Zadnje pitanje pred ulazak u 2025.: otvaramo li završno poglavlje Vlade Andreja Plenkovića ili smo pred dugo čekanim vrhuncem, razdobljem kada će sada već trećemandatni premijer iskoristiti svoje dugo stjecano znanje i iskustvo kako bi Hrvatsku uveo u red razvijenih zapadnih demokracija koje počivaju na stabilnom pravosuđu, uređenoj državnoj blagajni i socijalno osviještenom modelu upravljanja?
Jedna stvar Plenkoviću ide u prilog: nakon lokalnih izbora sljedeće godine počinje "velika izborna siesta", trogodišnje razdoblje bez kampanja, bez potrebe da se podilazi biračima, otvoreno za promjene koje hrabre vlade obično rade u prvim mjesecima mandata (jer netko će izgubiti), a koje donose osjetan kvalitativni skok u životu, ako ne svakog, sigurno većine građana. Ili će Plenković iskoristiti priliku ili će se pokazati da mi (hrvatski građani i naši izabrani lideri) nismo dorasli zadatku koji smo preuzeli 1991. – izgradnji samostalne demokratske države kao ravnopravne sudionice velike Europske unije.
Pitanje zapravo nije može li Plenković Hrvatsku uvesti u tranziciju od ovisnika o europskim fondovima do države koja samostalno ekonomski raste, nego ima li s kime. Ako nema, nastavit će dosadašnji obrazac odabira slabih, rotirajućih suradnika, a model hrvatskog rasta i dalje će se temeljiti na osobnoj potrošnji (pa dok ide, ide), masovnom turizmu i velikim državnim investicijama pokretanim obiljem europskog novca. Takav model na kratak rok stvara dojam visoke učinkovitosti (statistika je u pravilu bolja od europskog prosjeka). Dugoročno, međutim, to je vožnja bez motora nizbrdicom – brza, opasna i s predvidivim lošim završetkom.
Hrvatski scenarij, naravno, uz dodatan trud može dobiti i optimističnu varijantu. Plenkovićeva Vlada, uspije li se ojačati kadrovski (to pretpostavlja relativno brzu izmjenu pojedinih ministara) može ući u dugo izbjegavanu zonu političkog rizika i pokrenuti ključne reforme (mirovinskog sustava, sudstva, zdravstva, školstva, poreza...). U protivnom, čeka nas produljeno razdoblje uspavanosti koje će Hrvatsku zadržati u razredu nemoderniziranih europskih država, obilježenih sumnjivim sudstvom, korupcijom, poreznom evazijom i sve većim jazom među društvenim slojevima.
Dok se to ne dogodi, slavit ćemo mikropomake u statistici. Bit ćemo zadovoljni kad budemo, kao danas, mogli reći kako "svježe brojke iz Državnog zavoda za statistiku pokazuju da je prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u Hrvatskoj u listopadu dosegla 1340 eura, što je nominalno 13,8 posto, a realno (odbije li se učinak inflacije) 11,4 posto više od hrvatske neto plaće u lipnju prošle godine". I sada je ta dobra vijest stigla s manje ugodnom privagom: iako su nominalno rasli i prosjek i medijan, medijalna listopadska neto plaća ostala je na 1160 eura, a to znači da polovina zaposlenih u Hrvatskoj mjesečno kući donese 180 eura manje od prosjeka.
U mjesecu koji je tradicionalno bogat analitikom možda je, zbog strukture hrvatskoga gospodarskog rasta koji se temelji na potrošnji, vrijedno baciti oko na predviđanja analitičkih ureda velikih banaka. Banke su se pokazale kao ozbiljni generatori dobiti za svoje dioničare između ostaloga upravo zato što je potrošnja, godinama vodeći generator hrvatskog rasta, usko vezana za bankarski sektor. Kupuje se na dug, s računom da će inflacija koja se tiho uvukla u podsvijest potrošača neutralizirati opterećujući učinak kamata (pogrešno, neće).
Kao i obično, prognoze bankarskih analitičara prilično su usuglašene s analitikom koja stiže iz Europske komisije (u čijem analitičkom uredu sjede mahom prebjezi iz privatnog financijskog sektora); i jedne i druge postupno slijede ritam objava podataka o BDP-u Državnog zavoda za statistiku. Budući da zadnji dostupni podaci za treće tromjesečje Hrvatskoj najavljuju godišnji rast BDP-a od 3,9 posto, to je bankare u zadnjem mjesecu ove godine potaknulo da procjenu rasta za 2024. godinu poguraju naviše, s relativno škrtih početnih procjena s kraja prošle i iz sredine ove godine.
Danas su očekivanja analitičkog ureda Europske komisije i glavnih ekonomista hrvatskih banaka usklađena (bankarska udruga to navodi kao "HUB konsenzus") i Hrvatskoj predviđaju završetak ove godine s godišnjom stopom rasta od 3,6 posto. Hrvatska narodna banka u procjeni se pokazala nešto optimističnijom, pa Hrvatskoj proriče rast BDP-a u 2024. od 3,7 posto. U usporedbi s 3,3 posto s kraja 2023. to je decimalni, ali ipak jasan pomak nabolje. Po svim procjenama, Hrvatska nastavlja rasti brže od europodručja i EU u cjelini, čije stope rasta za 2024. godinu Komisija procjenjuje na 0,9 posto.
Velika razlika u ritmu rasta automatski vodi nešto većoj stopi inflacije (što uz nikakvu kamatu na polog vodi manjoj štednji i povećanoj rastrošnosti). Bankarski analitičari očekuju da će se inflacija u Hrvatskoj zadržati na "prosječnih godišnjih tri posto". Korak dalje, ti isti analitičari u svojem nas predviđanju ipak vode do laganog zahlađenja. "HUB konsenzus" za 2025. i 2026. nakon brzog ovogodišnjeg rasta osobne potrošnje po stopi od 5,3 posto u sljedećoj godini nazire usporavanje, uz manje stopu rasta potrošnje (od 3,5 posto i 3,1 posto).
Orijentirajući se prema broju i kvaliteti zahtjeva za financiranje, ekonomisti vodećih banaka zaključili su kako je slična sudbina namijenjena danas još za rast značajnim investicijama u fiksni kapital (imovina koja će ostati trajno u kompaniji), ipak "nakon iznimnog rasta po stopi od 8,9 posto u 2024. godini, u sljedeće se dvije godine očekuje usporavanje na 4,3 posto odnosno 4,9 posto".
Bankarska analiza statistiku rasta BDP-a, unatoč osjetnom usporavanju rasta osobne potrošnje i investicija, zadržava u pozitivnoj zoni. Uloga stabilizatora ubuduće se očekuje od inozemnih partnera hrvatskih kompanija, čija će potražnja, po procjenama banaka, rasti.
Citiram: "S 2024. godinom trebalo bi završiti razdoblje pada realne vrijednosti ukupnog hrvatskog izvoza (-0,3 posto 2024.) i započeti dvogodišnje razdoblje izvoznog rasta po stopama od 2,6 posto i tri posto".
Takva prognoza poklapa se s procjenom Europske komisije o postupnom oporavku europskog (EU) gospodarstva i relativno brzog oporavka Hrvatskoj najvažnijih inozemnih trgovačkih partnera odakle se očekuje pozitivan impuls kroz rast i potražnje. Procjena je, međutim, napisana prije pada vlade u Njemačkoj, s ugrađenom rezervom promašaja u slučaju da se ukrajinski rat pretvori u nešto veće.
Svi analitičari Hrvatskoj predviđaju nastavak smanjivanja već niske stope nezaposlenosti, koja bi se s 5,3 posto u 2024. mogla tijekom sljedeće godine spustiti na pet posto, a godinu kasnije i na 4,9 posto. Ta u načelu pozitivna statistika vodi sažimanju ponude na tržištu rada što, iz perspektive poslodavaca, znači pojačani pritisak na rast plaća koje će, prema procjeni bankarskih analitičara, sljedeće godine porasti prosječnih sedam posto, a 2026. dodatnih 4,2 posto, u oba slučaja iznad očekivanog prosjeka inflacije koja će se zadržati na blago povišenoj razini od 2,8 posto u sljedećoj i 2,3 posto u 2026. godini.
Tu, međutim, dolazimo do anomalije na koju je nedavno u Telegramu ukazao Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta Zagreb: statistika otkriva raskorak između rasta zaposlenosti i rasta BDP-a (procjena rasta hrvatskog BDP-a je 3,6 posto, a rasta zaposlenosti oko 5,5 posto) iz kojega se može iščitati neželjeni pad produktivnosti, što pak ukazuje na stari hrvatski problem s menadžmentom. Nije lako upravljati znanjem, talentom i vremenom zaposlenih.
Pogledamo li budućnost iz globalne perspektive, gdje procjenama dominiraju Putinov rat u Ukrajini, Trumpovo preuzimanje Amerike i sve snažnija kineska ambicija za pripajanjem Tajvana, uz politički raslojen EU, što značajno slabi ulogu Bruxellesa, razlozi za optimizam čine se tanjima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....