GLOBUS IMA REZULTATE ISTRAŽIVANJA

S GODIŠNJEG ODMORA U BANKROT: KAKO (NE) LJETUJU HRVATI Njih 43% kupa se na moru, a 57% doma u lavoru, čak ni zaposleni ne može kod nas platiti hotel

Odlazak na more ne može sebi priuštiti 57 posto građana, a od onih koji provedu odmor na obali čak dvije trećine boravi kod rodbine ili prijatelja i uopće ne plaća smještaj. U sedam dana ljetovanja prosječni hrvatski turist potroši 1972 kune.
 Ivo Ravlic / CROPIX

Iako se čini da na ulicama Zagreba ovih kolovoških dana ima više turista nego Zagrepčana, a poluprazna su inače prepuna parkirališta u stambenim naseljima, iz čega bi se moglo zaključiti da su svi pobjegli na more, relevantna istraživanja pokazuju da, od svih stanovnika Europske unije, od Hrvata jedino manje putuju Rumunji. Ponešto jasniji odgovor na pitanje zašto su gradovi na kontinentu u kolovozu ipak opustjeli daju najnoviji podaci Državnog zavoda za statistiku, koji je po metodologiji Instituta za turizam proveo istraživanje o turističkim aktivnostima hrvatskog stanovništva u 2017. godini. A oni pokazuju da je glavni motiv odlaska hrvatskih građana na višednevna putovanja - odmor na moru, na koji otpada čak trećina svih putovanja.

Međutim, isto je istraživanje pokazalo da privatno putuje samo 43 posto ili oko 2,1 milijun Hrvata starijih od 15 godina dok si preostala većina od 57 posto, ponajviše iz financijskih razloga, ne može priuštiti ljetovanje ili bilo kakvo drugo višednevno izbivanje iz mjesta stanovanja. A i tih 43 posto koji putuju u više od dvije trećine slučajeva, odnosno 68,3 posto, ne plaća smještaj. Preciznije - Hrvati su lani na putovanjima ostvarili 26,6 milijuna noćenja, od čega 18,2 milijuna besplatnih, odnosno nekomercijalnih, među kojima je 9,5 milijuna noćenja kod rodbine ili prijatelja, a 8,3 milijuna u vlastitim kućama ili apartmanima za odmor. Gotovo dvije trećine, odnosno 2,6 milijuna noćenja, hrvatski su građani zabilježili u Hrvatskoj, a 1,5 milijuna ili 37,1 posto u inozemstvu. Od stranih zemalja Hrvati su najviše putovali u Bosnu i Hercegovinu - 20,8 posto, Italiju 11,6 posto, Njemačku 10,9, Austriju 9,6 i Sloveniju 9,5 posto.

Istraživačica u Institutu za turizam magistrica matematike Zrinka Marušić naglašava kako je BiH među hrvatskim građanima najpopularnije inozemno odredište ponajprije zato što mnogi u toj zemlji imaju rodbinu i prijatelje, a upravo su obiteljski i prijateljski posjeti, nakon odlaska na more, drugi glavni razlog zašto ljudi putuju. Česti odlasci u Njemačku mogu se objasniti činjenicom da tamo mnogi imaju rodbinu kao i u Austriji, Italiji i Sloveniji, gdje su uz to i Hrvatima omiljene skijaške destinacije, a i te zemlje su nam blizu, što ih čini privlačnima i onima koji vole uživati u lijepim gradovima, izletima, kulturnim znamenitostima i prirodi. To je, ujedno, i treći glavni motiv zbog kojeg ljudi putuju, a potom slijede rekreacijske aktivnosti, posjeti raznim manifestacijama i festivalima, zdravstveni i vjerski turizam pa tek onda edukacija.

Upravo činjenica da slobodno vrijeme izvan mjesta u kojem žive naši ljudi najčešće provode u Hrvatskoj i susjednim zemljama logično se podudara s podatkom da na čak 70,3 posto putovanja idu automobilom, a na 19,7 posto autobusom. Za samo 6,1 posto privatnih putovanja Hrvati odaberu zrakoplovni prijevoz, iz čega se da zaključiti kako poprilično rijetko odlaze na udaljenija odredišta, odnosno daleka putovanja.

Zavod za statistiku je izračunao da prosječno putovanje hrvatskog građanina traje 7 dana, odnosno izvan svoga doma provede 6,6 noći, a tijekom tog vremena potroši 1972 kune. Tako su lani na privatna turistička putovanja Hrvati ukupno potrošili 8 milijardi kuna, od čega 3,5 milijarde, ili 43,7 posto, u Hrvatskoj, a 4,5 milijarde, odnosno 56,3 posto, u inozemstvu.

Od onih 57 posto koji ne napuštaju svoj dom 55,2 posto kaže da im je glavni razlog nedostatak novca dok ih 25,5 posto kod kuće ostaje zbog zdravstvenih razloga, a 20 posto zbog nedostatka slobodnog vremena. No, 12 posto anketiranih je izjavilo kako jednostavno ne vole putovati.

Na razini cijele Europske unije sve je manje onih koji sebi ne mogu priuštiti sedmodnevni odmor u inozemstvu – 2011. prosjek je bio 38 posto, dok je 2016. pao na 32,9 posto. U Rumunjskoj na odmor ne ide 61,2 posto ljudi, a najbolja je situacija u Norveškoj, gdje ne putuje samo šest posto stanovništva. Slijede Švedska sa 8,2 posto i Švicarska s 8,9 posto. Iako im standard nije na razini zapadnoeuropskoga, među najveće putnike u Europi spadaju i Česi, kojima je Hrvatska omiljeno ljetno odredište.

Zrinka Marušić ističe kako su statistički podaci o turističkim navikama hrvatskih građana zadnjih godina prilično stabilni, odnosno nema značajnih porasta ni padova.

“Još uvijek je u cijeloj Europi glavni razlog putovanja u inozemstvo odmor na moru, a ni Grci, ni Talijani, ni Hrvati na more ne moraju ići izvan države, mnogi čak ni iz mjesta stanovanja jer na moru žive. A od presudne važnosti su i navike pa će tako većina Hrvata radije izabrati ljetovanje u Hrvatskoj, čak i ako bi mogli jeftinije provesti odmor u inozemstvu. Mi se ne možemo uspoređivati sa Zapadnom Europom, gdje već desetljećima postoji kultura putovanja, a viši standard omogućava više putovanja”, kaže Zrinka Marušić te dodaje kako domaći gosti čine desetak posto svih turista u Hrvatskoj.

Prema njezinim riječima, istraživanje Instituta za turizama “Tomas Ljeto 2017.” pokazuje da iz godine u godinu u ukupnim troškovima ljetovanja turista u Hrvatskoj sve manji udio ima smještaj, a sve veći izvanpansionska potrošnja, odnosno ugostiteljski, zabavni i razni drugi sadržaji. No, kod domaćih je gostiju udio troškova smještaja veći od prosjeka, pa tako prosječni hrvatski turist po danu troši 61 euro, od čega mu 57 posto ode na smještaj.

Istraživanja po hrvatskim regijama pokazuju da na more najviše idu Zagrepčani, a slijede stanovnici županija na sjeveru Hrvatske, dok je među Dalmatincima i Primorcima onih koji ljeto provode daleko od kuće dvostruko manje nego u Zagrebu, što je logično s obzirom na to da žive uz more. No, zato Istrijani i Primorci, kad odu na putovanje, troše više od svih ostalih.

Glavni faktor u odabiru destinacije hrvatskim su turistima troškovi, a slijede preporuka prijatelja i obitelji te udaljenost. Gotovo polovicu troškova godišnjeg odmora, 48 posto, Hrvati plaćaju karticama, što bi značilo da mnogi ljetovanje otplaćuju na rate.

Bivša ministrica turizma, danas konzultantica za tu granu Pave Župan Rusković ističe za Globus kako je Hrvatska specifična po velikom broj ljudi koji žive uz more i u ljetnoj sezoni rade u turizmu te se stignu okupati tek nakon posla. Stoga su domaći gosti na jadranskoj obali uglavnom ljudi iz kontinentalne Hrvatske, od kojih mnogi, osobito sa zagrebačkog područja, na moru imaju vikendice ili ljetuju kod rodbine i prijatelja. Podsjeća kako je u doba Jugoslavije na Jadranu bilo puno više turista iz Srbije, koja nema more, nego iz Hrvatske, no zato su Hrvati daleko više putovali u inozemstvo.

“Još u socijalističko vrijeme ugostitelji i hotelijeri tvrdili su da Hrvati, a posebno Zagrepčani, u prosjeku troše osjetno više od svih drugih gostiju. Usprkos svim problemima i besparici naši ljudi su i danas kada dođu na ljetovanje dobri potrošači koji ne gledaju na svaku kunu pa makar se poslije hvatali za glavu kada shvate koliko su potrošili. To je stvar mentaliteta i zato su svakom ugostitelju domaći gosti vrlo dobrodošli. Inače, dolaze nove generacije mladih ljudi koji sve manje putuju preko agencija, a sve češće u vlastitom aranžmanu jer uspijevaju sami pronaći povoljan prijevoz i smještaj”, kaže Pave Župan Rusković, koja negativnom stranom hrvatskog turizma smatra često preveliko podizanje cijena u ugostiteljskim objektima, ali i u dućanima u turističkim mjestima tijekom ljetne sezone. Ona to naziva pohlepnim ponašanjem koje nije fer prema lokalnom stanovništvu i domaćim gostima jer su cijene prilagođene platežnoj moći stranaca, koja je u pravilu veća od naše. Rješenje, međutim, ona nipošto ne vidi u određivanju dvostrukih cijena – nižih za domaće i viših za strance: “Cijena mora biti adekvatna usluzi i jednaka za svakoga. Sve ostalo bi bila gruba igra s gostima od kojih živimo.”

Direktorica Udruge poslodavaca u hotelijerstvu Hrvatske, koja okuplja sve vodeće hotelijere, dr. sc. Iva Bahunek otkriva kako je udio domaćih gostiju u hotelima samo 8 posto. Smatra kako su podaci o malom broju Hrvata koji putuju na tragu stvarnog stanja u zemlji u kojoj su primanja relativno niska, a godišnji odmori relativno skupi, a uz to 1,4 milijuna Hrvata živi uz more te im je sezona ujedno i izvor zarade.

“Ljudi koji žive na moru rjeđe putuju jer sve imaju kod kuće, pa su navike Hrvata drugačije od navika Skandinavaca ili Nijemaca koji žive u znatno hladnijim podnebljima. Putovanje je uvijek bilo stvar stila života, ne toliko platežne moći, iako ne isključujem mogućnost i da bi mladi zasigurno više putovali kada bi sebi to mogli financijski priuštiti. Hrvati nemaju naviku rezerviranja smještaja nekoliko mjeseci unaprijed, a u trenutku kad s poslodavcem ugovore godišnji odmor, većina hotelskih smještaja je već popunjena”, kaže Iva Bahunek i dodaje kako mnogi radije idu u vikendice ili unajmljuju privatni smještaj jer su navikli na godišnjem odmoru sami nabavljati namirnice i kuhati.

“Usporedimo li standard zemalja u koje Hrvati putuju, primjerice Tajlanda i Japana, vidjet ćete da se destinacije u mnogome razlikuju. Dnevni trošak života u Japanu je 100 dolara, a na Tajlandu 5 dolara. Hrvatska iz sezone u sezonu postaje poželjnija, a time i skuplja destinacija. Tome da Hrvatska ne bude percipirana kao zemlja za jeftini odmor, nego da se kao destinacija uvjetno rečeno podigne na viši nivo, stremila je svaka vlada, svaki ugostitelj, iznajmljivač apartmana, pa tako i hotelijer, od ostvarenja samostalnosti Hrvatske. Sada, kad se to konačno počinje događati, ostatak hrvatske ekonomije ne prati tempo razvoja turističke industrije i tako Hrvatska postaje preskupa zaposlenom Hrvatu koji si često više ne može priuštiti ni improvizirana ljetovanja, a kamo li hotele. Od početka turizma u Hrvatskoj čitava je infrastruktura osmišljena i bila usmjerena na stranog gosta i priljev inozemnih sredstava, a domaći gost je ljetovao u odmaralištima, vlastitom, obiteljskom ili prijateljskom smještaju, zimmer frei, kampovima… Rijetki su Hrvati ikada ljetovali u hotelima na obali”, ističe Iva Bahunek. Dodaje kako većina onih koji si još uvijek mogu priuštiti ikakvo putovanje tijekom ljetnog godišnjeg odmora bira Hrvatsku, ponajprije zbog logističkih razloga, objektivne ljepote naše zemlje, domoljublja ili navike. Oni koji putuju na treće destinacije to ne čine zbog štednje, nego da bi doživjeli neka nova i drugačija iskustva.

U Ministarstvu turizmu ističu podatke iz sustava eVisitor po kojima je u Hrvatskoj tijekom 2017. ostvareno dva milijuna dolazaka domaćih gostiju koji su ostvarili 12,2 milijuna noćenja, što je bio rast od osam posto u dolascima te 14 posto u noćenjima u odnosu na godinu prije. U prvih sedam mjeseci ove godine zabilježena su 1,3 milijuna dolazaka domaćih gostiju ili 7 posto više nego u istom lanjskom razdoblju te 6,3 milijuna noćenja, što je rast od 6 posto. Zadarska i Primorsko-goranska županija bilježe 50-postotno povećanje noćenja i 30-postotno dolazaka hrvatskih građana. U odnosu na strane, domaći se turisti značajno manje koriste uslugama turističkih agencija za rezervaciju smještaja.

Domaći su turisti, tvrde u Ministarstvu, izuzetno važni, posebno kada je u pitanju stimulacija cjelogodišnjeg turizma i razvoja kontinentalnog turizma jer oni putuju tijekom cijele godine iako najviše ljeti kada je u Hrvatskoj i toliko stranaca da su Hrvati u debeloj manjini. Upravo je zato, smatraju, važno daljnje poticanje i stvaranje kulture putovanja Hrvata u vlastitoj zemlji.

“Kupovna moć stanovništva ima značajnu ulogu, ali nije i jedini i presudan čimbenik u generiranju turističkog prometa neke zemlje. Pojava niskobudžetnih zrakoplovnih kompanija odigrala je značajnu ulogu u jačanju turističkog prometa u Europi i cijelom svijetu. Iz godine u godinu bilježimo bogatiju i cjenovno sve povoljniju ponudu inozemnih aranžmana koje nude turističke agencije uključujući i daleke destinacije. Danas iz Hrvatske možete otputovati do Londona, Pariza, Rima ili neke druge svjetske metropole i pronaći smještaj za relativno malo novca. No, hrvatski se građani najčešće odmaraju u svojoj zemlji. Nemaju naviku putovati onoliko koliko to čine građani nekih drugih europskih zemalja. Glavni odmor provode na jadranskoj obali, a potom slijede posjeti rodbini i prijateljima”, govori predsjednik Udruženja hrvatskih putničkih agencija Tomislav Fain.

Fain ističe kako bi se i oni koji ljetuju u vlastitim vikendicama i ne plaćaju smještaj trebali prijaviti i platiti zakonom propisane boravišne pristojbe, no to neki ne čine.

Prema statistici Svjetskog putničkog i turističkog vijeća, od 45 najposjećenijih svjetskih turističkih destinacija Hrvatska ima najveću razliku između količine novca koju dobiva od turizma i one koju njezini građani ostavljaju u stranim destinacijama.

Naime, hrvatski prihodi od turizma, koji iznose više od 60 milijardi kuna godišnje, čak su 12 puta veći od potrošnje Hrvata u drugim europskim i svjetskim destinacijama.

“Hrvati putuju u inozemstvo bilo u organizaciji turističkih agencija ili individualno. No, mi smo malo emitivno tržište koje ne može generirati veliki turistički promet kao na primjer Njemačka ili Velika Britanija”, komentira Fain, koji ne smatra da pružatelji turističkih usluga zanemaruju domaće goste. Udio domaćih gostiju u ukupnom turističkom prometu raste. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, 2017. ih je bilo 12 posto, što je porast od 5 posto u odnosu na 2016.

“To nas u turističkoj industriji posebno veseli. Očekujemo još bolje rezultate ove godine. Neka istraživanja su pokazala da se hrvatski građani sve češće odlučuju za više kraćih putovanja tijekom godine nego na neko dulje u udaljenije odredište. Ponuda aranžmana turističkih agencija je svake godine sve bogatija i raznovrsnija, kako za one skromnijeg budžeta tako i one koji su spremni izdvojiti više”, kaže Fain i otkriva kako su među Hrvatima popularna vikend-putovanja od tri ili više dana autobusom ili zrakoplovom unutar Hrvatske ili u bliže inozemstvo kao što su Austrija, Italija, Mađarska, Češka i Slovačka, posebno uoči i za vrijeme blagdana, raznih festivala i manifestacija poput adventskih putovanja, karnevala, Uskrsa ili Valentinova. Takva se putovanja mogu platiti na rate, a agencije često nude i posebne akcijske popuste za ranu i kasnu rezervaciju, tzv. first/last minute booking.

“Niske cijene zrakoplovnih karata i povoljan smještaj približili su našim građanima prije svega europske metropole kao što su London, Pariz, Rim, Berlin, Lisabon, Prag, Budimpešta, Istanbul… Mediteranski bazen i dalje je vrlo popularan, te se nude višednevna putovanja za Grčku, Španjolsku, Maroko, Tunis, Maltu, a traže se i Izrael, Jordan i Turska”, kaže Fain.

On dodaje da se za višednevna i skuplja daleka putovanja odlučuje nešto manji broj hrvatskih građana, koji najčešće biraju Kinu, Kubu, Dubai, Indiju, Keniju, Japan, Šri Lanku, Vijetnam i New York.

“Porast broja putovanja naših građana u inozemstvo bilježi se i za vrijeme velikih sportskih događaja. Vidjeli ste koliki je bio interes za odlazak u Rusiju na utakmice naše reprezentacije na Svjetskom prvenstvu. Mnogi su posegnuli za ušteđevinom ili digli kredit kako bi otputovali”, naglašava Tomislav Fain, koji tvrdi da – unatoč novim tehnologijama koje olakšavaju individualno planiranje i organiziranje putovanja putem interneta – Hrvati i dalje mnogo putuju preko turističkih agencija.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 23:55