KOMENTAR UREDNIKA

Globusov veliki grijeh prema velikoj glumici: Makar prekasno, duboko se ispričavamo Miri Furlan

U sramotnom medijskom linču kojem je velika glumica bila izložena 1991. godine Globus je imao sporednu, ali zato prljavu ulogu
Svijeće i cvijeće ispred stana preminule glumice Mire Furlan
 Goran Mehkek/Cropix

Globus je u sramotnom protjerivanju Mire Furlan imao sporednu ali zato prljavu ulogu. No, kakva god ta uloga bila, bila je i ostala Globusov veliki grijeh. Nažalost, nije i jedini. Kao “vještice iz Rija” prokazane su Jelena Lovrić, Rada Iveković, Slavenka Drakulić, Dubravka Ugrešić i nedavno također preminula Vesna Kesić.

U našem monografskom izdanju u povodu trideset godina izlaženja Globusa nismo se ustezali sjetiti se svojih velikih promašaja i neuspjeha. No, čini se da je lakše pamtiti svoje uspjehe. Radije se sjetimo dobrih priča nego promašaja koji su znali imati katastrofalne posljedice.

Tri nastavka feljtona o Miri Furlan nismo spomenuli ni riječju. Sada kad je velika glumica zauvijek otišla, kada su se mnogi (pa i zluradi) sjetili Globusova sudjelovanja u medijskom linču Mire Furlan, vremena u kojem je dobila otkaz u HNK i ostala bez svog zagrebačkog stana, mogli bismo se poklopiti po ušima, šutjeti i čekati da sve prođe.

Ali, istina peče. Zato se Globus, makar sada i makar prekasno, mora duboko pokloniti i duboko ispričati.

Ivica Buljan ovih je dana napisao: “Kao ravnatelj Drame HNK osjećam sram zbog događaja koji su Miru Furlan prisilili da napusti kazalište i Zagreb. Miro, molim te da nam oprostiš.” Ali i dodao: “Oprosti i vranama koje su bile u prilici i na mjestu da to kažu, a nisu. A danas grakću i nas optužuju za svoju nečistu savjest. Takmiče se kao u finalu Krležine drame da se najedu pažnje i nauživaju reflektora koji obasjavaju tvoj odar.” Potpisujem.

Posljednjih godina, barem javno, iz Mire Furlan izbijao je pesimizam. “Tijekom svojih nedavnih boravaka u Hrvatskoj shvatila sam da je čitav prostor toliko zagađen senzacionalizmom, vulgarnošću i primitivnim nacionalističkim diskursom koji se nije promijenio od devedesetih kad sam otišla, da sam zaključila kako tu, zapravo, više nemam što tražiti. To je tužna pomisao. Ali, nažalost, istinita. A istinu treba prihvatiti. Nemamo drugog izbora.”

I bila je u pravu. Nije lako, ali istinu treba prihvatiti.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 22:17