EKSKLUZIVNO: BAKIR IZETBEGOVIĆ U VELIKOM INTERVJUU ZA GLOBUS 'Rat priziva Dodik, a Hrvatima je bolje da zbog sebe samih ne spominju treći entitet!'

S bošnjačkim političkim liderom Bakirom Izetbegovićem razgovarali smo nakon serije kritika koje su mu upućene iz Zagreba. Povod je bio njegovo gostovanje na HTV-u u kojem je otvoreno i bez ustezanja govorio o međunacionalnim konfliktima u Bosni i Hercegovini. Spomenuo je i riječ “rat”, pa su o njemu pisali i Globusovi autori.

Član Predsjedništva BiH odgovorio je na sva Globusova pitanja. I opet to nije bio razgovor u rukavicama.

Vaše gostovanje na HTV-u prije nekoliko tjedana izazvalo je burne reakcije u Hrvatskoj i među Hrvatima u BiH. Kako to komentirate i niste li ipak govorili o konfliktima koji bi mogli dovesti i do ratova?

– Do građana Hrvatske dolazila je reducirana i iskrivljena slika stanja i odnosa u BiH. Izjave koje sam davao hrvatskim medijima skraćivane su do besmisla. Zato sam i otišao u jednu gledanu emisiju na HRT da pojasnim kako stvari izgledaju iz bošnjačkog i bosanskohercegovačkog kuta. Naravno da istina koja se nekome ne sviđa izaziva burne reakcije, ali, nadam se, i otrežnjenje. Hrvatska se javnost treba suočiti s istinom o ulozi Hrvatske u ratnim zbivanjima u BiH, ali i s dugogodišnjim nerješavanjem niza otvorenih pitanja na štetu BiH.

O sukobima koji mogu dovesti do rata pišu svi regionalni, a u posljednje vrijeme i svjetski mediji. Zašto bih ja izbjegavao da govorim o tome i pravio se da ne vidim kamo nas može odvesti sve opasnija i drskija politika Milorada Dodika? Dodik je odlikovao Karadžića i druge koji su osuđeni za ratne zločine i genocid u Srebrenici, nabavio 2500 jurišnih pušaka, u više navrata kazao da je njegov plan pocijepati BiH. Šutnja na ovakve izjave samo bi ohrabrila i ubrzala donošenje opasnih odluka od strane radikalnih snaga u entitetu RS.

Zato neću šutjeti. Govorit ću, i bit ću jasan. Moja je ustavna obaveza da štitim teritorijalni integritet i suverenitet BiH i odlučno ću se suprotstaviti svakom nasrtaju na BiH, svakom pokušaju njene daljnje etno-teritorijalne podjele. Svi koji se usude krenuti u takve nepromišljene avanture snosit će odgovornost za ono što će se u tom slučaju neminovno dogoditi. BiH su pokušali podijeliti i devedesetih, i svi smo svjedoci kakve je posljedice dogovor u Karađorđevu imao za BiH.

Zamjena je teza tvrditi da ja “prijetim ratom” kada kažem da ću braniti državu. Rat prizivaju oni koji prijete razbijanjem BiH.

Predsjednica Hrvatske u posljednjem intervjuu Globusu opet je rekla da je zabrinuta za stanje u BiH. Niste li s njom o tome razgovarali prilikom posljednjeg susreta i imate li kontakte s njom?

– S predsjednicom Hrvatske susreo sam se dva puta u posljednjih pola godine. Prvi susret bio je u listopadu 2017. u Malom Stonu, nakon njenih opetovanih netočnih izjava o radikalizaciji i broju povratnika sa stranih ratišta, kojima je nanesena šteta BiH. Mislim da je nakon tog razgovora shvatila da nije bila u pravu.

Drugi susret dogodio se u siječnju ove godine u Sarajevu tijekom njezina službenog posjeta BiH. Bili su to vrlo otvoreni razgovori. Nažalost, ti razgovori još nisu rezultirali time da se brojna otvorena pitanju između dviju zemalja konačno počnu rješavati.

Zašto se, recimo, već 22 godine izbjegava dogovor o tome da se BiH vrati njena imovina u Hrvatskoj, ili da nam se počne plaćati pravična naknada za korištenje vode iz Buškog jezera, ili da se BiH prije početka izgradnje Pelješkog mosta garantira izlaz na otvoreno more, što je pravo koje nam pripada po Konvenciji UN o pravu mora?

Zašto Hrvatska uopće ne razgovara s BiH o izgradnji Pelješkog mosta, iako se to od nje izričito traži pismom Europske komisije? Kada bismo ta pitanja počeli rješavati u duhu dobrosusjedske suradnje, to bi relaksiralo naše odnose.

Trilateralni susret

Može li trilateralni susret političkih predstavnika Bosne i Hercegovine, Republike Hrvatske i Republike Srbije u Mostaru, najavljen za 6. ožujka, pomoći da se u izbornoj godini uspostavi veće povjerenje između triju susjednih država i između triju konstitutivnih naroda u BiH?

– Sve zemlje u regiji Zapadnog Balkana upućene su jedna na drugu. Dijalog na principima međusobnog uvažavanja i ravnopravnosti, koji će pratiti ubrzano rješavanje otvorenih pitanja, jedini je put za izgradnju povjerenja. Da bi se odnosi nastavili popravljati, potrebno je da Hrvatska i Srbija prihvate BiH kao ravnopravnog sugovornika i partnera, da se prestanu stalno i iznova ignorirati naši stavovi, interesi i prava.

Što se tiče odnosa među narodima u BiH, proces pomirenja i normalizacije se namjerno koči i vraća unatrag: negira se genocid, nagrađuju i slave ratni zločinci, prijeti separatizmom.

Možete li nam detaljnije objasniti svoje riječi izgovorene ovih dana o mogućem pogoršanju odnosa s Hrvatskom? Kako te odnose uspoređujete s odnosima sa Srbijom?

– S Hrvatskom želimo najbolje moguće odnose. Ali, ako Hrvatska nastavi s ignoriranjem interesa, stavova i prava BiH, naši odnosi ne mogu ići uzlaznom linijom. Mnogo toga smo godinama gurali pod tepih. Krajnje je vrijeme da se iskreno pristupi rješavanju desetljećima otvorenih pitanja.

Odnosi BiH i Srbije prolaze kroz povremene i očekivane krize. Ipak, usprkos svim oscilacijama, ti odnosi će s vremenom postajati bolji. Sa Srbijom imamo neriješeno pitanje demarkacije granice, vlasništva nad hidroelektranama i korištenja vodnih resursa na Drini. I s te strane očekujemo otvoren dijalog i rješavanje svih otvorenih pitanja. Na to nas obavezuje i nova strategija Europske komisije.

Može li dogovor s Aleksandrom Vučićem o gradnji autocesta koje povezuju dvije zemlje popraviti te odnose? Kako taj dogovor utječe na tenzije koje postoje u odnosima s Republikom Srpskom i Miloradom Dodikom?

– Naravno da može. I to će, uz ekonomski razvoj u područjima kojima će proći autoput, biti jedan od rezultata dogovora koji smo postigli uz veliku i nesebičnu podršku Republike Turske.

Što se tiče Dodika, on je u svom stilu ispočetka davao neodmjerene izjave, prkosio bez razloga i potrebe, a onda je na sastanak na kojem je počela konkretizacija projekta poslao respektabilan tim predstavnika iz entiteta RS.

Naoružavanje Republike Srpske

U Republici Srpskoj provodi se veliko naoružavanje policije automatskim puškama – 2500 strojnica za 2500 pripadnika jedinice koja bi trebala biti glavna zaštita od mogućih terorističkih napada. Iako su središnje državne vlasti u Sarajevu dale za to sve dozvole entitetskim vlastima u Banjoj Luci, taj se potez tumači kao Dodikov prvi korak u stvaranju neke buduće vojske Republike Srpske. Je li Dodik učinio išta što ne bi smio ili što je u neskladu s državnom politikom u pogledu borbe protiv terorizma?

– Nabavili su deseterostruko više pušaka od realnih potreba policije entiteta RS. Nabava tolike količine pušaka koje inače koristi vojska, a ne policija, uznemirujuća je poruka za sve normalne i dobronamjerne ljude u BiH i regiji. Već ranije sam upozoravao na proces militarizacije policije RS kao i na formiranje paravojnih jedinica u tom dijelu BiH. Ako se Dodika, koji je već na američkoj “crnoj listi”, ne zaustavi, to će biti problem ne samo za BiH nego i za regiju, a time i za EU.

Iz najbližega kruga predsjednika RS-a Milorada Dodika poručuju da dodatno naoružavanje policije ne znači stvaranje entitetske vojske, ali da će te specijalne policijske snage, kako bi zaštitile srpski entitet, na svaku izvanjsku silu odgovoriti silom. Pretjeruju li oni koji tvrde da je riječ o pripremama za mogući rat?

– Nitko ne prijeti entitetu RS. Ta priča je potrebna Dodiku da bi opravdao militarizaciju policije RS.

Ne vjerujem da je Dodik u ovim okolnostima spreman da izaziva sukobe.

Njegov je kratkoročni cilj da na valu populizma i secesionizma pobijedi na predstojećim izborima, a dugoročni dovršetak srpske dominacije u entitetu koji po Ustavu pripada svim narodima i građanima BiH.

Međutim, nipošto ne treba podcijeniti sile koje ovakva Dodikova politika može osloboditi. Kada iz boce pustite šovinistički i militaristički duh, kao što je to uradio Milošević, nemoguće ga je vratiti nazad.

Naš odgovor će biti ubrzanje integracijskih procesa koji BiH vode u EU i NATO, držanje fokusa ovih asocijacija na zapadnom Balkanu i BiH.

Zašto se ne provede odluka Ustavnog suda BiH koja kaže da je sadašnji izborni zakon u neskladu s Ustavom i donese novi izborni zakon?

– Za izmjene Izbornog zakona BiH potreban je konsenzus svih parlamentarnih stranaka. Razgovori uz medijaciju međunarodne zajednice su u toku. Prepreka postizanju dogovora su maksimalistički zahtjevi HDZ-a koji uz provedbu presude Ustavnog suda BiH, koja se odnosi na izbor Doma naroda Parlamenta Federacije BiH, ultimativno traži i da se izmjeni način izbora članova Predsjedništva BiH, i to u potpunoj suprotnosti s presudom Europskog suda za ljudska prava i stavovima Vijeća za vanjske poslove EU.

Što je problematično u zahtjevu da se donese novi izborni zakon, kome bi on mogao nanijeti štetu?

– Uopće se ne govori o donošenju novog izbornog zakona, već o izmjenama postojećeg kako bi se provele odluke Ustavnog suda BiH i ESLJP-a. U tom pogledu su problematična očekivanja HDZ-a. Prijedlog HDZ-a za izmjene načina izbora članova Predsjedništva BiH nas definitivno udaljava od provedbe odluke ESLJP-a u predmetu Sejdić-Finci, nanoseći tako štetu europskoj budućnosti BiH, jer je provedba te odluke jedan od uvjeta za članstvo BiH u EU.

Slično je i s prijedlogom HDZ-a po pitanju izbora Doma naroda Parlamenta Federacije BiH. Po tom prijedlogu Bošnjaci iz Livanjskog i Posavskog kantona ne bi imali svoje predstavnike u Domu naroda, a Hrvati bi izgubili svoje predstavnike iz Tuzlanskog, Sarajevskog i Unsko-sanskog kantona. Dakle, i Hrvati i Bošnjaci izgubili bi svoje predstavnike iz dijelova Federacije u kojima su u manjini, a upravo Hrvati i Bošnjaci iz tih sredina bolje razumiju zaštitu vitalnih nacionalnih interesa od onih koji žive u sredinama gdje su većinski narod.

Nakon što su ostavljeni od hrvatske politike u entitetu RS, istu bi sudbinu doživjeli i u tim dijelovima Federacije, njihov utjecaj sveo bi se na predstavnike koji dolaze iz Hercegovine i Srednjobosanskog kantona. Ovaj prijedlog HDZ-a je i u suprotnosti s Ustavom Federacije BiH koji garantira da će u Domu naroda biti po jedan delegat iz svakog konstitutivnog naroda iz svakog kantona u čiju skupštinu je izabran jedan takav zastupnik.

Strah od novog Komšića

Neki smatraju da se treba držati pravila da se u izbornoj godini ne mijenja izborni zakon. Ali nije li bolje promijeniti zakon nego održati izbore po zakonu koji nije u skladu s Ustavom?

– Naravno da je bolje. Ali nije bolje nego je puno gore napraviti izmjene Izbornog zakona BiH koje nisu u skladu s Ustavom Federacije BiH ili Ustavom BiH, drugim riječima napraviti neustavne izmjene Izbornog zakona.

Hrvati u BiH, ako ne svi, ono golema većina, strahuju da im se ne dogodi novi Komšić, dakle da im bošnjačka većina odredi političkog predstavnika u Predsjedništvu BiH. Treba li te njihove strahove i dalje ignorirati?

– Prema Ustavu BiH, u Predsjedništvo BiH se iz Federacije direktno biraju jedan Hrvat i jedan Bošnjak. U Ustavu i Izbornom zakonu BiH nigdje ne stoji da Hrvata biraju Hrvati, a Bošnjaka Bošnjaci. Takva odredba bila bi potpuno suprotna svim međunarodnim i europskim izbornim standardima. Štaviše, ESLJP je u predmetu Sejdić-Finci odlučio da je i postojeća odredba Ustava BiH diskriminatorna, te je naložio BiH da svakom građaninu omogući pravo kandidature za člana Predsjedništva BiH. Očekivanja HDZ da se izmjenama Izbornog zakona BiH osigura da isključivo Hrvati biraju Hrvata u Predsjedništvo BiH su u očiglednoj koliziji s ovom odlukom ESLJP-a. Vijeće za vanjske poslove EU nedavno nas je upozorilo da ne činimo nijedan korak koji će nas udaljiti od provedbe te odluke. Dakle, izaći u susret i jednim i drugim zahtjevima je slično rješavanju kvadrature kruga. Rješenje je ipak moguće, i ono je ponuđeno od predstavnika EU u tzv. Füleovu modelu. Odbijeno je, nažalost, prije par godina od strane HDZ-a.

Bosna i Hercegovina, po Ustavu, država je triju konstitutivnih naroda, što znači da su bošnjački, srpski i hrvatski korpus ravnopravni i da nijedan ne može nametati političku volju drugim dvama nacionalnim korpusima, da ne može biti majorizacije. Zašto onda Hrvati, kao brojčano najmanji konstitutivni narod, moraju strahovati od mogućnosti da im, kad je riječ o Federaciji, veći narod određuje političke predstavnike?

– BiH je, po ustavnoj definiciji, država triju konstitutivnih naroda i ostalih, dakle svih njenih građana. I svi njeni građani imaju pravo glasati za koga hoće.

Europski izborni standardi i odluke ESLJP-a nas obavezuju da svim građani bez obzira na njihovu etničku pripadnost omogućimo da biraju i da budu birani. U EU su zgroženi segregacijskim modelom “dviju škola pod jednim krovom”, gdje hrvatski roditelji ne dopuštaju svojoj djeci da sjede u istom razredu i dišu isti zrak s bošnjačkom i srpskom djecom. Ne trebaju nam i “dvije televizije pod istim krovom”, “dvije izborne jedinice pod istim krovom” itd.

Priča o majorizaciji Hrvata u Federaciji BiH je bez realnog utemeljenja, nastala je na stalnom ponavljanju takve teze. Ustvari, mnogo je primjera pozitivne diskriminacije. Prema popisu iz 2013. godine, Hrvata je 15 posto u BiH, a na rukovodećim mjestima u državnim agencijama nalazi ih se oko 30 posto od ukupnog broja. Broj ukupno zaposlenih u državnim institucijama je 19 posto.

U Federaciji BiH, gdje Hrvati čine oko 22 posto stanovništva, na rukovodećim pozicijama je njih 34 posto. Od ukupnog broja državnih službenika u Federaciji, Hrvata je 24 posto, opet više nego na popisu.

Nijedan zakon ne može se donijeti bez predstavnika hrvatskih političkih stranaka, jer sve mora proći kroz domove naroda u kojima Hrvati imaju adekvatne mehanizme zaštite svojih vitalnih nacionalnih interesa. I prema sadašnjim ustavnim rješenjima i primjenom sadašnjeg Izbornog zakona, od 17 delegata u Domu naroda FBiH 14 ih je iz HDZ-a, a Dragan Čović je član Predsjedništva BiH. U Vijeću ministara BiH ne može se donijeti nijedna odluka bez Hrvata itd.

Profesorica Mirjana Kasapović predlaže da se uspostave tri teritorijalne izborne jedinice – jedna u Republici Srpskoj i dvije u Federaciji, jedna s bošnjačkom, druga s hrvatskom većinom. Zašto se ne razmotri ta mogućnost?

– Odluke ESLJP-a, ne samo ona u predmetu Sejdić-Finci, nas obavezuju da svakom građaninu BiH, na svakom pedlju njene teritorije omogućimo da bira i da bude biran. Stvaranje etničkih izbornih jedinica bi definitivno bilo protivno ovim odlukama ESLJP koje reafirmiraju multietnički sadržaj BiH. Uostalom, šezdeset posto Hrvata u Federaciji BiH živi izmiješano s Bošnjacima. Nemoguće je praviti etničke izborne jedinice u tim multietničkim sredinama.

Zašto bošnjački političari i mediji misle da bi stvaranje izborne jedinice s hrvatskom većinom vodilo stvaranju trećega, hrvatskoga entiteta?

– Svaka homogenizacija i segregacija vodi takvim tendencijama, zaokruživanju teritorijalnog.

Zašto se bošnjačka politička elita oštro protivi bilo kakvoj varijanti da Hrvati dobiju svoju teritorijalno-političku jedinicu, da BiH postane federacija triju republika? Ne bi li upravo to jamčilo Bosni i Hercegovini jedinstvo i čuvalo je od potencijalnih nacionalnih separatizama?

– Takva mogućnost je i historijski isprobana nasilnim pokušajem uspostavljanja tzv. Herceg-Bosne. Rezultat je bio da su s tih područja protjerani Bošnjaci i Srbi i uklonjeni tragovi njihova postojanja. Počelo je rušenjem pravoslavne crkve u Mostaru, nastavljeno rušenjem doslovno svih džamija, završeno rušenjem Starog mosta. Porušena je Hercegovina i Srednja Bosna, dojučerašnji suborci Bošnjaci su satjerani u konc-logore, počinjeni nevjerojatni zločini o kojim možete pročitati sve u presudi Haškog tribunala Prliću i ostalima za udruženi zločinački pothvat. Hrvati su bili najveći gubitnici tog pothvata, i brojčano i moralno. Zato je najbolje i ne spominjati “treći entitet” ili bilo kakve etno-teritorijalne političke jedinice.

Opasnosti od ekstremnih vjersko-političkih zajednica

U Hrvatskoj i među Hrvatima u BiH stječe se dojam da središnje državne vlasti u Sarajevu, osobito njezina bošnjačka komponenta, podcjenjuju opasnosti od ekstremnih vjersko-političkih zajednica, vahabitskih i salafističkih, koje mladima prenose ideje vrlo bliske idejama Islamske države. Je li kamp za bošnjačke dječake i mladiće kod Tešnja zaista “gimnastički” i samo gimnastički?

– Taj dojam im, ne slučajno, nameću neki politički akteri i mediji, netočnim i potpuno neutemeljenim tvrdnjama o hiljadama povratnika sa stranih ratišta ili izjavama o tobožnjoj namjeri stvaranja “islamske države”.

Institucije BiH odlučno su se suprotstavile nasilnom ekstremizmu i terorizmu. BiH je kao članica Koalicije za borbu protiv ISIL-a dala vrlo konkretne doprinose. Prva smo država u regiji koja je sudjelovanje svojih državljana u stranim paravojnim formacijama proglasila kaznenim djelom. To je rezultiralo time da u posljednje dvije godine nije bilo zabilježenih odlazaka na strana ratišta.

Posebno glasni u osudi svih vidova terorizma i nasilnog ekstremizma bili su upravo Bošnjaci. Bošnjački politički, intelektualni i vjerski lideri jasno su se ogradili od ekstremnih ideologija u Zajedničkoj izjavi o osudi terorizma i nasilnog ekstremizma od 4. decembra 2015. godine.

Usprkos tome, specijalni propagandni rat protiv Bošnjaka koji vode pojedini akteri u BiH i u regiji postaje sve intenzivniji. Cilj je da se bošnjačkom narodu stavi stigma islamskog radikalizma i da nas se prikaže u negativnom svjetlu i kao tobožnju prijetnju zapadnom svijetu.

Namjera onih koji vode ovu antibošnjačku propagandu jest da potkopaju poziciju Bošnjaka i izvrše pritisak na njihove lidere da prihvate antieuropska rješenja u BiH. Te priče o nekakvim obukama, devet tisuća vojnika, kampovima i čega se sve nismo nagledali na naslovnim stranicama novina u Srbiji izgovor su za vlastitu radikalizaciju, za stvaranje vlastitih paravojnih jedinica, za tvrdnje o “nemogućem životu s Bošnjacima” i potrebi za “izlaskom iz propale zajednice koja se radikalizira” i tako dalje.

Zašto su se u posljednje vrijeme tako pogoršali vaši odnosi s hrvatskim članom Predsjedništva BiH Draganom Čovićem? Koji su vaši ključni prigovori Čoviću?

– Potrebna nam je iskrena suradnja, ali cijenim da Dragan Čović nije pokazao dovoljno poštovanja prema Bošnjacima s kojima Hrvati najkonkretnije dijele životni prostor. Bliži su mu bili neki srpski lideri koji nanose štetu BiH, ali i neki bošnjački lideri koji nanose štetu vlastitom narodu. Uz njihovu pomoć on je pokušavao vršiti pritisak na mene i SDA, umjesto da se zajedno sa mnom suprotstavio onima koji koče reforme i prave štetu BiH. Kako očekivati da se odnosi između nas ne pogoršaju ako Čović svečano dočeka ubojicu Bošnjaka, presuđenog ratnog zločinca Darija Kordića; ako nakon presude Prliću i ostalima staje na stranu presuđenih za udruženi zločinački pothvat, nijednom riječju ne iskaže pijetet prema žrtvama; ako optuži Bošnjake da žele u BiH stvoriti “islamsku državu”, ako tako nevjerojatnu i drsku tvrdnju izgovori pred predsjednikom Europske narodne stranke Josephom Daulom, pa je kasnije ponovi pred kamerama; ako gurne u ladicu ugovor koji država BiH treba potpisati s Islamskom zajednicom u BiH, a kakav je već ranije potpisala s Vatikanom i Srpskom pravoslavnom crkvom, i koristi to kao instrument političke trgovine itd.?