Zamrzavanje cijena jedne vrste mlijeka, brašna, mljevenog mesa i nekoliko drugih prehrambenih namirnica, fiksiranje cijene električne energije za građane, javne institucije i male poduzetnike, financijska pomoć umirovljenicima dio su mjera koje je Vlada donijela kako bi ublažila efekte inflacije.
Europska komisija donijela je mjere kojima je ograničila cijenu električne energije, oporezivanje ekstraprihoda energetskih kompanija, najavila reformu tržišta električne energije i druge mjere kako bi pomogla gospodarstvu EU i njezinim državljanima, a o donesenim mjerama govorilo se u Čajanci u Laubi. Marijana Ivanov, ekonomistica s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, Radimir Čačić, šef Reformista, i Aco Momčilović iz Glasa poduzetnika analizirali su donesene mjere.
Vlašić: Koliko košta litra mlijeka?
Momčilović: Uh, osam ili devet kuna, moguće je da sam u krivu.
Vlašić: Dobro, sad znamo tko ide u dućan. Gospodine Čačić, donesene su mjere za ublažavanje efekata inflacije. Kako ih vi ocjenjujete?
Čačić: Mjere su dobre, masivne. Naravno, cifra od 21 milijarde kuna je bedastoća koja je napuhana iz marketinških razloga jer jedan dio ide preko HEP-a, jedan dio kroz garancije, jedan dio su ranije mjere… Ta priča nije istinita.
Vlašić: To nije stvaran novac…
Čačić: Da, ali ljudima je svejedno. Ljudi ne znaju što je milijarda, a što je 21 milijarda, kao što ne znamo ni vi ni ja.
Vlašić: Da, jer ne radimo u INA-i. (svi se smiju)
Čačić: Osim ako ne radite u INA-i, ali ni oni ne znaju. No ideja je bila da se pošalje poruka – mi smo odlučili pomoći građanima Hrvatske s više od 6 posto BDP-a, a Europa je dala upola manje. Mi smo tu velikodušniji. To je krajnji cilj tog napuhavanja, ali bez obzira na to, to je dobro, sveobuhvatno. Ipak, zakasnjelo je, jer da su ti limiti postavljeni ranije, a mogli su biti postavljeni, bilo bi bolje. Jednostavno je, realna je činjenica da mi 75 posto struje koju trošimo proizvodimo u Hrvatskoj i ona u suštini uopće ne ovisi o formuli s plinom, nego je proizvodnja hidro, atomska i kroz obnovljive izvore energije. Te su cijene definirane. Tito je napravio hidrocentrale, Tito je napravio atomsku centralu, sve je to davno amortizirano, inputi nisu poskupjeli. O tome sam govorio mjesecima na sastancima koalicije, i javno. O. K., sad je to napravljeno. Čak je to napravila i Europa, donijela je iste mjere. I nismo samo mi kasnili, kasnili su i drugi. Ono što, uz kašnjenje, nije dovoljno dobro jest da u segmentu koji se odnosi na najsiromašnije stanovništvo te subvencije i vaučeri nisu dovoljno dobri i jednokratno su rješenje. Moglo se ići na promjenu formule za indeksaciju mirovina, a to je milijun ljudi. Ta formula je sada jedan miks, a u suštini se mogla donijeti odluka da mirovine prate inflaciju. Dakle, umirovljenici ne samo da su zakinuti zbog vremenskog pomaka od šest mjeseci nego su zakinuti i zbog te formule. Drugo je nešto što je davno trebalo učiniti za generalnu populaciju, a o tome govorim godinama, neoporezivi dio dohotka treba pomaknuti s četiri na pet tisuća kuna. Time smo cijelu priču generalno pomogli.
Vlašić: To je ona skupina stanovništva koja najviše podnosi udarce krize…
Čačić: Tako je, a i važno je za regije koje žive od svog rada. Ono što je Vlada napravila, poslodavci imaju pravo sve neoporezive dijelove kao što je božićnica i druge prihode dati radnicima, ali pitanje je hoće li to oni učiniti, a i riječ je o sredstvima poduzetnika. Vlada nije tu dala ništa, a prihodi joj se slijevaju suludo. Niagara teče. Inflacija je tu i toga smo svi svjesni. Ono što je napravljeno, afera INA-e je to potakla, da se stane na loptu i kaže da država u kriznim situacijama zabrani izvoz svog plina i da definira cijenu, što je Vlada sad napravila. Time bi se riješio, recimo, problem Gradske plinare Zagreb, za ove korisnike koji sada ulaze u javnu opskrbu, a to je 53 tisuće ljudi, što može značiti krah Plinare. U tom smislu je Vladu ohrabrila ova kriminalna afera iz INA-e, dala joj je dodatnu argumentaciju da kaže MOL-u i INA-i: “Kradete nam iz očiju. Do jučer ste otimali profite legalno i prebacivali ih”, pa je dva i pol puta veći povrat na kapital MOL-a nego u INA-i, a u istom su sustavu. Ne 25 posto, nego dva i pol puta!
Vlašić: Može li se inflacija suzbiti? Kao laiku, meni to djeluje poput depresije, neki zlokobni vrtlog.
Ivanov: Inflacija je lopov koji nas sve potkrada, porez koji ni jedan Sabor nije izglasao. Ona nam oduzima dio našeg dohotka, vrijednosti sve novčane imovine. Inflacija ima tu osobinu da kad se poveća na visoku razinu, a to može biti već iznad 5 posto, iako je to uglavnom 7 posto, ona počinje hraniti samu sebe. Što je stopa inflacije veća, ta spirala inflacije je veća i brža. Dakle, mi svi ugrađujemo inflatorna očekivanja u cijene novih proizvoda, u svaki novi ugovor jer se moramo pripremiti na možebitni pad realnih prihoda svakog mjeseca.
Vlašić: Je li to onaj strah proizvođača koji ne zna koliko će izgubiti pa pumpa cijenu svojih proizvoda?
Ivanov: Upravo tako, inflacija zamagljuje sve realne ekonomske odnose, ona sve čini netransparentnim i nesigurnim. Kad ne znate hoće li te cijene sljedeći mjesec rasti 12 posto ili 15 posto, hoće li se to ubrzanje smanjiti pa će se u odnosu na prije godinu dana stopa inflacije opet svesti na nekih 8 ili 9 posto, u takvim okolnostima se morate štititi, i zaštita od rizika inflacije se ugrađuje u svaku cijenu. Kao što vam banka u kamatnu stopu mora ugraditi premiju kreditnog rizika i još naplatiti neko dodatno osiguranje, takvu premiju rizika inflacije svi ugrađuju u nove cijene koje zahtijevaju novim ugovorima. Jasno, ta pregovaračka moć negdje je jača, negdje je slabija i ne možete se uvijek do kraja zaštititi, ali se nastojite zaštititi. Oni koji se uglavnom ne mogu zaštititi su primatelji fiksnih dohodaka, kao osobe koje primaju mirovinu, pa tu Vlada mora povećati mirovine za koji postotak. Međutim, Vlada neće povećati to za 12 posto, kolika je aktualna inflacija, jer ova inflacija, kada jednom prođe, postat će deflacija, odnosno imat ćemo negativne stope rasta. Onda bi bilo vrlo nezgodno da umirovljenicima tom indeksacijom smanjujete mirovinu.
Čačić: Nije nužno, riječ je o kombinaciji. Postoji cijeli niz zemalja koji to rade.
Ivanov: Ali negativna inflacija je negativna inflacija. Ako sada primjenjujete pozitivnu brojku, onda ćete morati primjenjivati negativnu.
Čačić: Ne morate jer formula kaže negativniji input, samo ne 100 posto negativni. No gospođa Ivanov je potpuno u pravu, uvijek nastradaju oni koji se ne mogu braniti i otići u Irsku, a to su umirovljenici. I uvijek postoji pomak od šest mjeseci, dakle oni uvijek plate.
Ivanov: Uglavnom, ova inflacija će jednog dana iščeznuti sama od sebe. Mjere ekonomske politike malo mogu učiniti. Zamrzavanja cijena mogu spriječiti gomilanje inflatornih očekivanja i stvaranje novih kako bi se spriječilo daljnje ugrađivanje inflacije u budućim cijenama. Međutim, postoji velika mana kada se priča o indeksaciji na plaćama ili mirovinama jer mjere ekonomske politike uglavnom postanu nedjelotvorne u poticanju gospodarskog rasta čim primijenite neke indeksacije. Nama prijeti rizik recesije gdje će nam mjere ekonomske politike trebati. Tako da je, nažalost, javnost uvijek žrtva inflacije jer se dobrobiti za gospodarstvo koje se postignu uvijek postignu na štetu javnosti.
Vlašić: Možemo li se izvući, npr., izvozom?
Ivanov: Možemo u smislu da je hrvatsko tržište malo. Ali isti tip ekonomskih poremećaja prati Hrvatsku na tržišta na koja izvozimo. Nama taj paritet odnosa nije bitno promijenjen.
Čačić: Štoviše, vjerojatno će nam dodatno štetiti jer europsko tržište će pasti u recesiju, već pada. A mi smo na njemu.
Ivanov: Ovisni smo o Njemačkoj i ostalim članicama, a Njemačka bi mogla u ovom slučaju postati veliki problem EU. Do sada je uvijek bila zemlja koja je EU gradila i uzdizala na višu razinu.
Vlašić: Kako će poduzetnici preživjeti?
Momčilović: To ovisi o različitim skupinama poduzetnika. Ali zanimljivo je primijetiti da netko ovdje bira tko će nastradati: država, odnosno proračun, građani ili poduzetnici. Nažalost, iznova se događa da se o tome razmišlja iz političkih razloga i nastradat će poduzetnici – njima se ili neće smanjiti porezi ili će se povećati i neće im se korigirati davanja…
Vlašić: Ja kao građanin reći ću da će građani prvi stradati, sve će pasti na njihova leđa.
Momčilović: U prvom valu će stradati poduzetnici, pa građani koji su zaposleni kod tih poduzetnika. To smo već vidjeli kod covida kada su vladajući ipak shvatili da se moraju malo ozbiljnije pozabaviti i riješiti probleme poduzetnika, a danas se događa diskriminacija. Mjere koje se donose su vatrogasne. Mi kao Glas poduzetnika uvijek smo bili realni, nismo kritizirali kada nije bilo potrebno i pohvalili smo kada smo mogli. Drago mi je čuti jednu odmjerenu procjenu tih mjera. Zabrinjava to što ove mjere nisu dovoljno dobre. No koliko ima smisla govoriti u jednoj jedinici vremena. Što ako se ova kriza nastavi? Koliko možemo dopustiti da poduzetnici podnose taj teret? Na kraju se gasi firma, dijele se otkazi. E sad, ili imamo nekoga tko o tome razmišlja na vrijeme ili nemamo. Kako se donose te odluke? Na osnovi čega premijer kaže “ovo je dobro”? Je li to na temelju ekonomskih pokazatelja, simulacija ili predviđanja ili je to više onako prema nekom osjećaju i brinući se za svoju reputaciju?
Čačić: Ili čak neki svoj sektor...
Momčilović: Ili sektor. Neki naš zaključak, kada gledamo najdobrohotnije, jest da sve izgleda kao da je udareno sjekirom, tu nam fali nijansi, detalja, fine tuninga. Za to nam treba malo više vremena, dijalog i pitanje je imaju li volje, interesa i znanja komunicirati s nekim s druge strane. Onda je pitanje s kime će razgovarati. Do sada su s nama vrlo malo razgovarali. Nisu nazvali udrugu Glas poduzetnika koja ima 20.000 mikro, malih i srednjih poduzetnika, hajdemo vidjeti što dalje. Imali smo priču HGK koji je beskoristan i na razini smiješnog, i HUP-a koji ima nejasnu ulogu u svemu. Naša je sugestija da se zajedno odluči o potezima koji će donijeti koristi državi, poduzetnicima i građanima.
Vlašić: Kada ću ja prestati kupovati na akciji?
Čačić: Nikada, ja cijeli život kupujem na akciji.
Ivanov: I ja.
Vlašić: Hoće li zbog ograničenja cijena šećera i sličnih namirnica biti nestašica?
Ivanov: Ne znači da će biti nestašica.