predavačem na Geotehničkom fakultetu u Varaždinu. Iako mu je tek 35 godina, iza sebe ima bogatu znanstvenu karijeru. Pod vodstvom pročelnice Geofizičkog odsjeka zagrebačkog PMF-a prof. dr. sc. Snježane Markušić skupina znanstvenika među kojima je i dr. Stanko provela je analizu zagrebačkog potresa i o tome objavila znanstvenu studiju, prvu posvećenu tom potresu.
Grad Zagreb nalazi se pod utjecajem žumberačko-medvedničko-kalničkog rasjeda. Jesu li svi potresi s epicentrom na zagrebačkom području posljedica aktivnosti jednog te istog rasjeda ili ih ima više?
- Žumberačko-medvedničko-kalnički nije samo jedan rasjed nego je to, zapravo, rasjedna zona koja se pruža duž medvedničko-kalničkog gorja. Deset kilometara u dubini su tektonske jedinice, zapravo stijenska masa koja kliže, podvlači se, nagurava… Kada dođe do nekog graničnog sloma, oslobodi se jako velika elastična energija oko rasjeda, seizmički valovi se šire kroz zemlju do površine i mi to osjetimo kao potres. Imamo reversni rasjed koji ide sa zagorske strane Medvednice i rasjed koji se proteže duž Medvednice.
Koji je odgovaran za potres u ožujku?
- Ovaj zagorski sa sjeverne strane Medvednice. Jedan rasjed praktički leži na drugom rasjedu. Aktiviran je reversni navlačni rasjed i ispada kao da se Medvednica nagurava prema Zagorju. Upravo to naguravanje Medvednice prema Zagorju je dovelo do potresa.
U nedjelju 3. siječnja Zagreb je pogodio potres magnitude 2,7 po Richteru koji nema veze s Petrinjom, nego s potresom od 22. ožujka. Je li neobičan tako jak potres više od devet mjeseci nakon velikog potresa?
- Kolege seizmolozi kažu da ovaj potres nema veze s petrinjskim. Ali to je nešto što se ne može reći sa stopostotnom sigurnošću kao niti da zagrebački potres od ožujka nema veze s petrinjskim. Treba biti oprezan sa zaključcima i najavama. Petrinja i Zagreb udaljeni su samo 50 kilometara. Pitanje je koliko se dodiruju dvije rasjedne zone – pokupska i zagrebačka odnosno medvedničko-kalničko-žumberačka. Rasjed je kompleksni sustav. Iskreno, mi ne znamo što se događa na dubini od deset kilometara. Predstoje nam godine i godine za analizu podataka koje sada dobivamo. Moram pohvaliti neke kolege, posebno Tomislava Fiketa i profesoricu Markušić, jer su njihove izjave dosta oprezne. Oni naglašavaju ono o čemu drugi ne govore – imamo hrpu podataka, ali nemamo dovoljno ljudi i instrumenata da ih obradimo kako treba. Vlada je ovih dana napokon odobrila sredstva za kupnju 20 seizmografa i 20 akcelerografa. To su uređaji za mjerenje potresa koji će biti postavljeni na raznim lokacijama u Hrvatskoj, uglavnom u područjima epicentara dosadašnjih potresa. Vlada je donijela dobru odluku, ali možda mrvicu prekasno.
Mladi ljudi u Hrvatskoj nerado se odlučuju za bavljenje seizmologijom. Što je vas privuklo toj struci?
- Ja sam diplomirao fiziku i 2012. zaposlio se na Geotehničkom fakultetu u Varaždinu kao znanstveni novak na natječaju na kojem se tražio seizmolog. Tek onda sam upisao doktorski studij iz seizmologije. Profesorica Markušić nije me usmjerila u klasičnu seizmologiju, nego u inženjersku, koja je orijentirana više prema protupotresnoj gradnji.
A zašto mladi ne žele u seizmologe?
- Možda je to generalni trend. Dosta fakulteta u Hrvatskoj ima manjak studenata. Očito je sve manje djece ili mladi odlaze raditi i studirati u inozemstvo. Studentima predajem predmet Dinamika tla i protupotresno inženjerstvo. To je izborni kolegij na kojem smo lani imali samo pet studenata. Međutim, oni su uložili toliko truda i izvrsno obradili teme koje sam im zadao i nadam se da će se netko od njih jednoga dana odlučiti za bavljenje inženjerskom seizmologijom ili primijenjenom geofizikom. Problem je što ni za one mlade diplomirane seizmologe koji se žele time baviti, ponekad nema radnih mjesta na Sveučilištu pa neki pronalaze posao izvan te struke. Na tome država ne bi trebala štedjeti. Evo pozivam Vladu i premijera da nađu sredstva za zapošljavanje barem nekoliko mladih seizmologa na Geofizičkom odsjeku PMF-a.
Neki tvrde da se potres 29. prosinca u nekim dijelovima Zagreba, primjerice Novom Zagrebu, osjetio više nego onaj 22. ožujka. Je li to moguće ili je samo riječ o subjektivnom dojmu?
- Moguće je. Radi se o efektu lokalnog tla. Ono jako utječe na intenzitet i osjećaj potresa na nekom mjestu. Nije svejedno jeste li na mekanim naslagama tla poput pijeska, šljunka i gline ili na stijeni. U Novom Zagrebu je gibanje tla bilo pojačano savskim aluvijem na kojem se nalazi, a to su jako debele naslage pijeska i šljunka. Ja živim u Međimurju gdje se petrinjski potres jako osjetio i dosta se i dugo treslo, oko 30 sekundi.
Kako možemo znati kolika je snaga potresa bila u Zagrebu ili Čakovcu ako je kod Petrinje u epicentru bila 6,3 po Richteru?
- Magnituda prema Richteru mjeri se isključivo u epicentru. To je, zapravo, opis energije oslobođene u žarištu potresa. Na drugim mjestima se može procijeniti makroseizmički intenzitet, a to se ne mjeri Richterovom, nego opisnom Merkalijevom ljestvicom. Potres u ožujku je po Merkaliju u Zagrebu bio između 7 i 8 stupnjeva. Ovaj petrinjski je u Petrinji po Merkaliju bio 9 stupnjeva, a u Zagrebu oko 6. To znači da je u većem dijelu zagrebačkog područja ovaj petrinjski potres ipak bio blaži od onoga u ožujku. Petrinja i epicentralno područje je imalo sreću u nesreći da je dan prije bio nešto slabiji potres koji je uplašio ljude pa su se neki sklonili iz ruševnih ili oštećenih kuća u kojima su živjeli, što je sigurno smanjilo broj žrtava u drugom, jačem potresu. Na snimci na kojoj gradonačelnik Petrinje daje izjavu kada počinje potres vidi se kako je treslo 5 do 10 sekundi. To je bio jaki, ali kratki udar. U Zagrebu su se u isto vrijeme seizmički valovi razvukli i ljuljanje je trajalo mnogu duže, 20 do 30 sekundi, što je vrlo neugodno. Upravo je to dugo trajanje razlog zašto su neki u Zagrebu imali osjećaj da je ovaj potres jači od onog 22. ožujka.
Je li nam bolje da se što prije naviknemo na suživot s potresima ili više vjerujete da ih neko vrijeme neće biti, barem ne tako snažnih poput dva velika iz 2020.?
- Sigurno ćemo godinu dana imati naknadne potrese. A hoće li biti snažnijih? Svi naglašavaju da ne bi trebalo. I ja se iskreno nadam tome. Ali prognozirati potres vrlo je nezahvalno. Svakako se trebamo naviknuti na suživot s potresima.
Koje pouke trebamo izvući iz ovih potresa?
- Protupotresna gradnja je prvi ključ zaštite od potresa. Ali bez ulaganje u znanost – stručnjake i opremu – nema ni protupotresne gradnje. Skoplje je bilo razrušeno u potresu 1963. magnitude 6,1 po Rihteru. Nakon toga su osnovali Institut za zemljotresno inženjerstvo i inženjersku seizmologiju IZIIS, koji je bio i jest u samom europskom vrhu, a i šire. U Hrvatskoj bi trebalo razmisliti o osnivanju takve jedne ustanove. Seizmološka služba svakako bi trebala biti ustanova od posebnog državnog interesa.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....