Staro je pravilo da nogometna utakmica traje dok sudac ne odsvira kraj. U SDP-u sudačka pištaljka sada je u rukama Slobodana Ljubičića, bivšeg predsjednika Uprave Zagrebačkog holdinga i bliskog suradnika Milana Bandića koji je pravomoćno dobio sudski spor protiv SDP-a i desetak milijuna kuna. Ima pravo na ovrhu ako SDP ne plati dug. A SDP novaca nema. Bandić se pomalo naslađuje i već viče: “Gdje su penezi?”
Iako je regularni dio utakmice završen, sudačka bi nadoknada mogla potrajati. Nagodba SDP-a i ovršitelja Ljubičića dogovorena je, potpisana, ali već i prekršena. Iz krugova bliskih Slobodanu Ljubičiću doznaje se da je sada opet sve moguće. Ljubičić, prema tom tumačenju, može i dalje, bez ikakva ustezanja, ako hoće, ovršiti SDP za najmanje desetak milijuna kuna. To bi mogao biti i ključ u bravu najveće oporbene stranke u Hrvatskoj.
Prema ovom tumačenju, vodstvo SDP-a u samo je nekoliko dana prekršilo nekoliko odredaba potpisane Nagodbe. Sudbina dogovora koji je postignut u petak još uvijek je upitna iako se vodstvo SDP-a ponaša kao da je problem riješen.
Prvo, u dogovoru između Ljubičića i SDP-a stoji da su svi bitni dijelovi Nagodbe poslovna tajna. Prvi koji je prekršio tu odredbu bio je sam predsjednik SDP-a Davor Bernardić kada je objavio da će otplata duga prema Ljubičićevoj TV Sljeme trajati šest godina. Time su objavljeni detalji dinamike otplatnog plana. Ljubičićevi suradnici s kojima smo razgovarali tvrde da je time ugrožen temelj povjerenja između dviju strana.
Drugi prekršaj
Nagodbe jest iznošenje u javnost cifre od 162.000 kuna kao mjesečne otplatne rate. Ljubičićevi suradnici smatraju da je i taj članak Nagodbe bitna sastavnica ugovora koja je morala ostati poslovna tajna.
Treće, po svemu sudeći najteže kršenje nagodbe jest objava SDP-a na službenim stranačkim stranicama da će na kraju pokrenuti postupak revizije pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda. Kako saznajemo, u tekstu Nagodbe jasno stoji da se SDP odriče prava korištenja izvanrednih pravnih lijekova. Samim time potpisali su da neće pokretati postupak revizije. U protivnom, kažu, Nagodba nema nikakva smisla.
Upućeni kažu da Slobodan Ljubičić još nije odlučio hoće li raskinuti dogovor sa SDP-om i ovršiti svoju bivšu stranku. Kažu da je začuđen i duboko razočaran ponašanjem aktualnog vodstva SDP-a. Ističu da je on izašao u susret SDP-u pristankom da odustane od druge tužbe po kojoj je mogao, s kamatama, potraživati još desetak milijuna kuna. Za sve probleme zbog kojih je došlo do dugovanja SDP-a prema njegovoj tvrtki TV Sljeme on ne optužuje sadašnje vodstvo stranke niti predsjednika SDP-a Davora Bernardića. Po njemu, za sve je kriv njegov prethodnik Zoran Milanović.
Kako je ovaj najnoviji cirkus sa SDP-om zapravo počeo?
Nakon smrti Ivice Račana Zoran Milanović, na prepad, političkim blitzkriegom postaje novi šef stranke. Poznavatelji prilika tvrde da mu to nikada ne bi uspjelo da iza njega nije stao Slavko Linić i njegova tada još jako moćna riječka partijska organizacija. Realno, najmoćniji čovjek SDP-a ipak je gradonačelnik Zagreba Milan Bandić. Odnosi između Milanovića i Bandića u to vrijeme naoko su idealni. “Milan Bandić najbolje je što SDP ima!” rekao je u jednom trenutku Zoran Milanović.
Bandić je u Zagrebu zapošljavao “i svoje i tuđe”, činio usluge mnogima i zaduživao sve, dogovarao poslove, ugovarao, obećavao... Javna predodžba bila je da iza Bandićeva uspjeha, iza njegove moći, zapravo stoji spretni i sposobni poduzetnik Slobodan Ljubičić. Ljubičić je početkom devedesetih bio jedan od rijetkih koji je imao hrabrosti i dalje ostati u Partiji, ali i čovjek koji je imao sposobnost pokretati poslove i stvarati novac. Kao i svaki Imoćanin, uvijek je znao raditi i za sebe.
Klijentelizam i korupcija bili su ključne optužnice. Bandić je bio omraženi zagrebački Hercegovac, a Ljubičić je obilježen kao klasični imotski prevarant iz legende. Zoranu Milanoviću sve se to “gadilo”. Politika njegovih čistih ruku logično je vodila k sukobu s Milanom Bandićem.
Zagrebački holding osnovao je tvrtku Zagreb plakat. Stvorio ju je zapravo Slobodan Ljubičić. Naoko, ta kompanija u sastavu Holdinga nije imala imovine osim prava na plakatiranje po Zagrebu. I to je zapravo bilo pravo bogatstvo. Stvarno bogatstvo, ali što je značajnije - realno potencijalno bogatstvo. Vrlo brzo Zagreb plakat zapeo je za oko najmoćnijim tajkunima u Hrvatskoj. Ljubičić raspisuje tender za uključivanje strateškog partnera u posao. Uvjeti su visoko postavljeni. Partner mora imati svjetsku reputaciju. Mora raditi isti posao u barem pet europskih metropola.
Kad se za Zagreb plakat zainteresirao Ivica Todorić, Milan Bandić, a time i Slobodan Ljubičić morali su popustiti. Samo nekoliko sati prije odlučujuće sjednice zagrebačkog Poglavarstva, uvjeti natječaja su promijenjeni. I Agrokor je kupio praktički polovicu Zagreb plakata.
“Ivica Todorić ponudio je 109 milijuna kuna, a francuski Deco oko 42 milijuna. Na kraju su Ljubičića optužili da je otvarao kuverte i tako kontrolirao visine ponuda. To je 2008. I tada počinje obračun između Milanovića i Bandića. Milanović je tražio da Ljubičić podnese ostavku na dužnost šefa Zagrebačkog holdinga. Bio je pod pritiskom medija. Bilo je puno afera, Zagrebačke ceste, korupcija, napad na Igora Rađenovića... Kad je Rađenović premlaćen, proširila se priča da iza svega stoje osobno Milan Bandić i Slobodan Ljubičić. Naravno, istraga nikada ništa nije mogla dokazati. Ali, Ljubičić više nije mogao biti na čelu Holdinga. Ostavku je podnio u kolovozu 2008.”, govori danas jedan od svjedoka događaja u Zagrebu 2008. godine.
Sve ostalo je povijest razlaza Bandića i SDP-a, ali i početak priče koja upravo sada dobiva sudski epilog.
Zoran Milanović, novi mladi šef SDP-a, po svaku se cijenu želi riješiti Bandića, koji je opterećen kritikama zbog korupcije i klijentelizma, ali postaje svjestan da mu treba kao sigurni pobjednik na zagrebačkim izborima 2009. godine. Bandić, tada još uvijek predsjednik zagrebačke organizacije SDP-a, radi svoju listu za izbore i šalje je u središnjicu na Iblerov trg. Milanović pokazuje snagu i moć i sve mijenja. Na čelo liste stavlja sebe, miče Bandićeve ljude s vrha liste i postavlja svoje jurišnike iz Foruma mladih SDP-a uz koje je i postao predsjednik, a Bandića ostavlja na posljednjem 51. mjestu. Milanovićeva lista za Skupštinu grada Zagreba na izborima dobiva gotovo dvostruko manje glasova od Bandića, koji opet postaje gradonačelnik Zagreba.
Na samim izborima za gradonačelnika Zagreba, veći dio vodstva SDP-a otvoreno je stajao iza Bandićeva protukandidata Josipa Kregara. Bilo je jasno da bitka nije gotova. Samo se čekala varijanta raspleta. Upućeni kažu da je Stipe Mesić nagovorio Milana Bandića da se kandidira na predsjedničkim izborima. To je bio dovoljan formalni razlog da se Bandić, ali i svi njegovi suradnici isključe iz SDP-a jer je stranački predsjednički kandidat bio Ivo Josipović.
Međutim, sve te izbore trebalo je platiti. Pitanje “Di su pare” bilo je i tada aktualno. A para nije imao nitko. TV spotove, jumbo plakate, oglase po novinama nisu željeli platiti ni Bandić ni Milanović. Bandić je tvrdio da je SDP dužan platiti jer je tada bio njihov gradonačelnik. Milanović nije želio ni čuti za te “fiktivne fakture i troškove” koje su napravili ti “mafijaši i kriminalci”.
Tvrtka Design sistem poznatog marketinškog stručnjaka Borisa Maleševića bila je na rubu blokade. Vodila je kampanje za SDP u cijeloj Hrvatskoj, a nitko nije želio podmirivati troškove.
“Kad su završili izbori, Design sistemu dolaze računi. Pola od te cifre bilo je za jumbo plakate firme Zagreb plakat, dakle Zagrebački holding. Milanović i njegova ekipa su zbog toga počeli sumnjati da netko napumpava račune”, kaže naš sugovornik.
I tada na scenu stupa Slobodan Ljubičić koji preko svoje tvrtke TV Sljeme, tada nakladnika Z1 televizije, cesijom preuzima sva potraživanja Design sistema prema SDP-u. Time prvi put postaje vjerovnik SDP-a. Šalje opomene pred tužbu, ali u SDP-u sve bacaju u koš sve dok Slavko Linić nije shvatio da bi u slučaju tužbe SDP izgubio. Linić pokušava postići nagodbu prema kojoj bi dio duga platio SDP, a dio novoizabrani gradonačelnik Milan Bandić, ali ne uspijeva. Slavko Linić je, navodno, zvao Milana Bandića 11 puta, a ovaj mu se nije želio javiti. Ni Milanović ni Bandić nisu željeli ni čuti ni za dogovor ni za kompromis.
U međuvremenu Zoran Milanović pobjeđuje na izborima i postaje premijer. Ljubičić je tužbu protiv SDP-a već podigao, ali traži od svojih odvjetnika da ne žure jer zna da vlast, pogotovo neiskusna i nabusita, može biti opaka. Lukavo čeka jer je rok zastare potraživanja tri godine. Svjesno gubi na prvostupanjskom Trgovačkom sudu jer ne koristi sve dokaze koje ima. Čuvao ih je za Visoki trgovački sud, za drugostupanjski sudski ogled.
“Sudski spor pokrenut je još 2011. i trajao je do 2015. Bili su svi svjedoci. U prvoj rundi Ljubičić nije koristio jedan papir jer je kalkulirao. Prvostupanjska presuda donesena je krajem 2014. Ljubičić je čekao da Milanović siđe s vlasti. Tek je bio izašao iz zatvora u kojem je bio optužen zajedno s Milanom Bandićem. Nakon prvostupanjske presude u korist SDP-a oni su se uspavali. Tek tada smo ozbiljno pripremili žalbu i okupili najbolje odvjetnike. Izvukli smo i dokument o nagodbi između Birotiska i SDP-a. To je najvažnija stvar jer dokazuje da je SDP znao za svoje troškove u toj izbornoj kampanji. Ovim dokumentom su ih priznali. Radi se o jednoj tiskari i trošku od oko milijun kuna. Nakon sudske tužbe Birotiska potpisana je nagodba i plaćena je polovica troškova. Tako smo zapravo dobili drugostupanjsku presudu”, kaže jedan od najbližih Ljubičićevih suradnika.
“Boris Malešević potvrdio je na sudu da je stranačku kampanju osobno vodio Milanović, koji je davao izravne naloge i da je stalno tražio da se kampanja podeblja. To je bilo ključno svjedočenje”, kaže Globusov sugovornik.
Kada je presuda Visokog trgovačkog suda postala pravomoćna, vrh SDP-a se uopće nije snašao. Predsjedniku stranke Davoru Bernardiću sada o glavi rade gotovo svi jer su osjetili krv. On ili nije znao za presudu ili je čekao bolju priliku da suoči stranački vrh s istinom. Jedan Ljubičićev odvjetnik vidio je presudu na službenim stranicama Visokog trgovačkog suda nekoliko dana poslije Nove godine. SDP-u je trebalo gotovo mjesec dana da se snađe. Netko iz vrha stranke tko ne voli Bernardića javio je medijima da se sprema ovrha. I panika je počela.
Slobodan Ljubičić u pravilu zaobilazi novinare. Kad su ga pozvali u SDP “da se dogovore”, prvi je uvjet bio da mediji budu isključeni. Sastanak na Iblerovu trgu koji je održan prije tjedan dana bio je kratak. Ljubičić je Peđi Grbinu objasnio da nema namjeru uništavati SDP, ali da, isto tako, ne želi odustati od svojeg novca. Tek tada ih je suočio s činjenicom da sigurno dobiva i drugu tužbu protiv SDP-a tešku još nekoliko milijuna kuna. Riječ je o troškovima kampanje za drugi krug izbora za gradonačelnika Zagreba na kojima je Milan Bandić bio kandidat SDP-a.
Ljubičić je Grbinu ponudio da SDP vrati glavnicu i kamate po prvoj, pravomoćnoj presudi, uz mogućnost obročne otplate duga. Rekao je da će pod tim uvjetima odustati od druge tužbe. Opet je tražio diskreciju.
“Molio sam ih da sve to ostane među nama. Nisam ni sjeo u auto i već su me zvali novinari kojima su oni sve javili. Nisam otišao ni dvadeset metara, a već su sve objavili. Pustili su u javnost sve do detalja što smo dogovorili”, bjesnio je Ljubičić u krugu najbližih prijatelja.
U petak je Predsjedništvo SDP-a zasjedalo cijelo popodne. Ošamućeni kritikama i međusobnim podmetanjima svi su pošto-poto željeli skinuti s vrata “tog Ljubičića” i njegovu ovrhu. Ali, da bi se okupljenim novinarima moglo slavodobitno objaviti da “SDP ide dalje”, trebalo je potpisati neki dokument. A najprije pronaći i privesti Slobodana Ljubičića.
“Pregovori” su navodno trajali samo nekoliko minuta. Ljubičića su ovaj put dočekali dr. Rajko Ostojić i Nikša Vuksan. Tada su utvrđeni konačni uvjeti otplate duga. Ljubičić im je, navodno, jasno rekao da nema nikakva dogovora ni nagodbe ako SDP ne odustane od zahtjeva za reviziju presude. Prema Globusovim izvorima, bio je spreman na bilo koji ritam isplate koji SDP predloži.
I dok su finalni razgovori trajali, oko zgrade središnjice SDP-a na Iblerovu trgu okupilo se nekoliko desetaka novinarskih ekipa. Moguća ovrha nad SDP-om bio je taj petak nesumnjivi događaj dana. Ljubičić je pokušao pobjeći kamerama kroz stražnji izlaz, ali i tamo ga je čekala ekipa fotoreportera i niz kamera. Opet je pobjesnio jer misli da njegovi bivši stranački drugovi ne poštuju dogovor. Čekao je da počne Bernardićeva tiskovna konferencija, stavio kapu na glavu, navukao kapuljaču i hladnokrvno izašao kroz glavni izlaz na kojem više nije bilo ni jednog novinara. Čekali su ga na stražnjem izlazu.
Slobodana Ljubičića svi znaju kao iznimno duhovita čovjeka. Kažu da je prilikom prvog ulaska u zgradu na Iblerovu trgu šokirao esdepeovce pričom o podizanju hipoteke na zgradu. Rekao im je da bi prizemlje bilo odlično za jedan pravi, veliki studio njegove Televizije Sljeme. Ali, kada je vidio izjavu Davora Bernardića o tome da je na famoznom rođendanu s Bandićem razgovarao o skidanju ovrhe, nije se više šalio. “Pa doći će mi Uskok na vrata i tražiti dokaze. Jer, Bero je praktički rekao da je Milan Bandić vlasnik tvrtke TV Sljeme.” Drugi dan je sam Bandić demantirao Bernardića rekavši da o ovrhama nad SDP-om nije bilo ni riječi.
Vodstvo SDP-a možda će morati opet za stol sa Slobodanom Ljubičićem. “Potpis na Nagodbi ne znači ništa i Ljubičić je još u poziciji da stavi ključ u bravu SDP-a”, rekao nam je jedan od njegovih najbližih suradnika. Istina je, unatoč potpisu, Ljubičić i dalje može pokrenuti ovrhu.
Ipak, Ljubičić o SDP-u govori s emocijama. Pogotovo sada otkako je Zoran Milanović u stanju političke hibernacije. Ali, Ljubičić ima emotivan odnos i prema novcu. Pojavila se spekulacija o tome da je dobio ponudu za prodaju svojih potraživanja. Poslovno bi bilo vrlo razumno diskontirati potraživanja za 20 posto i dobiti svoj novac odmah.
Što ako potraživanja kupi nepoznata satelitska tvrtka HDZ-a? SDP bi postao politički podstanar.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....