Odlazak u Zambiju po posvojenu djecu koja će im onamo stići iz susjedne Demokratske Republike Kongo pretvorio se u noćnu moru za osmero hrvatskih državljana, četiri para iz Zagreba i Varaždina. Na svu sreću, točno dva mjeseca nakon što su uhićeni i optuženi za trgovanje četvero djece iz DR Konga, i to s ciljem njihovog iskorištavanja, sud u zambijskom gradu Ndoli odbacio je u ponedjeljak optužnicu protiv njih te naložio da u roku od 48 sati moraju napustiti državu. Sudac je objavio da se postupak prekida. Može se pretpostaviti je da za takvu odluku suda velikim dijelom zaslužna i hrvatska diplomacija. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova potvrdilo je da su s ciljem zaštite najboljih interesa hrvatskih državljana ostvareni brojni kontakti i obavljeni razgovori ministra Gordana Grlića Radmana i konzularnih predstavnika s najvišim razinama vlasti Zambije te da se intenzivno komuniciralo i sa šefom Delegacije EU u Lusaki te s predstavnicima EU-a i međunarodne zajednice.
No i dalje je neizvjesna sudbina djece kojoj je hrvatska država izdala putovnice, a u Zambiji su pod nadzorom države. Zambijske vlasti od početka procesa smatraju da je dokumentacija na temelju koje su djeca posvojena i dobila hrvatsko državljanstvo po odlukama hrvatskih sudova – krivotvorena. Mnoge druge okolnosti ovog slučaja i dalje su obavijene velom tajne.
Kako izgleda crno tržište afričke djece, što bi moglo biti s djecom u Zambiji i DR Kongu koja imaju hrvatsko državljanstvo i tko bi sve mogao biti odgovoran za ovakvu situaciju, pitanja su o kojima smo razgovarali s dr. sc. Aleksandrom Maršavelskim, izvanrednim profesorom na Katedri za kazneno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu. On je stručnjak za pitanja ljudskih prava, a osobito za problematiku trgovanja ljudima. Otkriva nam da dvanaest godina prati suđenja za ratne zločine u DR Kongu pred Međunarodnim kaznenim sudom u Haagu i da je najčešće riječ o najtežim zločinima počinjenima nad djecom, poput masovnih ubojstava civila, vrbovanja djece u oružane sukobe, silovanje djece i njihovo prisiljavanje na seksualno ropstvo.
„U DR Kongu vlada zakon sile, i tko ima oružje, odlučuje o sudbinama ljudi. Mnoga su djeca rođena kao posljedica masovnih silovanja i mnoga od njih daju se na posvajanje, pogotovo ona koju su rodile djevojčice, premlade da bi bile majke. Za mnogu djecu se na zna dob jer nisu nikada upisana u matične knjige. To je jedna nesređena država”, zaključuje Maršavelski.
Kako komentirate odluku zambijskog suda da se postupak obustavi i da hrvatske državljane pusti kući?
- Prema javno dostupnim informacijama, oni su tamo bili optuženi za pokušaj trgovanja djecom s ciljem njihova iskorištavanja. Očito je da bi bilo teško dokazati namjeru iskorištavanja s obzirom na to da su oni imali dokumentaciju da su ta djeca posvojena. Mislim da je naša diplomacija tu odigrala važnu ulogu jer su zambijske vlasti navodno sumnjale i u vjerodostojnost hrvatskih dokumenata pa je trebalo potvrditi da oni nisu krivotvoreni. Stoga, iako su postojale osnove sumnje da bi se moglo raditi o trgovanju djecom s obzirom na to da posvojitelji u svojim putovnicama nisu imali pečate da su bili u DR Kongu, odakle su djeca posvojena, očito ta sumnja nije ni na koji način potvrđena. A očito te sumnje nisu potvrđene ni iz DR Konga.
Što je najspornije u posvajanju djece iz DR Konga, koji nije potpisnik Međunarodne konvencije o posvajanju djece, tzv. Haške konvencije?
- Haška konvencija donesena je s dobrom namjerom da se spriječi rizik od trgovanja djecom. Međutim, njoj su najvećim dijelom pristupile razvijene zemlje i zemlje u razvoju. Budući da nije cijeli svijet obuhvaćen, praksa očito privilegira posvojitelje iz bogatih zemalja. Recimo, netko iz SAD-a će lakše posvojiti dijete iz Kolumbije ili Indije nego netko iz Hrvatske. Otkako smo ratificirali tu Konvenciju prije devet godina, imamo samo četiri posvajanja iz zemalja potpisnica, što pokazuje da hrvatski građani u tim zemljama jako teško posvajaju djecu, čime im zapravo država poručuje da idu u zemlje koje nisu potpisnice. Mislim da je ovdje najvećim dijelom zakazala država koja nije osigurala adekvatne procedure za posvajanje iz zemalja koje nisu potpisnice Haške konvencije, a sudovi nisu čak ni važeće zakonske propise primjenjivali kako bi trebali.
Ako se doista utvrdi da je dokumentacija iz DR Konga krivotvorena, trebaju li hrvatske vlasti djeci poništiti putovnice?
- Tu sada u igru ulazi Konvencija o smanjenju broja osoba bez državljanstva. DR Kongo ne dozvoljava dvojno državljanstvo. Ako tu ne postoje neke iznimke, odnosno ako ta djeca više nemaju državljanstvo DR Konga uslijed posvojenja, Hrvatska im neće moći poništiti hrvatsko državljanstvo jer navedena Konvencija to izričito zabranjuje.
Mogu li zambijske vlasti djeci s hrvatskim putovnicama ikako uskratiti pravo da dođu u Hrvatsku?
- Zambija ne može poništiti posvojenje čak i ako smatra da je nezakonito, nego to moraju učiniti DR Kongo i Hrvatska. Osim toga, treba utvrditi imaju li djeca kongoansko državljanstvo. Ako i dođe do poništenja posvojenja, ali ako ta djeca više nemaju kongoansko državljanstvo, Hrvatska im neće moći poništiti hrvatsko državljanstvo, iz čega proizlazi da će djeca moći doći u Hrvatsku, ali će tada biti smještena u dom. To opet ne bi bio najbolji interes te djece pa u svemu tome treba biti jako oprezan.
Može li se u slučaju četiri hrvatska para govoriti o krijumčarenju djece odnosno trgovanju djecom i mogu li za to odgovarati u Hrvatskoj?
- Nije isključeno da su naši građani sudjelovali u krijumčarenju djece jer djeca iz DR Konga nisu mogla izaći legalno bez izlazne vize i bez da posvojitelji na kraju dođu po njih. Međutim, Hrvatska im ne može suditi za to jer u Hrvatskoj nije kažnjivo ilegalno prebacivanje granice između trećih zemalja.
