KOLINDA, ŠTO JE OSTALO? Državnička bilanca prve predsjednice RH: Globus donosi skicu za završni politički račun 5-godišnjeg mandata na Pantovčaku

- Za kvalitetnu ocjenu mandata Kolinde Grabar-Kitarović trebat će proći još neko vrijeme jer, da bismo mogli govoriti o nekom trajnom nasljeđu njezina predsjednikovanja, morat ćemo pričekati poteze novog predsjednika Republike Zorana Milanovića i tek onda komparativnom analizom pokušati doći do kvalificiranog odgovora na pitanje što je prava ostavština njezina petogodišnjeg mandata predsjednice Republike - kaže Višeslav Raos, politolog sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti.

Ne slaže se a priori s ocjenama nekih analitičara koji smatraju da će trajno nasljeđe biti narušavanje povjerenja građana u instituciju predsjednika Republike zbog njezine estradizacije te funkcije i brojnih gafova koje je učinila.

- Iako mogu shvatiti tu vrstu argumentacije, za takvu je ocjenu prerano. A tek ćemo vidjeti je li ta teza uopće točna - kaže.

Politički analitičar Žarko Puhovski smatra da petogodišnji mandat Grabar-Kitarović neće trajno narušiti ugled institucije predsjednika RH među građanima.

- U tom smislu neće biti trajne štete jer se u Hrvatskoj uvriježila praksa personifikacije državnih institucija. Godinama se pisalo “Bajić je podignuo optužnicu” ili “Mesić je napravio”, a sada se piše “Plenković je odlučio”... Dakle, spominju se imena, a ne funkcije. Ne piše se da je nešto rekao ili učinio glavni državni odvjetnik, predsjednik države ili premijer. Po mom sudu, sve što je Kolinda Grabar-Kitarović radila ili govorila vezat će se uz nju osobno, a ne uz njezinu funkciju predsjednice države. Institucije su potpuno u sjeni osoba koje ih u datom trenutku vode. Iako bi nama baš trebala ta institucionalizacija, i ona je u svom mandatu učinila korak unatrag - kaže Puhovski.

Upozorava, međutim, da bismo mogli govoriti o trajnom narušavanju predsjedničke institucije tek u slučaju da je Grabar-Kitarović uspjela osvojiti drugi mandat.

- Zaprepašćujući je broj besmislica koje je izgovorila u svom petogodišnjem mandatu. Dovela se u situaciju da bi njezin reizbor, po mom dubokom uvjerenju, na koncu doveo do političkog konsenzusa da predsjednika države više doista nije potrebno birati izravno, na općim izborima, nego posredno. Takvom bi razmišljanju pridonio i stil kojim obnaša mandat. Patvoreno je govorila o patriotskim temama, o braniteljima, o “mojem Lukici”... Naprosto je djelovala lažno. Njezin snishodljiv ton smetao je velikom broju građana, neovisno o njihovim ideološkim preferencijama. Naravno, puno je više smetao onima s lijevo-liberalnog pola - kaže Puhovski.

Politolog Višeslav Raos smatra kako je zasad vrlo teško dati konačan sud po čemu ćemo trajno pamtiti njezin mandat, ne samo zbog toga što treba pričekati predsjedničke poteze koje će vući njezin nasljednik Zoran Milanović nego i zbog toga što je ona, poslije Ive Josipovića, prva predsjednica koja nije uspjela biti reizabrana.

- Već samo zbog toga što joj je mandat trajao pet godina drugačije je govoriti o njezinu nasljeđu nego o onom Stjepana Mesića, koji je na čelu države proveo deset godina - kaže.

Ipak, dvije stvari po kojima ćemo pamtiti mandat Kolinde Grabar-Kitarović, kaže, već sada možemo istaknuti.

- Prva je Inicijativa triju mora, a druga je njezino razumijevanje i želja za gradnjom dobrih odnosa s važnim međunarodnim političkim akterima koji nisu nužno čelnici država liberalnih demokracija. Primjerice, s Vladimirom Putinom ili Viktorom Orbánom. Utoliko je - paradoksalno - slična bivšem predsjedniku Mesiću, koji je također pokušavao stvoriti čvršće veze s vrlo različitim svjetskim liderima - kaže Raos.

Dodaje kako ćemo mandat Grabar-Kitarović pamtiti i po njezinim vanjskopolitičkim inicijativama koje nisu uvijek bile koordinirane s premijerom Andrejom Plenkovićem, iako bi s Vladom trebala zajedno kreirati hrvatsku vanjsku politiku.

- Imala je ideje koje nisu bile suglasne s politikom Vlade. Primjer za to je sad već famozna Inicijativa triju mora. Predsjednica Grabar-Kitarović prezentirala ju je kao nešto autohtono za hrvatsku vanjsku politiku, iako se, zapravo, dijelom radi o staroj poljskoj ideji stvaranja prostora koji bi balansirao s jedne strane prema Moskvi, a s druge prema Berlinu. Što se vanjske politike tiče, njezin kontinuitet bila je čvrsta vezanost uz SAD i gradnja odnosa s Izraelom - kaže Raos.

Politički analitičar Žarko Puhovski tvrdi da je Grabar-Kitarović stalno pokušavala biti čimbenik u kreiranju hrvatske vanjske politike, ali da nijedna od njezinih inicijativa neće ostati zapamćena kao trajno političko nasljeđe njezina petogodišnjeg mandata.

- Kao i u drugim aspektima njezina predsjednikovanja i u vanjskoj politici najviše je toga ostalo na razini poze, želje da uvijek bude tamo gdje su kamere i snimatelji. U odnosima prema SAD-u i Europskoj uniji ona je igrala neku igru u kojoj je povjerovala u vlastitu priču da je američka “igračica” na ovom području. Ali, iako je imala određenu podršku u Washingtonu, sigurno nije imala podršku najviših političkih krugova. Sve se to događa u vrijeme kada se SAD sukobljava s Europskom unijom. Ona je tu zapravo zaoštrila ključni problem koji EU ima, a to je pitanje je li SAD danas doista saveznik Europske unije. Ili je SAD, kako to Trump ponekad eksplicitno deklarira, zapravo protivnik EU. Kolinda Grabar-Kitarović ponašala se kao da taj problem ne postoji, a istovremeno je i živjela na sukobu SAD-EU u svojoj Inicijativi triju mora. Inicijativa je doživjela neuspjeh utoliko koliko su tu inicijativu vodeće zemlje EU, prvenstveno Njemačka, neutralizirale svojim pristupanjem tom projektu. Ona smatra da je njezin uspjeh to što se Njemačka pridružila Inicijativi triju mora, a zapravo se radi o njemačkoj sabotaži. U tom smislu ne možemo govoriti ni o kakvom trajnom nasljeđu Kolinde Grabar-Kitarović u hrvatskoj vanjskoj politici. Više ćemo pamtiti njezine fotografije jer se naslikavala gdje god je stigla - zaključio je Puhovski.