KREŠO BELJAK 'Koalicija HSS-a, SDP-a i Mosta može pobijediti HDZ na izborima. Ako opozicija želi pobjedu, onda treba prihvatiti Bernardića za vođu'

"Nadam se da će uskoro početi razgovori između HSS-a i Mosta, ali i SDP-a kako bi se napravila platforma za stvari koje nas spajaju. Nadam se i zajedničkoj političkoj platformi koja će rezultirati suradnjom na sljedećim izborima”, kaže za Globus predsjednik HSS-a Krešo Beljak.

Nakon onog malog izleta HSS-ovaca kada su napustili glasanje oko povjerenja Vladi i ostavili svoje partnere iz SDP-a na cjedilu Beljak tvrdi da je to bila samo prolazna avantura koja se neće ponoviti. ”Čvrsto smo uz SDP”, poručuje i širom otvara vrata mogućoj suradnji s Mostom. ”Prošlost nas uči da se HDZ ne može pobijediti bez velike koalicije ili suradnje većeg broja stranaka. Ne vidim prepreke za suradnju s Mostom”.

Kad su HSS-ovci izbjegli glasanje o povjerenju Vladi, bilo je različitih interpretacija, pa bih vas nakon svega prvo upitao: je li suradnja sa SDP-om zaista čvrsta, je li to zajednički put koji ćete nastaviti?

- Što se mene tiče, ja se nadam da je ta suradnja ne samo na političkoj osnovi nego i na prijateljskoj. Davor Bernardić i ja znamo se dugi niz godina, prije nego što sam ja bio predsjednik HSS-a i on predsjednik svoje stranke. Naš osobni odnos je više od političkog, slobodno mogu reći prijateljski, a ova nespretnost od našeg izlaska možda je od nekih krivo protumačena. Možda smo i mi malo “zeznuli” stvar, ali glasanje je bilo izvjesno, a da je postojala ozbiljna šansa da se sruši vlada ostali bi na glasanju.

Nije li i ovo glasanje pokazalo da je HDZ i dalje suveren na hrvatskoj političkoj sceni, da ga nitko ne može ugroziti, pa je i reakcija HSS-a bila takva?

- Ma ne, sve ankete pokazuju da je 70 posto javnosti protiv HDZ-a, jer toliko ljudi misli da država ide u krivom smjeru. A znamo da je u izbornom i političkom sustavu kakav imamo jedino moguće pobijediti HDZ zajedničkim snagama i velikim koalicijama. Pojedinačni izlazak kompozicije ide uvijek na ruku HDZ-u, a nadam se da i ostali partneri u opozicijskim strankama to razumiju. Ako ne razumiju, onda izravno ili neizravno, svjesno ili nesvjesno rade za HDZ kojem to paše.

U ovom slučaju očito ni SDP i HSS nisu dovoljno jaki da sruše HDZ. Postoje li kontakti između HSS-a i Mosta da se ide u neku zajedničku suradnju?

- S obzirom na situaciju od prije dvije godine, kada smo i ja osobno i HSS bili ogorčeni na Most jer su vratili na vlast ljude koji ne rade dobro Hrvatskoj, a to se sada vidi, sada je ta suradnja u uzlaznoj putanji. Mi dobro surađujemo u Saboru, a tome je pridonijelo i naše bolje međusobno upoznavanje. U svakom slučaju to je temelj buduće suradnje i mi nismo na suprotstavljenim stranama, barem ne većina vodstva HSS-a.

Dakle, suradnja nije isključena?

- Ne vidim razloga da ti odnosi koji su sada dobri, puno bolji nego u prošlosti, ne budu u budućnosti još bolji.

Može li se to odraziti i na odnos SDP-a prema Mostu?

- Toplo se nadam, jer Most je stabilna stranka i nisu prolazna pojava kao neki koji su se znali predstavljati kao “treći put”. Politička stajališta Mosta nisu bitno suprotstavljena HSS-u, a, mislim, ni SDP-u. Imali smo i prije slučajeve da je u velikim koalicijama bilo stranaka koje nisu o svemu isto mislile, ali su zajedničkim snagama uspjele skinuti HDZ s vlasti. Zapravo, nije stvar u HDZ-u kao stranci, nego u političkom modelu koji je Hrvatskoj kao društvu činio samo štetu. To je činjenica.

Je li bilo već nekih konkretnih razgovora između HSS-a i Mosta, pa i SDP-a o budućoj suradnji?

- Nije bilo konkretnih razgovora. U Saboru smo jedni pored drugih i vidjelo se da postoji podrška mnogim amandmanima koje su predlagali HSS i SDP i obrnuto, pa i to govori da je ta suradnja moguća. Dogovorno ili nedogovorno, i to je potvrda jednog vida suradnje.

Dakle, po vama nema zapreke da dođe do suradnje SDP-a i HSS-a s Mostom?

- Što se tiče mene i HSS-a, ne vidim nikakvih prepreka. Možda sam naivan pa ih ne želim vidjeti, ali objektivno ne bi trebalo biti prepreka. Stranke bi trebale surađivati. Naravno ne mogu govoriti u ime Mosta i SDP-a, ali osobno nisam vidio nikakve trzavice, svađe ili prepucavanja između naše tri stranke. Čim se ne svađamo, znači da postoje predispozicije za suradnju.

Pitat ću vas otvoreno, može li Davor Bernardić, koji dosad nije dokazao da ima politički potencijal za vođenje opozicije, biti predvodnik takve suradnje koja bi išla prema osvajanju vlasti? Kako vidite njegovu ulogu u budućnosti?

- On je predsjednik najveće opozicijske stranke, usprkos svim napadima iznutra i izvana. SDP je najveća opozicijska stranka i to treba poštovati, a voljeti Bernardića kao osobu stvar je osobnog izbora i političkih ambicija. Ako sve opozicijske stranke, od Mosta, Živog zida nadalje, žele pobijediti na izborima, onda Bernardića trebaju prihvatiti kao vođu. Je li idealan? Pa nitko nije idealan, tako ni Bernardić, ali je, po meni, puno pošteniji od Andreja Plenkovića.

Tomislav Saucha izazvao je pomutnju kada je prepričao jedan razgovor s vama u kojem ste, navodno, spomenuli mogućnost da se ide i s nekim drugim tko nije Bernardić. Je li to krivo interpretirano?

- Ne bih komentirao ljude koji su očajnici i u nekom osobnom ratu sami sa sobom i svojim problemima. Oni nisu relevantni sugovornici i osobe za bilo kakav komentar. Za Tomislava Sauchu moj je komentar “no comment”.

Imamo i pokušaj da se ponovo stvori neki međublok, treći put, s Glasom, IDS-om, ali bez SDP-a?

- IDS je stranka koja ima svoju čvrstu poziciju, ali samo u Istarskoj županiji. Što se tiče drugih stranaka koje su nastale odvajanjima, razdvajanjima, moje je mišljenje da Hrvatska ionako ima previše stranaka. Dosta je da se nekoliko ljudi nađe u birtiji i osnuje stranku. Kakva je budućnost takvih inicijativa, zaista ne znam i ne bih gatao. Ja ću se ipak voditi prema nekim anketama koje ni ovoj kombinaciji koju spominjete ne daje preveliku šansu.

Kada rezimirate prvu godinu mandata nove Vlade i premijera Plenkovića, kakav je dojam?

- Nema promjena, nema reformi o kojima govore sve političke stranke prije izbora. Nastavak je to političkog sustava koji je devedesetih osmišljen i imate samo neke pokušaje i mjere za promjene, a to vam je kao da mijenjate crijep na kući kojoj su temelji truli. Dok se ne napravi radikalna promjena političkog, poreznog, pravnog, upravljačkog i izbornog sustava, nema ništa. To su osnovne reforme koje su ključne da se smanji birokracija i broj ljudi koji živi na državnim jaslama. To je osnovni hrvatski problem da je sve više parazita, a sve manje onih ljudi koji rade. Žao mi je da gospodin Plenković, koji, po meni, ima čiste ruke, nije smogao snage da se izbori za reforme u društvu, nego je samo nastavio putem svojih prethodnika.

Nije li Plenković ipak stvorio mirniju, pozitivniju atmosferu u društvu, za razliku od vremena Karamarka i Milanovića?

- Atmosfera je takva da 77 posto ljudi misli da Hrvatska ide u pogrešnom smjeru. Ako netko misli da je to dobro za državu, Plenkovića ili HDZ, to je njegova stvar. Ali činjenica je da u prvoj godini mandata ove Vlade dvije trećine ljudi smatra da se ne radi dobro, i zato mislim da je to katastrofa.

Kako ste osobno “pročitali” kritike koje je uputila predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović prošlim vladama, ali i sadašnjoj Vladi?

- To sam pročitao kao početak predizborne kampanje za predsjedničke izbore. Moje je mišljenje da je ovakva uloga šefa države apsolutno nepotrebna, da nema nikakve ovlasti, a da su izbori skupi. Koštaju tri nove škole i taj bi se novac mogao bolje upotrijebiti, a same ovlasti koje predsjednik ima u Hrvatskoj ne znače ništa. Dakle, treba razmišljati da se predsjednika ubuduće bira na jednostavniji način u Hrvatskom saboru, jer ako su ovlasti nikakve neka i izbori budu simbolični.

Predsjednica je, međutim, bila vrlo izravna, pozivala se na činjenicu da Hrvatska zaostaje i da su je pretekle gotovo sve zemlje članice EU, osim Bugarske. To bi trebao biti alarm za političare...

- Očito da nije alarm, jer se i dalje ništa ne mijenja. Može se govoriti ovako ili onako, ali promjena nema i političarima koji su na vlasti riječi Kolinde Grabar-Kitarović nije bio nikakav alarm. Njih ne zabrinjava ni činjenica što se masa ljudi iseljava iz Hrvatske, jer se ne iseljava njihovo biračko tijelo. Odlaze oni koji su nezadovoljni, a to su opozicijski birači. U dobrom dijelu HDZ-a pozdravljeno je to iseljavanje - neka se samo isele jer ćemo tako dobiti više glasova na izborima. A ostaju HDZ-ovi uhljebi, lažni umirovljenici, cijele strukture koje žive od državnog proračuna, pa toj stranci iseljavanje koje je pogubno za Hrvatsku i paše. Oni tome plješću.

Hoće li HSS imati svog kandidata za predsjedničke izbore?

- Apsolutno, imat ćemo svog kandidata, ali se nadam da će se sve opozicijske stranke složiti i oko zajedničkog kandidata. Ako bude tako, mi ćemo podržati opozicijsku inicijativu, a ako ne bude dogovora, HSS će imati svog kandidata.

Bi li Zoran Milanović bio idealan kandidat ujedinjene opozicije?

- Milanović treba prvo razmisliti želi li se kandidirati ili ne. On je član SDP-a i za njegovu eventualnu kandidaturu pretpostavka je da ga podrži njegova stranka. Ako bi to bilo tako, HSS nema ništa protiv.

Kako HSS gleda na sve što se događalo i što se događa u vezi s Agrokorom?

- Agrokor je dijete HDZ-a, a sada su u HDZ-u zauzeli stav da je privatizacija počela za vrijeme Ante Markovića, a ne devedesetih. Nadaju se da će sto puta izrečena laž postati istina, a prava je istina da su Agrokor i privatizacija išli pod paskom HDZ-a i Franje Tuđmana. To je došlo sada na naplatu na dramatičan način i može izgubiti samo Hrvatska. Napravio bih sve da to ponovno ne košta porezne obveznike i da se stvar prepusti tržištu. To da su spasili bezbroj radnih mjesta gluposti su i neistine, jer je Agrokor svojim monopolom u poljoprivrednoj proizvodnji uništio barem 100 tisuća radnih mjesta.

Kakvo je danas stanje u hrvatskoj poljoprivredi?

- Katastrofalno je stanje i država se premalo brine. Ulaskom u EU dobili smo određene direktive gdje je jasno da će veliki proizvođači u svom sustavu štititi svoje, a nikada do sada HDZ nije želio uspostaviti model koji bi štitio hrvatsku proizvodnju. Otvorili su granice i neselektivni uvoz europskog smeća uništio je hrvatsku proizvodnju potpuno ili gotovo dokraja.

Može li se? Može se, ali tu treba biti domoljub i štititi na sve moguće načine domaću proizvodnju i kvalitetni domaći proizvod i tada će se stvari početi okretati u pozitivnom smjeru.

Hoće li Plenkovićeva Vlada izdržati do kraja?

- Mislim da hoće, jer se oni ne bave ničim osim obljetnicama i komemoracijama. Imamo sustav gdje se cijele godine nešto obilježava, od dana kada je Hrvatska priznata, obljetnice Bleiburga, Jasenovca, Oluje, Vukovara. To je sustav u kojem se sve više vrtimo u krug obljetnica i komemoracija, okretanja prošlosti, a sve manje govorimo o budućnosti. U toj cijeloj priči i ova Vlada potencira povijesne teme, a ja kao hrvatski branitelj smatram da je doista tog povratka u prošlost dosta i da se treba okrenuti budućnosti. Ali, kada nema pravih tema, onda se vraćamo u prošlost, u dizanje tenzija, strasti.

Na što konkretno mislite?

- Pa vidite ovo o čemu je Kolinda Grabar-Kitarović govorila u Vukovaru, da treba proteći Dunavom još puno vode prije nego što će Hrvatska i Srbija biti prijateljske države. Ta izjava prema državi koja bi nam trebala biti prvi partner nije dobra, jer Njemačka i Francuska su ratovale još krvavije pa su ostvarile suradnju na kojoj je nastala i EU. Kod nas ići na priču da smo neprijatelji naprosto nije u ekonomskom interesu Hrvatske. A kada se ne zna kako unaprijediti ekonomske odnose da bude bolje i Hrvatskoj i Srbiji i BiH, onda se ide na dizanje tenzija iz prošlosti. Nju, naravno, ne treba zaboraviti, ne treba nikada zaboraviti što se događalo u Vukovaru, ali se ne smije živjeti u prošlosti. Narod koji tako živi nema budućnosti.