Evelin Novak prošlog je tjedna izašla na otvorenu pozornicu na sceni Tomislavac i, između ostalog, otpjevala “O mio babbino caro” iz Puccinijeva “Gianni Schichija”. Kritičare je njezin nastup oduševio: nazvali su je nasljednicom Anne Netrebko iz njezinih mladih lirskih dana. Premda je zvijezda večeri bio argentinski tenor José Cura, stvarna zvijezda bila je Evelin Novak. Ova simpatična Međimurka mu je, na opće oduševljenje publike, jednostavno preotela show. Nije to prvi put - otkako je na prijemnom ispitu u Grazu pustila svoj moćni glas, publika diljem svijeta oduševljeno je sluša i promatra.
Evelin je rodom iz Gornjeg Mihaljevca u Međimurskoj županiji. Na stalnom je angažmanu u Berlinskoj operi, a nastupala je diljem svijeta uz bok nekima od najpoznatijih glazbenih imena današnjice, među kojima je i Placido Domingo. Njezin danas zvjezdani život uopće nije bilo lako ostvariti. Premda je njezina obitelj vrlo rano shvatila kako njihova djevojčica ima dobar glas i poticali su je da se obrazuje, u tolikoj mjeri da je čak u dobi od 11 godina izdala kasetu koja je nosila njezino ime, izboriti se za studij u inozemstvu bio je težak posao.
Imala je tri godine kad su joj njezini kupili mali sintesajzer na proštenju, a ona je po sluhu svirala što bi čula. Kao malena djevojčica osvojila je prvu pjevačku nagradu, pozivali su je na festivale, a tri puta pjevala je u “Turbo limaču”, emisiji koju su obožavala djeca diljem zemlje. No, dok su se pjesme s njezine prve kasete vrtjele po lokalnim radiopostajama, ona je sve do odlaska u Graz imala ruke pune žuljeva. Bila je tatin “sin” - čim bi se vratila iz škole, sjela bi za traktor. Balirala je sijeno, orala, sijala, sve što je trebalo.
No, kad je počela govoriti kako bi studirala operu, krenule su prepirke s ocem. Njega je na kraju supruga natjerala da ih sve troje vozi na Glazbenu akademiju u Grazu, na prijemni ispit. Evelin Novak ga je položila i sa samo 16 godina postala najmlađa studentica na Akademiji. Nakon toga se uputila u Stuttgart, s ciljem da na tamošnjoj Glazbenoj akademiji diplomira u klasi primadone Dunje Vejzović.
Evelin s majkom
“Roditelji su me odmalena svugdje vozili na nastupe i bili su uz mene, ali tata se nije složio s idejom da studiram tako daleko. Taj put me nije ni podržao ni vozio. Mama i ja smo u Stuttgart doputovale autobusom, s dva kovčega u ruci, a mama se nakon par dana vratila u Hrvatsku. Ostala sam sama u velegradu i to mi je bilo najteže. Svake večer plakala sam od straha i samoće”, prisjeća se Evelin koja kaže kako je u tim prvim danima bilo trenutaka sumnje.
Je li dobro učinila, razmišljala je, pitala se bi li bilo bolje da je krenula u smjeru pedagogije i da je upisala studij koji joj omogućava da bude profesor jezika ili glazbe u školi. No, ljubav prema onome što je tada bio njezin hobi bila je jača od svega. Upravo ta odlučnost posve je promijenila njezin život.
Osim toga, došla je pomoć. Ponajprije od profesorice Vejzović, koja je često za svoju klasu na akademiji organizirala izlete ili bi ih pozvala k sebi doma, da se druže uz večeru. To je umanjilo osjećaj usamljenosti. Osim toga, prijatelj Krešimir Stražanac, koji je došao iz Slavonije na studij, odveo je Evelin u katoličku misiju. Tamo je upoznala mnoge ljude s kojima se i danas druži. Nedjeljom je svirala orgulje u crkvi, a jedno je vrijeme i vodila zbor. Tako je prevladala samoću i počela disati punim plućima. Čim se opustila, primijetili su je agenti. Za vrijeme studija imala je čak dva, koji su joj dogovarali nastupe.
“To je najbolje što mi se moglo dogoditi. Naime, što si stariji, to je teže zakoračiti u taj teški svijet. Sve se promijenilo u opernom svijetu i danas se više nema vremena ni na što čekati. Treba stalno raditi na sebi i tehnici, da čovjek bude bolji, da se probije. Ponekad mi je žao što nisam imala vremena za sva natjecanja na koja sam htjela ići, jer ona nevjerojatno pokrenu karijeru”, kaže Evelin i dodaje kako je velika pustolovina njezine karijere počela na prvoj audiciji nakon diplome.
Odmah je angažirana u berlinskoj opernoj kući, gdje radi i danas, a uskoro su počele stizati brojne ponude iz opernih kuća diljem svijeta. Danas ih bira vrlo pomno - zbog sina Oskara nastoji da budu što bliže njihovu berlinskom domu, jer ga uvijek vodi za sobom.
“Puno pjevača na svijetu bi sve dalo da mogu imati takvo mjesto u ansamblu kakvo ja imam i presretna sam što me moja matična kuća podržava u svemu. Naravno, nije od početka bilo tako i morala sam puno gostovanja odgoditi, ali sad svaku ponudu već mogu razmotriti s direktorom opere i agentom. Riječ je o agentici koju imam još od studija i s njom dogovaram svaki korak”, kaže Evelin koja se prije tri godine udala za Bernharda Hanskyja, kolegu, također opernog pjevača.
Evelin Novak i njen suprug operni pjevač Bernhard Hansky
Nije im bilo lako odrediti datum vjenčanja koji bi odgovarao svima, jer među njihovim prijateljima ima najviše glazbenika, a njih posao vodi diljem svijeta. Zbog toga su se na vječnu ljubav obvezali samo uz prisustvo obitelji i kumova, između predstava. Dan prije, kao i dan poslije vjenčanja, Evelin je imala predstavu u berlinskoj operi, a isto je bilo i njezinom suprugu u Komische Oper Berlin.
“Olakotna je okolnost kad partner posve poznaje tvoj poziv. Onda se uštedi puno vremena u kojem se ne treba razglabati o svakom detalju i vrlo kasnim dolascima kući nakon predstava. Najvažnije je to što oboje možemo pomoći jedno drugome tako što ćemo si iskreno reći što mislimo i dati neki savjet oko pjevanja, glume, odluka ili jednostavno svega što je bitno u našem poslu”, kaže Evelin.
No, priznaje, biti u braku s kolegom ima i loših strana. Zbog posla koji ih vodi na različite dijelove svijeta često žive odvojeno i gotovo nikad ne pjevaju u istim produkcijama. Upoznali su se u operi u kojoj su zajedno pjevali i u sedam godina veze su imali samo dva zajednička koncerta. No, udaljenost prevladavaju modernim načinima komunikacije, a činjenica da je udana za pjevača nekad dovede do zabavnih situacija.
“Prošli tjedan mi je nakon predstave prišla jedna starija gospođa, koja mi je htjela čestitati na izvedbi, ali i reći da je veliki obožavatelj mog supruga. To je jedna od stvari koja se kod nas često događa, jer se bavimo istim poslom. Ili, kad dobivamo pisma obožavatelja i obožavateljica, oboje smo jako sretni, no pomalo i ljubomorni”, priča Evelin.
Premda život opernog pjevača zvuči glamurozno, kao dan ispunjen glazbom, bombonijerama i buketima cvijeća, stvarnost je drugačija. Jedna od stvari koja je uvijek ista je nepredvidivost svakog dana. Evelin nikad ništa ne može planirati - čak i kad zakaže pregled kod liječnika ili odlazak na frizuru, uvijek se može dogoditi da neka proba odjednom bude zakazana izvan planiranog termina i da sve isplanirano propadne. Dovoljan je jedan poziv agentice i već uskače u neku novu produkciju, organizira put u novi grad, zove dadilju, a na putu obnavlja ulogu i uči dijaloge...
Evelin iskreno kaže kako su joj najljepši dani oni kad su sve probe završene i kad je vrijeme za predstave. Ti dani su slobodni, posvećeni obitelji i pripremi glasa za predstavu navečer. Tada može planirati.
“Često razmišljam da bih se teško uklopila u normalni radni dan, da recimo moram biti na poslu u nekom uredu od 8 do 15 sati. Ovako, doduše, gotovo nikad nemam slobodan vikend, ali se stalno događa nešto novo, uzbudljivo, i to je to što me vodi i inspirira u predstavama”, kaže Evelin i otkriva kako na svakoj sceni, u svakoj ulozi, unosi dio sebe.
“Nisam jedna od pjevačica koja može sve privatno ostaviti sa strane i biti hladna na pozornici. Volim sve te emocije i boje upotrijebiti u svakom tonu koji pjevam na predstavi. Moj suprug je tu u potpunosti drugačiji i uvjerava me da svatko treba biti profesionalac i ostaviti privatno sa strane i ne davati previše osobnih emocija”, pojašnjava Evelin, koja najviše voli pjevati Puccinija. U njegovim operama glas joj se osjeća kao “kod kuće”. Jako voli i poštuje Mozarta, jer zahtijeva dosta preciznosti i pjevačke kulture.
“Puno pjevača upjevava se kroz Mozartove arije, jer tako glas ostaje dobro vođen, zdrav u svakom segmentu, istovremeno sposoban za izvođenje kolorature, a i legato uz minimalno vibrata, što iziskuje jako puno kondicije. Francuski jezik je idealan za pjevanje... Od skladatelja popijevki mom glasu najviše odgovaraju Brahms i Strauss. Brahmsa obožavam i radi njegova mađarskog štiha koji je često zastupljen u njegovim pjesmama. Dolazim sa samog sjevera Hrvatske, baka i djed govore mađarski, pa me vrlo privlači taj stil. Zato i obožavam operetu i posebno skladatelja Emmerich Kalmana”, dodaje Evelin koja na svojim solo koncertima voli predstavljati glazbu Dore Pejačević i Josipa Hatzea.
Privatno sluša nešto sasvim drugačije. To ovisi o situaciji i raspoloženju, naravno, ali jako voli zvuke latinoameričke glazbe. Mili su joj zvuci nastali u 70-im godinama prošlog stoljeća, a iz tih godina najčešće bira glazbu koju su izvodili Edith Piaf i Dean Martin. Na njezinu playeru je i glazba Olivera Dragojevića, grupe Hari Mata Hari, Stinga...
“Obožavam salsu, tako da privatno dosta slušam nju i tango. Ponekad, kad se ima vremena za neki party, ili na proslavi poslije neke premijere, obično me baš ti zvuci odvedu na plesni podij. Jedina glazba koju zaista nikako ne mogu slušati su metal i cajke”, kaže Evelin.
Tijekom karijere mnogo je putovala i nastupala na pozornicama diljem svijeta, a najzapaženiji je bio njezin nastup u milanskoj Scali 2010. godine. Iako je među svim tim nastupima teško izdvojiti najdraži, diva ipak kaže kako su joj se dvije turneje posebno urezale u sjećanje.
“U Kini sam bila mjesec dana i proputovala sve veće gradove. Imala sam četiri koncerta, a sve ostalo vrijeme bilo je namijenjeno za obilaske, sastanke i shopping. Organizacija je bila vrhunska. No, jako me se dojmio i ljetni festival u austrijskom Mörbischu, gdje sam pjevala na otvorenome. To nije lako, ali je atmosfera bila čarobna. Pozornica na vodi i kulise koje su tako stvarne, čarobne. Bilo je predivno”, sjeća se Evelin koja kaže kako su ipak najviše voli nastupati doma. Zvučat će nevjerojatno, no u našoj je zemlji prvi put nastupila tek u travnju ove godine, kada je u zagrebačkom HNK pjevala ulogu Mimi u Puccinijevoj “La Bohème”.
“Najdraži su mi nastupi u Hrvatskoj i mislim da će se svi moji kolege s tim složiti. Najbolje to razumiju oni koji rade u inozemstvu. Nema ljepšeg poziva nego kad si kod kuće cijenjen i tražen”, ističe Evelin.
Premda je kraj njezine karijere još daleko, naša operna diva već je odlučila što će raditi kada zauvijek napusti svjetla pozornice. Nijednom umjetniku nije lako donijeti tu odluku, no Evelin je od početka svjesna što je najviše zanima: podučavanje mladih.
“Moja prva profesorica pjevanja Darija Hreljanović ostavila je snažan dojam na mene. Ona mi je otvorila različite smjerove i pokazivala više načina kako doći do željenog tona i tehnike. To mi je uvijek davalo mogućnost da se prilagodim i preuzmem sve što je neki poznati pjevač, na čijem sam seminaru bila, htio od mene, što nije bas lako u tako kratkom vremenu”, kaže Evelin i dodaje kako se uvijek svi oduševe njezinim talentom da u istom trenutku kad se to od nje traži može svojim glasom izvesti sve što je potrebno. Sve je to naučila od svoje prve profesorice.
Iduća važna osoba koja ju je oblikova i pomalo gurnula u smjeru pedagogije je profesorica Vejzović koja joj je u vrijeme studija znala povjeriti neke svoje studente, kako bi im održala neki sat ili im pomogla da shvate kako doći do željenog cilja u nekoj ariji. Dok je bila studentica, vodila je dva zbora, a kasnije je imala nekoliko učenika koji su joj dolazili na privatne satove. No zbog previše posla nije imala vremena posvetiti im se kako treba, pa je odlučila ljubav prema pedagoškom radu ostaviti po strani sve dok sama nastupa.
“Naravno, tu i tamo, kad baš imam vremena, preslušam neku snimku i udijelim neki savjet, ako mogu pomoći. No zasad nemam vremena posvetiti se oblikovanju glasova, što je vrlo delikatna stvar. To me jako privlači i vidim sebe jednog dana u tom poslu. Mislim da svoje znanje mogu prenijeti drugima, zanima me to, volim raditi s ljudima i sigurno je da ću jednog dana, baš kao i moje dvije prekrasne profesorice, sve što znam prenositi mladima”, zaključuje Evelin.