USTAVNI SUD

MOST PROTIV JASNE OMEJEC "Treći mandat? Ne, to ne dolazi u obzir. Čak i da je radila besprijekorno, potreban nam je novi predsjednik Ustavnog sud"

Podolnjakova je ideja da parlamentarna većina i oporba odaberu po pet sudaca, s čime se SDP slaže. Iz HDZ-a daju naslutiti da su njima sporne kvote. Zašto ne bi bilo 6 prema 4, pita Dražen Bošnjako
 Snimka: Davor Pongračić/EPH








Punih šesnaest godina Jasne Omejec na Ustavnom sudu više je nego dovoljno, bez obzira na odredbe i tumačenja – kaže rezolutno Peđa Grbin, SDP-ov dopredsjednik saborskog Odbora za Ustav, poslovnik i politički sustav, na mogućnost da se Jasna Omejec, kojoj uskoro istječe mandat, a počela je predsjedati Ustavnim sudom 12. lipnja 2008., opet kandidira za predsjednicu Ustavnog suda.Jasna Omejec nije se odazivala na pozive i poruke Globusa. Od nje nismo uspjeli dobiti potvrdu što je odlučila: hoće li se s još jednom kandidaturom otisnuti u misiju koja se trenutačno čini nemoguća. Njoj bliski izvori tvrde kako smatra da ne formalnih prepreka za kandidaturu. A izjavila je kako je svjesna da bi teško osvojila još jedan, treći, mandat u novom sazivu Sabora. Premda neki pravni eksperti smatraju da nema zapreke za njezinu kandidaturu, od pravnog pitanja jača je konstelacija snaga u Saboru – a ona je i u redovima vladajućih i u redovima oporbe takva da bi najradije “zasvirali” kraj karijere Jasne Omejec.

Most koji je postao jezičac na vagi traži rekonstrukciju sudačkog sastava. Nisu skloni, kako se neslužbeno može čuti, da ijedan od deset sudaca kojima istječe mandat ostane na sudu. A još manje su skloni Jasni Omejec za koju smatraju da je opterećena hipotekom cijelog niza nerazjašnjenih afera. Doduše, s takvim zahtjevima za kompletnom rekonstrukcijom sudačkog sastava valja biti oprezan, upozorava odvjetnica Vesna Alaburić: “Oni impliciraju da Ustavni sud i svaki sudac pojedinačno nisu radili zakonito, stručno i dobro. A takvi ‘šamari’ su štetni i opasni jer podupiru našu lošu navadu da ljude i institucije proglašavamo krivima, a da ih nismo ni upoznali s optužnicom.”

Duhove je uzbudio i Mostov zastupnik Ivan Lovrinović kad je nedavno na svoj Facebook profil stavio status kojim poziva na rušenje Ustavnog suda. Ljutit što Ustavni sud već četiri godine ne odgovara sindikatima na njihovu tužbu kojom su tražili ocjenu ustavnosti valutne klauzule, Lovrinović je zagrmio: “Čemu služi Ustavni sud? Treba li se zvati sudom? Mislim da ne treba. Bolje bi bilo da se zove npr. Vijeće za ustavna pitanja ili Ustavno vijeće. I ne treba imati toliko članova koliko sada ima. Ako i dalje ostavimo da se zove sudom, onda nema kraja sudovanju, nitko ne zna što je to konačna pravomoćna presuda. To se pitanje konačno treba staviti na dnevni red jer se Ustavnom sudu daje prostor koji on objektivno ne treba imati. Najviše zakona ima u pokvarenoj državi, rekao je davno Tacit.” “Ma ne, nitko u Mostu nije tako radikalan da traži ukidanje Ustavnog suda, profesor Lovrinović je temperamentno reagirao – on je ipak profesor monetarne politike, a ne Ustavnog prava. Ustavni sud izazvao je kontroverze time što zadire u ingerencije Vrhovnog suda, ali to su ipak rijetki slučajevi koji ne potiru njegovu ulogu u zaštiti ljudskih prava i kontroli provođenja zakona. A Jasna Omejec mora otići ne zbog politikantstva nego usprkos njemu – u većini zemalja u svijetu dva mandata su pravilo jer to jamči najbolji mogući rad. Čak i da je radila besprijekorno, potrebno je osvježiti Ustavni sud”, objasnit će raspoloženje u Mostu jedan njihov član. Bijes SDP-a Jasna Omejec navukla je zato što im je rušila zakone, poput Obiteljskog zakona. Stručnjaci su joj pak osporavali profesionalni integritet nakon odluka koje su navodile vodu na mlin HDZ-ovcima: prvo je za mandata premijerke Jadranke Kosor tzv. krizni porez od tri posto, proglašen haračem, proglasila ustavnim, a onda je unatoč 700 tisuća prikupljenih potpisa građana za referendum o Zakonu o radu – Ustavni sud odlučio kako nema osnove za raspisivanje referenduma.

I ljevici i desnici sporno je što je o Branimiru Glavašu vagala četiri godine. Most joj zamjera mlakost u aferi u kojoj se razotkrila sumnja da sutkinja Slavica Banić u dosluhu sa Zdravkom Mamićem radi na rušenju Zakona o sportu.

Službeno pak, u ime Mosta, potpredsjednik Sabora i predsjednik saborskog Odbora za Ustav Robert Podolnjak pokrenuo je inicijativu za međustranačke razgovore. Podolnjak optimistično vjeruje kako je konsenzus i u ovako podijeljenom Saboru ipak moguć te je potvrdio kako će izbor deset novih sudaca ići po starom modelu Ustavnog zakona. A upravo je stari model, otkad je 2010. u Ustav ugrađena odredba prema kojoj Sabor ustavne suce bira umjesto kvalificiranom – dvotrećinskom većinom, uzrokovao opstrukciju Ustavnog suda. U prošlih pet godina dva saziva Sabora nisu uspjela izabrati ni jednog ustavnog suca. Ne izaberu li do lipnja suce – Ustavni sud ostaje bez kvoruma!

Podolnjak je inicirao ideju da parlamentarna većina i oporba odaberu po pet sudaca, a da suci između sebe biraju predsjednika, ali logično je da filtriranjem profila sudaca Sabor neizravno bira i predsjednika Ustavnog suda. HDZ će, barem kako sada stvari stoje, teško prihvatiti činjenicu da zajedno s Mostom ima toliko sudaca koliko ih ima i SDP.

Dražen Bošnjaković, HDZ-ov član Odbora za Ustav, škrto je novinarima odgovorio da ih treba pustiti na miru da se dogovore i dođu do rješenja mimo novinskih napisa. No, priznaje kako je “do dvije treći teško doći u uvjetima današnje podijeljenosti”. Bošnjaković daje naslutiti da su HDZ-u sporne kvote – zašto to ne bi bilo 6:4, a ne 5:5, pita on. Kod mnogih vlada skepsa u postizanje konsenzusa. “Ako su točni ultimatumi koje čitamo po novinama, kako HDZ uvjetuje Mostu izbor ministra branitelja, zadnje što će vladajućoj većini biti na pameti je izbor ustavnih sudaca”, smatra Peđa Grbin i napominje kako je Podolnjakova ideja o kvoti 5:5 SDP-u prihvatljiva. Josip Salapić, predsjednik Kluba HDSSB-a, s iskustvom trećeg saborskog mandata puše i na hladno: “Kako je traljavo krenulo s ovim sazivom, da se ne mogu dogovoriti ni oko banalnih pitanja, bojim se da neće biti uvjeta za konsenzus oko ustavnih sudaca. Izbor ustavnih sudaca ne bi se smio svesti na ucjene po kuloarima i licitiranje na tržnici. Trebali bi poduprijeti ljude s profesionalnim i stručnim integritetom, zato sam i glasao za Sanju Barić. Ako predsjednika države ograničavamo na dva mandata, isto bi trebalo vrijediti i za čelne ljude USKOK-a, Državnog odvjetništva pa i Ustavnog suda", tvrdi Salapić i naglašava da sad više nije toliko bitno koliko su odluke Ustavnog suda za mandata Jasna Omejec bile kalkulantske i suspektne, poput trajanja odlučivanja o postupku za Glavaša, koliko je važna činjenica da Ustavni sud vapi za promjenom. Također smatra da se trebamo “što prije lišiti zablude o neovisnosti sudaca jer ona ne postoji i nastojati stvoriti uvjete da suci budu stručni i kompetentni. Stoga treba omogućiti više kandidata”.

Salapić smatra da je džentlmenski dogovor o kvotama nužan. Grbin je već poručio kako bi u svojoj kvoti SDP izabrao suce s kojima se neće dogoditi da “ulijeću u mjere USKOK-a, da su dvojbene kvalifikacije po godinama staža, da je dvojbeno jesu li falsificirali znanstvene radove”.

Sanja Barić, riječka profesorica Ustavnog prava kojoj su zbog političkog kaprica manjkala samo dva glasa do izbora za ustavnu sutkinju, tvrdi da nema jasnog ograničenja za kandidaturu Jasne Omejec. Propisi bi joj omogućili reizbor, procjenjuje prof. Barić, ali dobra praksa smatra da su dva mandata ograničenje. “Bilo bi idealno”, vjeruje ona, “da nema reizbora predsjednika suda. Neke zemlje su već uvele da nakon devet, deset godina sudac odlazi jer je to jedino jamstvo kvalitetnog rada.”

Bez obzira na sve, na potkapacitiranost sudaca, koji su odustali od izdvojenih mišljenja, i nesanirane afere, Sanja Barić smatra da je predsjednica Jasna Omejec donijela kvalitetu u rad Ustavnog suda. Dobro je učinila što u jeku afere Slavice Banić i Snježane Bagić (prozvane zbog prepisivanja stručnog rada) nije dala ostavku ni tražila ostavku kolegica. “U trenutku parlamentarnih izbora i neizvjesnog rezultata Jasna Omejec je očito odlučila ne ugroziti egzistenciju Ustavnog suda i dokrajčiti ga smanjivanjem broja sudaca. Sačuvala je instituciju, nije ostavila kontrolu izbora predsjednici, pa i po cijenu vlastite štete”, kaže prof. Barić.

Ministar pravosuđa Ante Šprlje nije se želio izjasniti oko Podolnjakove inicijative jer smatra da je to izvan zone njegove odgovornosti.

Jedan visokopozicionirani SDP-ovac uključen u pregovore kategorički, ali anonimno tvrdi: “Nema šanse da Jasnu Omejec ponovo izaberu za predsjednicu Ustavnog suda. Klima je generalno protiv tri mandata jer to i suce i predsjednika stvara ovisnima. Jasna Omejec izgradila je u Ustavnom sudu paralelni svemir vlasti. Inzistirala je na praksi jednoglasnog donošenja odluka, a to je nemoguća misija koja podriva integritet samih sudaca. Inzistiranjem na slozi željela je stvoriti privid harmonije. To je potpuno krivo, a izazvalo je mentalnu lijenost sudaca koji su prestali pisati izdvojena mišljenja – što je za život i praksu Ustavnog suda neprocjenjivo važno. Zašto je čekala tolike godine da odluči o Glavašu? Zbog toga će saziv suda za mandata Jasne Omejec ostati zapamćen po kalkuliranju s političkim tajmingom”, kaže on. Taj Globusov sugovornik ne vjeruje u izbor ustavnih sudaca koji je motiviran “neprijepornim stručnim referencama” i neovisnošću. U mnogim europskim zemljama, napominje on, Ustavni sud nije samo pravno nego i političko tijelo koje odražava i pravosudni doseg jedne zemlje, ali i svjetonazorski standard. “Ne postoji profesionalni ustavni sudac – suci dolaze uz blagoslov politike i politika o njima odlučuje.”

Njegovo mišljenje ne bi potpisala odvjetnica Vesna Alaburić: “Dogovaranje podrazumijeva podjelu kvota i to samo po sebi nije problem. Problem je ako političari zanemare stručnost, profesionalni dignitet i integritet kandidata pa se dogovore kako će ‘svoje’ kvote popuniti stranačkim zaslužnicima ili svojim ljudima koje ne resi ni stručnost ni ugled.”

Taj inženjering koji favorizira podobnost vraća nas 17 godina unatrag. Ni Jasna Omejec, uostalom, bez njega ne bi ušla u Ustavni sud. Đurđa Adlešič javno je ustvrdila kako su za Omejec “navijali“ njezin bliski prijatelj liberal Zlatko Kramarić i SDP-ovac Mate Arlović koji su postigli tajni deal s HDZ-om. Ipak, najveći krimen u njezinoj karijeri je činjenica da se zbog nje mijenjao Zakon o Ustavnom sudu: s 37 godina i statusom više asistentice na osječkom Pravnom fakultetu nije zadovoljala uvjete da sudac mora imati 15 godina pravnog staža. Te davne 1999. godine zakon je promijenjen pa je za sutkinju Ustavnog suda bilo dovoljno ono što je Jasna Omejec imala: 12 godina staža, ako kandidat ima i titulu doktora prava. Koliko god da je Omejec posljednjih godina pokazala da je u stanju donositi odluke u skladu s metodologijom Europskog suda, čini se da će o njezinoj sudbini presuditi raspoloženje da nitko ne može vladati duže od dva mandata.

Hoće li Jasna Omejec svoju karijeru nastaviti na Sveučilištu - nakon što nije uspjela postati sutkinjom Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu - znat ćemo za nekoliko mjeseci.

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD SRIJEDE:

Globus 1318 naslovna

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
10. studeni 2024 19:03