Nakon što je zbog konstantnog kritiziranja Davora Bernardića dobio nekoliko žutih kartona, saborski zastupnik i bivši ministar u Milanovićevoj Vladi iz SDP-a je izbačen koncem ožujka. Za razliku od nekih bivših stranačkih kolega poput Tomislava Sauche, Marija Habeka i Milanke Opačić, nakon odlaska iz SDP-a Mrsić nije pretrčao u klub vladajućih stranaka.
Nedavno je osnovao novu stranku – Demokrate, koji obećavaju građanima i vrlo hrabre (izjednačavanje braniteljskih i radničkih mirovina) i vrlo popularne mjere (ukidanje poreza na dohodak za sve plaće manje pod 20 tisuća kuna neto). U velikom razgovoru za Globus objašnjava kako je moguće nadoknaditi nekoliko milijardi kuna manje prihode zbog ukidanja poreza na gotovo sve plaće, a tvrdi i kako bi SDP-ova Vlada, da je osvojila drugi mandat, izjednačila braniteljske s radničkim mirovinama:
“Mislim da bi Milanović imao hrabrosti za to.” Iz prve ruke, jer je i sam udomitelj odnosno posvojitelj, objašnjava zašto nije podržao Vladin novi Zakon o udomiteljstvu. A o hrabrosti aktualnog i bivšeg premijera kaže: “Ni Plenković ni Milanović nisu napravili sve što se od njih očekivalo, ali Milanović je barem Bruxellesu znao nekoliko puta reći: – Ne!” Mrsić smatra da bi Milanović stoga bio i dobar kandidat za predsjednika Republike.
I vi kao i drugi oporbeni zastupnici imali ste puno primjedaba na novi Zakon o državnom inspektoratu kojim se ponovno centraliziraju sve inspekcijske službe. Odnosno vraća se stari koncept koji je vrijedio dok ga vaša, SDP-ova Vlada nije razbila i inspekcijske službe razbacala po ministarstvima. Što smatrate spornim u novom zakonu?
– Mi smo Državni inspektorat rasformirali, a jedan od najvažnijih razloga bio je taj što je ta institucija bila leglo korupcije i nepotizma. Funkcija Državnog inspektorata kao represivnog aparata države, ali i aparata koji bi trebao biti na pomoć poduzetnicima bila je potpuno poremećena. Željeli smo uvesti više transparentnosti u sustav.
Zašto niste očistili Državni inspektorat od korupcije umjesto da ga razmrvite?
– Ideja je bila da učinimo inspekcije puno efikasnijima i da koncept Državnog inspektorata promijenimo tako da u ministarstvima budu i oni koji kreiraju zakone i oni koji nadgledaju provođenje tih zakona u praksi. To je dovelo do pozitivnog i sinergijskog učinka. Primjerice, u Zakonu o radu i Zakonu o zaštiti na radu je na prijedlog inspektora rada više od 50 posto kaznenih odredaba prebačeno u upravne mjere. Znači, kada se utvrdila neka pogreška kod poslodavca, umjesto da ga odmah kazni inspektor mu je naložio da nedostatak ili grešku mora ispraviti u roku od osam dana. Na kraju, europske zemlje većinom inspekciju imaju pod resornim ministarstvima, i to je dobar model.
Čega se bojite sada kada se ponovno inspekcije spajaju u jednu instituciju, novog, kako kažete, legla korupcije?
– Vlada nije učinila nikakvu analizu što se dogodilo u proteklih pet godina. Tvrdim da su inspekcije bolje radile, da je između ministarstava i inspekcija bila bolja koordinacija, da je puno bolja i sigurnosna situacija unutar samih inspekcija jer smo mi u zakonima predvidjeli da se za inspektore rade sigurnosne provjere i da svaki inspektor mora potpisati izjavu o svom materijalnom stanju prije stupanja na dužnost. To su alati koji sprečavaju korupciju i osiguravaju transparentnost sustava.
Novim zakonom Državni inspektorat ne osniva se da bolje radi, nego da na čelo tog tijela dođe jedna osoba. A to je HDZ-ov Andrija Mikulić. HDZ svoje unutarnje probleme rješava tako da uhljebljuje na dobro plaćene pozicije. Da budem jasan, povratak Državnog inspektorata služi za uhljebljivanje podobnih HDZ-u i batina za kontrolu nepodobnih. Imenovanjem Andrije Mikulića ili bilo koje druge stranačke osobe HDZ će poslati građanima jasnu poruku da se ne želi suprotstaviti korupciji i nepotizmu.
Zašto je Andrija Mikulić toliko moćan i važan u HDZ-u?
– Novi inspektorat se formira samo zbog njega. Očito da HDZ u Zagrebu želi presložiti svoju stranačku organizaciju i da je to nemoguće dok je Mikulić tamo. Vrh HDZ-a na njegovo mjesto želi dovesti drugog čovjeka. Spominje se da bi to mogao biti Drago Prgomet jer očito je da HDZ konačno želi biti vladajuća stranka u Zagrebu. I to je jedan od razloga zašto žele maknuti Mikulića. S druge strane, formiranje jednog ovakvog mastodonta od 1800 ljudi dovest će i do bujanja administracije. Procjenjujem da će biti zaposleno novih dvjestotinjak administrativnih djelatnika unutar samog Inspektorata.
Glasali ste protiv novog Zakona o udomiteljstvu. Što, po vašem mišljenju, nije dobro u Vladinu prijedlogu?
– Nisam glasao za Zakon o udomiteljstvu jer je politički uškopljen, umjesto da otvara vrata za udomljavanje djece, zakon zatvara vrata dijelu hrvatskih građana da budu udomitelji. I ponovno se u zakon stavljaju ideološke prepreke. Kao roditelju koji je posvojio djecu neprihvatljivo mi je da se zakonom, zapravo, ograničava mogućnost da se djeca udome. Svaki trenutak više boravka u domovima za nezbrinutu djecu je za njih loš. I treba napraviti sve da djeca što kraće borave na tim mjestima. Djeci je mjesto u obitelji, a ne u instituciji. Ako to itko zna, onda to znamo mi koji smo posvojitelji i udomitelji.
Pa zašto SDP-ova Vlada u kojoj ste i sami sjedili nije omogućila da istospolni parovi mogu udomljavati djecu ravnopravno kao i heteroseksualni?
– Ova je zemlja toliko u problemima da, nažalost, jedan mandat nije dovoljan za sve promjene. Tada je prevladalo mišljenje da ima vremena da se i to napravi. Sad imamo mogućnost da ispravimo greške i ne diskriminiramo ljude koji žele udomiti djecu. Jer dom je nešto što ta djeca trebaju. Ne samo djeca, nego i stariji. Paradoks je da vi ako ste u životnoj zajednici ne možete udomiti ni svog rođaka kojem je potrebna skrb.
Što su vaše najveće primjedbe na upravo izglasan set mirovinskih zakona?
– Mirovinski zakoni koje je Vlada predstavila nisu reforma. Nego čisti PR premijera Andreja Plenkovića i resornog ministra Marka Pavića s ciljem da zadive Europsku komisiju, da pokažu da oni nešto rade, da si osiguraju fotelje u Bruxellesu. Ministar Pavić štetočina je za mirovinski sustav i čovjek koji je očito slučajno upao u sustav koji ne razumije. Jedino što je trebalo napraviti jest dodatak od 27 posto dati svima i izjednačiti radničke i braniteljske mirovine. Apsolutno se protivim diskriminaciji ljudi po tome primaju li mirovine iz I. ili II. stupa.
Vrlo je opasna teza Pavića da ljudi koji štede i u drugom stupu moraju imati iste mirovine kao i oni koji mirovine primaju samo iz prvog stupa. To je negacija cijele mirovinske reforme koja je započeta 2000. godine i koja je jedina cjelovita, prava reforma koju je Hrvatska ikad provela. Dodatak od 27 posto na mirovine iz prvog supa trebalo je ostaviti svima. A ne da Vlada sada to prizna samo za mirovine ostvarene do 2000., a za kasniji period dodatak od samo 20,25 posto. To će u budućnosti dovesti do diskriminacije, imat ćemo dvije vrste umirovljenika. Drugi je problem penalizacija za raniji odlazak u mirovinu. To je negacija stava prema kojemu je bitno koliko staža imamo kada odlazimo u mirovinu.
Stoga i ovim putem pozivam sve one koji su mislili otići u prijevremenu mirovinu a imaju 37, 38 ili 39 godina radnog staža da to učine do 31. prosinca ove godine. Jer će im iduće godine HDZ i Plenković oduzeti dio mirovine. Dosad je penalizacija padala proporcionalno tome koliko vam godina nedostaje do starosne mirovine, a sada će svima uzeti 18 posto, bez obzira na to koliko im godina nedostaje. Treća vrlo problematična stvar jest ubrzanje perioda za odlazak u mirovinu sa 67 godina, a što nema nikakvo opravdanje, osim ispunjavanja želja birokratima u Bruxellesu. Mi živimo kraće od europskog prosjeka, pa je i naše uživanje u mirovini puno kraće. I ona 2038. godina koju je naša Vlada odredila kao početnu za odlazak u punu starosnu sa 67 godina usuglašena je i sa sindikatima i s poslodavcima.
Jedini je razlog zašto se želi ubrzati period za odlazak u mirovinu na 2033. godinu da bi odobrovoljili Europsku komisiju jer Vlada ne želi provesti četvrtu preporuku Europske komisije koja je vrlo jasna – izjednačite braniteljske mirovine s radničkima. Budući da im nije pošlo za rukom uzeti novac iz mirovinskih fondova i prebaciti ga u državni proračun, sada su odlučili preuzeti političku kontrolu nad mirovinskim fondovima. Zbog toga što mirovinski fondovi nisu željeli uložiti naš novac iz drugog mirovinskog stupa u dokapitalizaciju Petrokemije, Plenković sada uvodi političke komesare u nadzorne odbore mirovinskih društava. Te osobe koje će imenovati Vlada nadgledat će rad uprava društava za upravljanje mirovinskim fondovima i naređivati im koje će se tvrtke kupovati, gdje će se ulagati naša sredstva.
Kao što je 90-ih HDZ uzeo novac iz mirovinskog zavoda i podijelio ga svojim tajkunima da mogu jeftino tuđim novcem kupovati poduzeća, sada će Plenković i Pavić opet moći odlučivati kako će i koliko trošiti našu mirovinsku štednju. HDZ se nikako ne može maknuti od svoje politike: uzmi tuđe i daj svojima!
Pa zašto Vlada Zorana Milanovića u kojoj ste vi bili ministar rada i mirovinskog sustava nije izjednačila radničke i braniteljske mirovine?
– Učinili smo prvi korak prema tome kada smo sve mirovine po posebnim propisima, pa tako i braniteljske, razdvojili na dva dijela. Na dio koji su zaradili radom i na dio koji im daje država. Onaj dio koji je zarađen radom financirao bi se iz doprinosa, a ostali dio iz sredstava proračuna. Međutim, HDZ je čim je došao na vlast to zaustavio.
Vi sada ozbiljno tvrdite da bi Milanovićeva Vlada u drugom koraku, da je osvojila drugi mandat, izjednačila braniteljske i radničke mirovine? Pa vama su branitelji s plinskim bocama izašli na ulice i zbog puno manjih stvari...
– Planirali smo u drugom koraku izjednačiti braniteljske i radničke mirovine. Ja sam se za to zalagao i, da sam dobio još jedan mandat, to bih i napravio. A isti stav zastupam i danas kao predsjednik Demokrata. A što se odlučnosti i hrabrosti tiče, to su stvari koje vas na koncu dovedu do uspjeha.
Mislite da bi Milanović imao hrabrosti to napraviti?
– Mislim da bi.
Trumpova administracija zaustavila je posao kupnje ratnih zrakoplova od Izraela. Kako će se ta situacija okončati i je li, po vama, ta (privremena) zabrana za nas dobra ili loša vijest, s obzirom na to da mnogi ionako tvrde da je loš posao dati toliki novac za stare zrakoplove?
– Od početka je taj natječaj bio netransparentan i smrdio je na pogodovanje Izraelcima. Ima li tu još nečega, to ćemo vidjeti u sljedećim danima. Čak je i Trump shvatio da su troškovi prenapuhani, a kako će to sada završiti, zasad se ne zna. Izdvojili smo velika sredstva za polovne skupe igračke ministra obrane. Ja sam od početka zastupao tezu da u Hrvatskoj imamo puno više problema koje trebamo riješiti prije nego što kupimo polovne avione. Ovo je direktna odgovornost ministra Krstičevića i on za to treba odgovarati.
Za državni proračun niste glasali, ali postoji li prostor za suradnju s Vladom? Je li vam itko iz HDZ-a ili Vlade prišao nakon što ste izašli iz SDP-a s prijedlogom da podržite neki njima važan zakon, ako im usfali ruka, u zamjenu za neki vaš zahtjev?
– Industrijska proizvodnja u Hrvatskoj stagnira, sve se manje proizvodi i manje izvozi. A sve više ovisimo o turizmu i fondovima EU, dakle ovisimo o drugima. Ukupna gospodarska aktivnost i nadalje se dominantno oslanja na rast osobne potrošnje. Sve to neodoljivo podsjeća na 2008. Ne zaboravite kako je izgledao početak krize i recesije.Tada su nas Sanader i Šuker uvjeravali da je sve super, a onda su priznali da smo u banani kad je već bilo kasno.
Danas nas Plenković i Marić uvjeravaju da je sve super. A situacija koju sam opisao govori da nije dobro i da stojimo na kori od banane. Pitanje je samo kada ćemo se poskliznuti i pasti. Proračun se temelji na političkoj trgovini umjesto na reformama i promjenama i ne postoji prostor za suradnju s ovom nelegitimnom trgovačkom Vladom čija saborska većina više ne predstavlja volju hrvatskih građana. Nitko sa mnom nije na taj način kontaktirao jer znaju da me ne mogu kupiti. Ja sam od početka bio jasan.
Demokrati će uvijek glasati za zakone koji su u skladu s programskom platformom koju smo usvojili na osnivačkoj konvenciji. Dakle, i za zakone koje predlaže HDZ ako su oni dobri za građane i u skladu s našim programom. Ali Demokrati neće držati većinu HDZ-u!
Hoće li Demokrati do kraja aktualnog saziva Sabora imati više od jednog zastupnika?
– Siguran sam da hoće.
To će biti netko od vaših bivših kolega iz SDP-a?
– To će biti saborski kolege koji prepoznaju da su Demokrati stranka koja cijeni ljude sa stavom i mišljenjem kojima je važno zastupati interese građana koji su ih birali, a ne brinuti se samo za vlastite osobne interese.
Izlaze li Demokrati sami ili u koaliciji na izbore za Europski parlament?
– Donijeli smo odluku na Središnjem odboru stranke da otvorimo pregovore s Amsterdamskom koalicijom. Razgovori su sada u tijeku, mislim da ćemo vrlo brzo finalizirati dogovor. Demokrati zagovaraju ujedinjenje stranaka na centru i lijevom centru.
Tko bi trebao biti zajednički kandidat lijevog centra na predsjedničkim izborima? Je li to Zoran Milanović?
– Hajmo prvo vidjeti kakav bi taj kandidat trebao biti. To bi trebala biti osoba koja će na Pantovčak biti u stanju dovesti neku smislenu politiku, vratiti instituciji predsjednika politički sadržaj. Ovo što sada radi Kolinda Grabar-Kitarović trivijalan je, tračerski populizam bez političkog sadržaja. Vidjelo se da način obnašanja predsjedničke funkcije kako to ona čini dovodi do problema u funkcioniranju države i odnosa Hrvatske prema drugim zemljama.
Predsjednica nije faktor stabilnosti koji bi Hrvatskoj trebao u sadašnjoj situaciji, ona je stalni izvor i generator političke nestabilnosti jer joj je jedini smisao djelovanja samopromocija. Posljednji je primjer Marakeški sporazum. Potpuno nepotrebna afera. Očito se Kolinda Grabar-Kitarović vratila tamo gdje je bila na početku.
Na desni kraj političkog spektra, koji ju je i doveo na vlast – Karamarko i ekipa. Lijevi politički spektar mora imati svog kandidata. Tko će to biti, vidjet ćemo. U ovom trenutku Zoran Milanović je osoba koja figurira kao jedan od mogućih kandidata. On sam mora odlučiti hoće li se kandidirati. Ja ću i dalje zagovarati ideju da se moramo okupiti oko jednog kandidata, jer to povećava šanse za pobjedu. Sada Milanovića vidim kao kandidata oko kojeg bi se mogla ujediniti većina stranaka na lijevom centru i koji bi imao realne šanse za pobjedu protiv Kolinde Grabar-Kitarović.
U perspektivi Demokrati se zalažu za ukidanje direktnog izbora i za biranje predsjednika RH u Saboru. Jer predsjednik ovako ima ogromni izborni legitimitet, a de facto skoro nikakve ovlasti. I onda se svakih pet godina u kampanji ovo društvo raskoli na dva dijela. Tu funkciju treba svesti na protokolarnu ulogu i premjestiti ured u Visoku na Gornjem gradu.
Što mislite o Daliji Orešković i njezinu političkom kapacitetu?
– Po njezinim izjavama vidim da pripada lijevom spektru. Hoće li ta inicijativa uspjeti ili ne ovisi i o njoj i o ljudima s kojima će se okružiti. Još je prerano procjenjivati ima li ona šanse za izborni uspjeh, vidjet će se to već na europskim izborima. Moj stav i stav Demokrata je da bi trebali i morali svi zajedno surađivati jer nam je zajednički cilj promijeniti parlamentarnu većinu. Da lijevi centar dođe na vlast.
Nedavno ste osnovali novu stranku – Demokrate. Koliko vas ima, je li se priključio i netko široj javnosti poznat?
– Fokusirali smo se na terenski rad i na razgovor s ljudima koji bi nam se trebali pridružiti. Demokrati primarno žele u stranku privući mlade ljude koji imaju svoje karijere i koji nisu opterećeni idejom da im stranka mora nešto dati ili ih uhljebiti. Trenutačno okupljamo oko 500 ljudi, no taj broj lagano raste kako obilazimo Hrvatsku. Među njima ima i nešto bivših SDP-ovaca, ali više od 60 posto je onih kojima su Demokrati prva politička stranka. Prva naša regionalna podružnica - sjeveroistočna Hrvatska koja obuhvaća tri županije Bjelovarsko-bilogorsku, Koprivničko-križevačku i Virovitičko-podravsku - osniva se 12. prosinca. Sjedište podružnice bit će u Bjelovaru, a predsjednica podružnice bit će Bojana Hribljan, dožupanica Bjelovarsko-bilogorske županije, koja je nedavno istupila iz SDP-a.
U programskim načelima Demokrata stoje i neke stvari koje bi svi poduzetnici i radnici odmah potpisali – vaše ideje o radikalnom smanjenju parafiskalnih nameta i ukidanju poreza na dohodak za sve čije plaće ne prelaze 20 tisuća kuna neto. Stoje li iza tih želja i konkretne brojke, koliko bi milijardi kuna time izgubili državni i lokalni proračuni? I kako taj manjak prihoda nadoknaditi?
– Ključ je jeftinija država, a to znači temeljita reforma javne uprave i ustroja države. Ukidanje županija, racionalizacija broja gradova i općina su prvi korak prema jeftinijoj državi. Ove godine je HDZ zaposlio novih 2800 državnih službenika, a koliko ih je zaposleno u lokalnoj samoupravi još nema podataka. Naše mjere znače rasterećenje radnika i poslodavaca za sedam do osam milijardi kuna na godišnjoj bazi. Ti proračunski prihodi mogu se nadomjestiti pojeftinjenjem države.
Ne treba nam ovoliki broj ministarstava, agencija i saborskih zastupnika, mala smo država, sve nas je manje, a država raste i troši sve više. To ide u lošem smjeru. Drugo, povećanjem zaposlenosti povećavaju se i prihodi. Povećanje zaposlenosti, a to znači zaustavljanje iseljavanja. Vlada se hvali da pada nezaposlenost, naravno da pada kad su puni autobusi ljudi koji napuštaju državu. Mi naprosto moramo imati jeftiniju državu, uravnotežen proračun, vlast koja proračunom neće kupovati glasove jednog dijela građana i racionalizaciju troškova.
Sada mi malo zvučite kao kombinacija Mosta i Živog zida. Predlažete rezanje broja ministarstva, broja saborskih zastupnika na najviše 99. Jeste li išta od navedenih stvari predlagali dok ste bili ministar premijeru Milanoviću i ministrima financija – prvo Slavku Liniću pa Borisu Lalovcu?
– Jesam, vodili smo mi duge razgovore o tome. Predlagao sam ukidanje županija. To je dočekano na nož s obzirom na to da i SDP ima svoje župane. Isto je bilo i s mojim prijedlogom o rezanju broja gradova i općina, što je podržao i Linić. Ali u SDP-u je i to dočekano na nož, jer u stranci imate ljude koji su načelnici i gradonačelnici i koji smatraju da ništa ne treba mijenjati. Sve dirajte, ali ne njihove male oaze vlasti! U HDZ je to još izraženije i siguran sam da oni ne mogu provesti teritorijalni preustroj Hrvatske. Što se tiče poreznih izmjena, počeli smo 2014. s poreznim rasterećenjem rada, ali slažem se da to nije bilo dovoljno. Smjer je bio dobar i treba ići dokraja u cilju da se sve plaće do 20 tisuća kuna oslobode poreza na dohodak.
U programskim načelima Demokrata stoji tvrdnja: “Izjednačit ćemo mirovinska prava ratnih veterana i radnika”, a zalažete se i za pravo na uživanje (uz vlastitu) i pola mirovine preminulog bračnog druga, zatim olakšice za raniji odlazak u mirovinu žena koje su rodile više djece... Bili ste ministar rada i mirovinskog sustava, zašto sve te ideje niste proveli u djela?
– Zato što nakon HDZ-a u blagajni nije ostalo ni lipe, nego ogroman dug u proračunu od 20 milijardi i nezaposlenost iznad 300 tisuća. Bila je kriza. U to sam vrijeme odmrznuo mirovine koje su, da se prisjetimo, bile zamrznute pod vladom HDZ-a. Uveli smo povoljniju formulu za usklađivanje mirovina, omogućili smo radnicima koji imaju 60 godina života i 41 godinu staža da idu u punu starosnu mirovinu bez penalizacije.
Ostale stvari planirali smo učiniti u trenutku kada se počne oporavljati ekonomija kako bismo imali financijsku podršku za te mjere. Uostalom, svi ti zakoni koji reguliraju prava iz mirovinskog sustava na stolu su dočekali naše nasljednike iz HDZ-a. Ali oni su sve to stopirali, nisu učinili drugi korak. Jasno je da stvari koje predlažemo koštaju, ali je to nešto što dugujemo građanima.
Sigurno pratite stanje u bivšoj stranci. Gdje ide SDP, kako će se unutarstranački konflikt razriješiti, hoće li na koncu pobijediti Davor Bernardić ili njegovi oponenti?
– Meni je žao što se SDP doveo u ovu situaciju i u kojem će smjeru stvari krenuti ovisi o ljudima u vodstvu SDP-a i na njima je najveća odgovornost. Bernardić je “dijete” stranke koje će uz podršku stranačkih “očeva” stranku i uništiti. Žao mi je zbog toga, ali na SDP više ne treba trošiti riječi, dolazi vrijeme za nove političke inicijative i Demokrati su jedna od njih.
Dosta je SDP-ovaca od početka ovog saziva Sabora napustilo stranku. Vi ste osnovali novu političku opciju, na sličnom je putu i Bojan Glavašević, ali neki su pretrčali vladajućima – Milanka Opačić je otišla Bandiću, a Mario Habek u HNS-ov klub. Kako to komentirate?
– Ne mogu to odobriti, bez obzira na motive mojih bivših kolega, znajući što su zastupali dok su bili u SDP-u. I to nije dobro da politiku, a ni za građane jer ste iznevjerili njihovo povjerenje. Očit je i problem samog izbornog sustava, jer vi za ulazak u Sabor ovisite o predsjedniku stranke. Demokrati se zalažu za promjenu izbornog sustava, točnije za uvođenje mješovitog sustava. Dvije trećine zastupnika u Sabor biralo bi se direktno od građana - koliko zastupnika, toliko izbornih okruga. A jedna trećina sa stranačkih lista u Hrvatskoj kao jednoj izbornoj jedinici. Time bi se spriječio i prelazak iz kluba u klub jer bi direktno izabrani zastupnici morali voditi računa o biračima iz svog izbornog okruga.
Što mislite o dosadašnjem mandatu Andreja Plenkovića na čelu Vlade ali i HDZ-a?
– Dečko koji je puno obećavao. Na početku se mislilo da će on biti taj koji će reformirati HDZ i odvesti ga prema jednoj modernoj europskoj demokršćanskoj stranci. Da će HDZ osloboditi balasta desničarenja i tvrdog nacionalizma. Međutim, pokazalo se da nema dovoljno hrabrosti da promijeni stranku i očisti je balasta desničara. Pokazalo se da nema dovoljno hrabrosti da pokrene procese u Hrvatskoj koji bi doveli do toga da Hrvatska postane moderna i prosperitetna zemlja.
Dakle, mislite da ni on nema hrabrosti za reforme. Tko je manje hrabar u tom smislu – Andrej Plenković ili Zoran Milanović?
– Ni jedan ni drugi nisu napravili ono što se od njih očekivalo. Plenković ima veliku podršku građana zato što je oporba loša. Organizirana oporba praktički više ne postoji, što se posebno vidi u Saboru. I bez obzira na tu komotnu situaciju, on ne želi provesti reforme koje su nužne za Hrvatsku – zdravstvenog, mirovinskog, teritorijalnog i političkog sustava. Ono što je i napravio u mirovinskom sustavu jest slijepo slušanje Bruxellesa, a za razliku od njega Milanović je puno puta Bruxellesu rekao: - Ne! Nažalost, Plenkoviću je ovo pozicija za korak dalje u Komisiji i žalosno je da ćemo ga pamtiti kao premijera bez stava koji nije napravio ništa.
Hoće li Demokrati surađivati u saborskim inicijativama Živog zida ili Mosta i što mislite o tim političkim strankama?
– Živi zid i Most jako su različiti od Demokrata i ne vidim da ćemo blisko surađivati. No, ako je neka oporbena akcija smislena i ide na dobrobit građana onda ćemo to podržati uostalom kao i dosad. Ono što Živom zidu prigovaram jest čisti populizam koji se uopće ne brine o dobrobiti građana. Sjećate li se afere s necijepljenjem? Živi zid je građanima maltene nametao stav da djecu ne trebaju cijepiti. A onda se desila epidemija i niste ih više čuli. To je direktno ugrožavanje građana. Zadnja Pernarova akcija, kada je rekao: nemojte uzimati lijekove, nego depresiju liječite hodanjem po šumi i grljenjem drveća, vrlo je opasna.
On ne razumije da su to teško bolesni ljudi koji moraju imati i potporu obitelji i koji se moraju liječiti. Pernar svojim porukama ugrožava zdravlje ljudi. Živi zid nema ideologiju, on je i lijevi i desni, mada u posljednje vrijeme prema stavovima o Istanbulskoj konvenciji i pobačaju više desni. S druge strane, Most je prevario građane kada je ulazio u vlast. Bili su prikrivena tvrda desnica. U međuvremenu je otišlo sve što je u Mostu bilo lijevo, kao što su bili zastupnici Ivan Kovačić, Vlaho Orepić ili Marko Vučetić. Most je sada pokazao da je desniji od HDZ-a i opet će, ako zatreba, u koaliciju s HDZ-om.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....