MAURIZIO SCALIA: Teže je goniti krijumčare ljudi nego mafiju...

Proveli smo istrage na temelju kojih smo u Italiji uhitili strane državljane za koje smo utvrdili da ilegalnim imigrantima pomažu da pobjegnu iz prihvatnih centara na jugu zemlje i domognu se talijanskog sjevera odakle idu dalje prema zemljama srednje i sjeverne Europe. Znamo koje su to organizacije koje se bave krijumčarenjem ljudi i njihovi su čelnici i dalje na slobodi u Libiji u kojoj je stanje podosta kaotično kao i nekim drugim zemljama na sjeveru Afrike iz kojih ljudi bježe prema Europi – govori za Globus državni tužitelj iz Palerma Maurizio Scalia koji je izravno zadužen za procesuiranje kriminalaca uključenih u međunarodne lance krijumčarenja ljudi.

Potonuće broda s oko 800 emigranata, od kojih je samo 28 preživjelo, na putu iz Libije prema talijanskom otočiću Lampedusi, otvorilo je niz pitanja kojima se zadnjih tjedana bave razne institucija, među kojima i talijansko Državno tužiteljstvo (Procura della Repubblica). Ono je krenulo u potragu za krivcima za ovu i druge slične tragedije koje su Sredozemno more pretvorile u grobnicu očajnika koji bježe iz Afrike u Europu. Među kriminalcima koji potječu iz različitih dijelova svijeta i zgrću novac ilegalno dovodeći ljude u Europu ima, sve se više sumnja, i onih koji su spremni i na činjenje drugih kaznenih djela pa čak i terorističkih napada od kojih Europa već odavno nije pošteđena.

Stoga su za ovu pravosudnu bitku odabrani sve redom iskusni sicilijanski tužitelji koji su se godinama obračunavali s mafijom koja u toj otočnoj talijanskoj pokrajini i dan danas ima svoja snažna uporišta - tužitelj Maurizio Scalia i njemu nadređeni glavni državni tužitelj u Palermu Francesco Lo Voi. Njih su dvojica nedavno javnosti otkrili kako milijun migranata na libijskoj obali čeka da se ukrca na brodove kojima će zaploviti prema Europi.

Za Globus Scalia objašnjava kako je tu brojku preuzeo od Frontexa, agencije za granice Europske unije.

“Zasigurno neće svih milijun krenuti preko mora prema Italiji, ali je sigurno da će ih biti mnogo. Prošle godine se u Italiji iskrcalo oko 170 tisuća imigranata. To je ogroman broj i veliki problem koji se ne može riješiti na pravosudnoj razini. Mi smo napravili sve što smo mogli, ali ovaj problem nadilazi naše moći i trebaju ga rješavati političari”, govori Scalia dodajući kako su razotkrivene veze između krijumčara ljudi u Italiji i Libiji, no onima u Libiji talijansko pravosuđe ne može ništa.

Talijanska policija i tužiteljstvo su istragu pokrenuli nakon velikog brodoloma u kojem je 3. listopada 2013. u moru nedaleko od Lampeduse život izgubilo najmanje 366 imigranata.

U Italiji je do sada, otkriva Scalia, uhićeno više od 20 osoba koje talijansko pravosuđe sada ispituje i protiv njih će se voditi procesi. Nikoga od njih se, tvrdi, za sada ne povezuje s eventualnim terorističkim djelovanjem ili počinjenjem drugih kaznenih djela na talijanskom teritoriju.

“No moramo biti na oprezu. Što više imigranata stiže u Italiju, povećava se opasnost i od mogućih drugih kaznenih djela. Blisko surađujemo s policijom i pravosudnim tijelima u raznim europskim zemljama i čini mi se da i one shvaćaju da ilegalni imigranti koji stižu u Italiju nisu samo problem Italije. Većini tih ljudi nije želja ostati u Italiji, nego otići u druge europske zemlje”, kaže tužitelj Scalia.

Tvrdi kako mu je puno teže procesuirati krijumčare ljudima nego pripadnike lokalne talijanske mafije.

“Kad mafiji uhapsiš neke važne ljude, ona je oslabljena. Ovdje se međutim borimo protiv pripadnika raznih kriminalnih organizacija. Velik je broj imigranata pa je i mnogo onih koji im organiziraju putovanja. Velik problem u radu nam je jezik, jer oni govore razne jezike i dijalekte pa moramo prvo naći dobre prevodioce da bismo ih mogli ispitati. Osim toga kod krijumčarenja ljudima je teško otkriti tijekove novaca jer nema transakcija preko banaka, nego se sve plaća veoma primitivnim metodama, najčešće u gotovini. Klasična talijanska mafija ipak neke transakcije obavlja preko bankovnih računa pa im se može ući u trag”, objašnjava Maurizo Scalia.

Prema njegovim riječima, organizatori imaju dobro uhodane načine plaćanja. Prvih pet tisuća dolara bjegunac plaća da bi primjerice iz Sudana ili Eritreje preko libijske pustinje došao do obale gdje je brod kojim će se prebaciti do Sicilije. Prilikom ukrcaja naplatiti će mu narednih tisuću i petsto dolara. Kad se domogne Italije i prođe proceduru u prihvatnim centrima te bude iz njih pušten, mora šverceru platiti 200 do 400 dolara da bi mu jamčio tajni boravak u Italiji ili mu pomogao da pobjegne iz centra. Ako želi putovati prema sjeveru Europe, to će ga koštati još tisuću i petsto dolara. Prilikom polaska na put dobio je broj telefona osobe kojoj se treba javiti kad stigne na Siciliju kako bi mu dalje organizirala put prema sjeveru. U nekim slučajevima imigranti imaju čak i talijanske telefonske kartice koje trebaju staviti u mobitel.

Među izbjeglicama koje preko Libije pokušavaju ilegalno doći u Italiju, ponajviše je Sirijaca i državljana zemalja subsaharske Afrike.

Libijski trgovci ljudima su u kontaktu sa svojim suradnjacima u Italiji – Etiopljanima, Eritrejcima i Gancima - kojima najavljuju polaske. Tužitelji iz Palerma sada pokušavaju utvrditi je li kriminalna mreža za čije postojanje znaju odgovorna za zad­nja velika organizirana iskrcavanja 1500 ljudi u Italiju. Također ne mogu isključiti ni mogućnost da među uhićenima koji su osumnjičeni za trgovanje ljudima nisu i organizatori tragičnog putovanja koje će ostati zabilježeno kao brodolom s najvećim brojem žrtava na Mediteranu.

Istraga koju su proveli Lo Voi i Scalia dovela je do zaključka da u talijanskom kraku kriminalne hobotnice sa sjedištem u Africi glavnu riječ vode Eritrejci koji žive u Italiji, i to na području Palerma, Agrigenta i Catanije na Siciliji te u Milanu. Oni su u Italiji prvenstveno zaduženi da imigrantima osiguraju bijeg iz prihvatnih centara i organiziraju im put prema drugim europskim zemljama, uglavnom Norveškoj, Njemačkoj i Švedskoj. Također je u istrazi potvrđeno kako su ilegalnim kanalima tim trgovcima ljudima uplaćene stotine tisuća eura.

Prema saznanjima talijanskog tužiteljstva, krijumčare u Libiji štiti tamošnja mafija poznata pod imenom Fajr Libia kojoj plaćaju proviziju kako bi mogli neometano raditi svoj nemoralni posao koji im donosi brzu zaradu. Većina brodova polazi iz Zuare, libijskog grada 60 kilometara udaljenog od granice s Tunisom. Libijski graničari za sitnu će se naknadu praviti da nisu vidjeli te brodove, čime i sami postaju karika krijumčarskog lanca.

Uspoređujući talijansku mafiju i krijumčare ljudima, tužitelj Lo Voi kaže kako je bitna razlika u tome što se Cosa nostra bavi raznim ilegalnim djelatnostima od prodaje droge do iznuda i kocke, a trgovci ljudima usredotočeni su samo na tu jednu aktivnost. U istragama protiv krijumčara nameće se problem imigranata koji bi trebali svjedočiti, ali ih je teško dovesti u sudnicu jer će najčešće prije početka suđenja nestati. Po Italiji se slobodno kreću i nitko im ne može zabraniti da odu kamo god žele. Svjedok koji je dao izjavu policiji nije dostupan sudu. Tako najčešće pokušaji sudskog procesuiranja padaju u vodu.

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA: