Mostarski izborni paradoks: Hoće li novi gradonačelnik biti Hrvat ili Bošnjak? Možda će o tome odlučiti Srbi

Mostar, najveći grad u Hercegovini, ali i mjesto u kojem se prelamaju politički sukobi između Bošnjaka i Hrvata, poslije punih dvanaest godina dobit će novoga gradonačelnika. Izbori su raspisani za 20. prosinca i, ne dogodi li se neko veliko iznenađenje, on će biti – liječnik. Jer obje velike nacionalne stranke kandidirale su kao nositelje lista poznate mostarske liječnike: HDZ predvodi dr. Mario Kordić, urolog i ravnatelj Doma zdravlja Mostar, a SDA Zlatko Guzin, kirurg i direktor Regionalne bolnice “Safet Mujić”. Kordić ili Guzin trebali bi naslijediti gradonačelnika Ljubu Bešlića, koji je u posljednjih godinu dana vodio Mostar doslovno iz bolesničke sobe na zagrebačkom Rebru, u kojoj je čekao transplantaciju srca, ali svoju funkciju nije mogao prebaciti na nekog drugog jer već osam godina ne postoji Gradsko vijeće Mostara, koje izabire prvog čovjeka grada.

U takvim okolnostima traju pripreme za izbore u gradu, koji je 1992.-93. bio u centru hrvatsko-bošnjačkog rata, čije se posljedice osjećaju i danas. Jer za mnoge hercegovačke Hrvate Mostar je zamišljena prijestolnica i “stolni grad”, a Bošnjacima predstavlja simbol opstanka u Hercegovini. Zato će se 20. prosinca vidjeti hoće li rezultati izbora biti svojevrsno nacionalno prebrojavanje, gdje će Hrvati listom biti uz HDZ, a Bošnjaci za koaliciju koju predvodi SDA, ili će ove dvije nacionalne stranke pokleknuti, kao što su nedavno u Sarajevu, Tomislavgradu i Rami. H DZ je jedina važnija stranka koja će samostalno sudjelovati na izborima. Ostali su “Koalicija za Mostar 2020”, koju čini pet stranka na čelu sa SDA, a tu su još Savez za bolju budućnost, Demokratska fronta, Stranka za BiH, Bosanskopatriotska stranka te “Ostajte ovdje – zajedno za naš Mostar”, koju čine vodeće partije Srba: Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika i Srpska demokratska stranka (SDS).

Iduća izborna opcija je “Bh. blok” u kojem su Naša stranka i Socijaldemokratska stranka. Tu je još koalicija “Mostar – moj dom” koju čine desno orijentirane hrvatske stranke – HSP, HSP BiH i HKDU-Hrast. Međutim, izgleda da glavna opasnost za HDZ dolazi od Hrvatske republikanske stranke (HRS), pod vodstvom Slavena Raguža. Naime, na nedavnim lokalnim izborima HRS je prošao vrlo dobro u Livnu, Grudama, Čapljini, Neumu i Širokom Brijegu, i ne bi bilo iznenađenje ako u Mostaru uzme dio hrvatskih glasova. Raguževa je stranka desničarska i traži osnivanje hrvatske federalne jedinice u okviru BiH. Iznenađenje izbora mogla bi biti i lista Pravo na grad, mostarska varijanta platforme “Zagreb je naš”, koja je multietnička, a predvode je aktivisti Marin Bago, Husin Oručević, Maja Popovac i Anela Kreso.

Dakle, što se može očekivati u hercegovačkom središtu? “Da političke oligarhije ne podgrijavaju tenzije, malo tko bi se bavio Mostarom kao problematičnim gradom. Ovdašnji život teče normalno, a ljudi se svakodnevno druže, bez obzira na nacionalnost. Iako većina Bošnjaka živi na istočnoj strani, a Hrvati na zapadnoj, nema dijela grada u koji nije preporučljivo ići”, kaže Slavo Kukić, profesor sociologije na tamošnjem Sveučilištu. Kukić će dodati kako je “HDZ BiH u opasnosti, ali ne zato što su Hrvati počeli drukčije razmišljati, nego stoga što se ljudima smučila politika koju personificira Dragan Čović. HDZ je pometen u Rami i Tomislavgradu, zamalo i u Livnu, a to se može dogoditi i u Mostaru. Hrvati neće glasati za građanske stranke, ali mnogi bi mogli dati glas drugim strankama s hrvatskim predznakom.”

Prema mišljenju Milana Sitarskog, analitičara u mostarskom Institutu za društveno-politička istraživanja, na izborima 20. prosinca sindrom ublažavanja dominacije SDA u bošnjačkim sredinama nastavit će se i u Mostaru. “Lista koju predvodi SDA vjerojatno će opet biti najsnažnija, možda i apsolutno većinska među Bošnjacima, ali s nešto manjim stupnjem dominacije nego dosad. Kod Hrvata će HDZ vjerojatno zadržati izrazitu nadmoć, blisku dvotrećinskoj, uz profiliranje HRS-a kao najsnažnije oporbene snage”, prognozira Sitarski. Ali realnost je takva da je Mostar već punih 12 godina jedini grad na europskom kontinentu u kojem nema lokalnih izbora, gdje gradonačelnik mora sam donositi proračun iako mu produženje mandata nisu osigurali glasovi birača na novim izborima, jer je Gradsko vijeće prestalo funkcionirati s izbornim ciklusom 2008.- 2012.

Milan Sitarski, clan Strucnog tima IDPI-ja

Tom Dubravec/Cropix

Cijelo spomenuto razdoblje grad vodi HDZ-ov gradonačelnik Ljubo Bešlić, ali – što se često prešućuje – u suradnji sa SDA-ovcem Izetom Šahovićem, mostarskim ministrom financija. Naime, ako je gradonačelnik Hrvat, onda ministar financija mora biti Bošnjak (i obratno), pa tandem Bešlić-Šahović, kao supotpisnici svih računa Grada Mostara, osam godina raspolaže proračunskim novcem kako želi, i očito bez većih međunacionalnihtrzavica. U stvarnosti sve je zakuhano još prije četvrt stoljeća, i to u Daytonu, gdje su, kao dio mirovnog paketa za zemlju, navedena načela za prijelazni Statut Grada Mostara. Prijelazna načela najprije su postala privremeni Statut, a onda i trajni Statut koji je nametnula međunarodna uprava u BiH. Po tome Statutu, Hrvati ili Bošnjaci ne mogu imati više od 15 vijećnika, a najmanje moraju biti po četiri predstavnika triju konstitutivnih naroda. Uz to, u Gradsko vijeće se, uz jedinstvenu listu, biraju i vijećnici iz pojedinih od šest poslijeratnih općina, a sada izbornih područja, čime se negirala proporcionalnost. Kako se SDA i HDZ nisu dogovorili o izmjenama izbornog zakona, u Mostaru 2012. nisu održani izbori, nego je Međunarodna uprava ostavila samo gradonačelnika, a Gradsko vijeće je raspušteno.

U međuvremenu je 2010. Ustavni sud BiH ukinuo odredbe mostarskog Statuta u kojima su se definirala izborna područja. Ocijenjeno je da ona diskriminiraju birače jer se isti broj vijećnika u Gradsko vijeće Mostara birao s područja šest bivših općina/izbornih jedinica, iako one imaju vrlo različit broj birača, kao i da građani iz središnje gradske zone nisu mogli birati predstavnike za Gradsko vijeće. Ustavni sud je naložio Parlamentarnoj skupštini BiH izmjenu državnog Izbornog zakona, a Gradskom vijeću Mostara usklađivanje Statuta Grada s Ustavom BiH, ali Parlamentarna skupština nije izmijenila Izborni zakon, kao što ni Gradsko vijeće Mostara nije izmijenilo Statut Mostara jer se oko ovog pitanja nisu mogli dogovoriti SDA i Hrvatska demokratska zajednica BiH. Konačno su u srpnju ove godine Dragan Čović uime HDZ-a BiH i Bakir Izetbegović uime SDA potpisali “politički sporazum” o održavanju izbora u Mostaru. Time su se stvorili uvjeti za održavanje lokalnih izbora u hercegovačkom središtu i izmjene Statuta Grada Mostara. Međutim, u dosadašnjem dijelu kampanje prevladala su pitanja kako podići kvalitetu života, a ne nacionalna tematika. Tako je Mario Kordić u prvom predizbornom obraćanju istaknuo da je njegova vizija i njegov cilj bolji život i sigurnost svakog sugrađanina te da vidi Mostar kao “mjesto koje će svi Hrvati na svijetu moći zvati svojim, ali gdje će i svi ostali uživati u onom što moderan grad može ponuditi”.

SDA-ov kandidat Zlatko Guzin izjavio je da on nije nacionalni kandidat i da će, ako pobijedi, “zastupati interese svih stanovnika Mostara, neovisno o nacionalnoj, vjerskoj, spolnoj, ideološkoj bilo kojoj drugoj pripadnosti”. Guzina smatra da je prije svega potrebno organizirati novu, modernu gradsku administraciju, koja će biti servis i na usluzi svim građanima Mostara. Sve to, ipak, ne znači da nacionalni moment više nije važan u Mostaru. U gradu – prema službenom popisu iz 2013. – živi 51 tisuća Hrvata, gotovo 47 tisuća Bošnjaka te 4000 Srba i 3000 “ostalih”. Milan Sitarski objašnjava: “Mostar je grad kroz koji se prelamaju ključni aspekti odnosa Bošnjaka i Hrvata u BiH. On je najveći grad u zemlji u kojem su Hrvati većina stanovništva te središte najvažnijih institucija Hrvata u BiH, ali je i grad koji je bio poprište žestokih ratnih sukoba HVO-a i Armije BiH.” Posljednji paradoks vezan za Mostar jest u tome što bi o idućem gradonačelniku mogli presuditi predstavnici najmalobrojnijeg naroda – Srbi.

Iako, prema popisu, tvore manje od 4 posto stanovništva, dobili su čak četiri osigurana mjesta u Gradskom vijeću, i mogli bi postati jezičac na vagi, kaže Slavo Kukić. “Ako HDZ ili SDA ne osiguraju većinu, golemu važnost dobivaju srpski vijećnici. Srpska lista je pod utjecajem Čovićeva saveznika Dodika, i oni će podržati HDZ-ova gradonačelnika. U suprotnom, glasaju li mostarski Srbi za SDP i Našu stranku, slijedi politička blokada. Jer onda nitko neće imati većinu, a ove dvije stranke sigurno neće podržati gradonačelnika iz redova HDZ-a ili SDA. To su dva scenarija raspleta”, zaključit će Slavo Kukić.