KIRIAKOS MICOTAKIS Najjači kandidat za vođu glavne grčke oporbene stranke sin je nekadašnjeg premijera Konstantina

Dok Aleksis Cipras prije devet mjeseci nije odnio pobjedu na nacionalnim izborima, Grčkom su više od desetljeća gotovo neprekinuto vladali potomci obitelji s najčvršćim političkim vezama.

Antonis Samaras, Ciprasov prethodnik, potječe iz obitelji tako važne da su ulicu koja vodi do ulaza njegove osnovne škole u Ateni nazvali po ocu njegove majke. Georgios Papandreu, premijer na početku krize eurozone, sin je i unuk premijera. A Kostas Karamanlis, od te skupine najduže na vlasti, nećak je još jednog premijera koji je osnovao glavnu stranku grčkog desnog centra, Novu demokraciju.

“Nova demokracija, ako pobliže promotrite tu stranku, ima gotovo feudalnu strukturu”, kaže Micotakis dok sjedi bez kravate u svom atenskom uredu. “Imate velike političke obitelji... velike igrače, stare premijere i svi se nekako natežu za vlast. To su gluposti.”

No, Micotakis - navodno najizgledniji od četiri kandidata za vodstvo Nove demokracije – priznaje da je donekle neobičan izbor. Ne samo da je sin bivšeg premijera, nego mu je sestra, Dora Bakojanis, bivša gradonačelnica Atene i grčka ministrica vanjskih poslova koja se prije šest godina natjecala za vodstvo stranke protiv Samarasa.

“Znam da su mnogi skeptični jer sam iz političke dinastije. Znam da će biti mnogo ljudi koji iz principa neće glasati za mene, jer će vidjeti samo ime”, kaže. “Ali, isto tako znam da će me mnogi prepoznati kao samostalnog kandidata.”

Utrku za vodstvo stranke pažljivo prate i u Bruxellesu i u Berlinu, gdje blijedi uvjerenje da će Cipras provesti obećanja koja je dao. Sve je više nevjerice da je podijeljena oporba nesposobna nadjačati njegovu političku nadmoć.

Neki su nade povezali s Micotakisom, koji je od nadzornika bailouta zaradio pohvale zbog svoje ponekad usamljene kampanje protiv kronizma, dugotrajnog zaposlenja u državnim službama, dok je sve do lani radio kao Samarasov ministar za administrativne reforme. I premda ga podržavaju iz inozemstva, nije jasno podržavaju li ovog poslovnog čovjeka, s diplomom Harvarda, velike stranačke zvjerke - pa čak podržava li ga vlastita obitelj. I zaista, Micotakisova kampanja za vodstvo stranke odigrava se pred kulisama intenzivnog obiteljskog rivalstva koje podsjeća na britanske Milibandove - braću Eda i Davida, koji su se 2010. godine borili oko vodstva Laburističke stranke.

Prema tri starija političara Nove demokracije Micotakisova sestra je aktivno razmišljala o vlastitoj kandidaturi, no pretekao ju je brat, koji je kandidaturu najavio nekoliko sati nakon što se stranka složila održati nacionalne izbore za novog predsjednika. Umjesto da se suprotstavi bratu, Dora Bakojanis se povukla u ulogu sive eminencije stranke - i otvoreno mu nije podržala kandidaturu. Bliski suradnici kažu da je ta odluka prihvaćanje političke realnosti gubitaka s obje strane; da je podržala Micotakisa, to bi se smatralo obaveznom podrškom članu obitelji; da je podržala suparnika, omela bi onoga kojeg bi trebala podržavati. No, drugi stranački dužnosnici kažu da je potiho stala iza trenutačnog vođe, Vangelisa Meimarakisa, simpatičnog stranačkog veterana koji je naslijedio Samarasa, no u rujnu mu nije uspjelo popraviti prethodnikove loše anketne rezultate.

I dok je većina tvrdokorne stranačke linije potiho učinila isto - tvrdila da bi samo lukav operativac poput Meimarakisa uspio zadržati jedinstvo različitih frakcija – mnogi vjeruju da Dora Bakojanis ima i drugi motiv koji obiteljsku sagu Micotakisovih čini sličniju Kennedyjevima nego Milibandovima.

Njezin sin, Kostas Bakojanis, jedan je od najučinkovitijih regionalnih guvernera i priznaje da su mu predlagali da se kandidira za vodstvo stranke, no da je odbio kako bi završio mandat u središnjoj Grčkoj. “Moja budućnost ovisi o tome hoću li nakon četiri godine iza sebe imati nešto što vrijedi”, kaže.

Bakojanis, koji je lani pobijedio na izborima na području koje se tradicionalno smatra neprijateljskim prema Novoj demokraciji, od svih političkih opcija primio je pohvale za svoju nepolitičku kompetenciju. “On je jedini vjerodostojni budući vođa Nove demokracije”, kaže bivši ministar u lijevom centru Papandreuove vlade.

No, mnogi vjeruju da će, ako sljedećeg mjeseca Micotakis osvoji vodstvo stranke, biti gotovo nemoguće da ga naslijedi njegov 37-godišnji nećak – i svakako ne prije 2019. godine kad mu istječe guvernerski mandat. U tom smislu se motivi njegove majke u trenutačnoj utrci doimaju manje političkima, a više majčinskima. Dora Bakojanis je odbila razgovarati o obiteljskim problemima i izrazila zadovoljstvo što sjedi u parlamentu kao običan član oporbe. “U ovom trenutku nisam kandidat za vodstvo Nove demokracije i svi me vole”, našalila se.

Micotakis je jednako oprezan kad govori o odnosima, no inzistira da su neslaganja profesionalna a ne osobna. “Bliski smo poput brata i sestre, ali smo u prošlosti imali različita stajališta”, kaže. “Ne gledamo nužno budućnost stranke kroz istu leću.” U grozničavom grčkom političkom okolišu izbor vođe oporbe u dva kruga idućeg mjeseca, 22. studenoga, i, ako niti jedan kandidat ne osvoji većinu, 29. studenoga – dobiva atmosferu hitnosti koja nije uobičajeno povezana s takvim izborima.

U Ateni postoji bojazan da bi propast izbora, zajedno sa sve zaoštrenijom kampanjom za vodstvo stranke, mogla razdvojiti Novu demokraciju kao odjek onoga što se 2012. godine dogodilo Pasoku, grčkoj glavnoj stranci lijevog centra, koja gotovo da je nestala kao politička sila pred kombajnom Ciprasove ljevice.

“Zajednički nazivnik je kritika tradicionalnih struktura Nove demokracije”, kaže o pregrijanoj retorici utrke ministar u Samarasovoj vladi. “Nalazimo se u posve novoj situaciji za stranku.” Budućnost podijeljene i obezglavljene oporbe također zabrinjava i Bruxelles i Berlin, gdje su se mnogi nadali da će politički neporočnog Ciprasa natjerati da se pomiri s jednim od svojih suparnika srednje struje nakon izbora u rujnu. Umjesto toga je Cipras još više osnažio nakon što se Siriza riješila svog ekstremističkog krila i ponovo stupila u koaliciju s malom, populističkom strankom desnog krila. S obzirom na Sirizinu zapaljivu internu dinamiku i Ciprasovu tanku većinu od pet glasova, neki kažu da će sljedeći vođa Nove demokracije možda stupiti pod reflektore mnogo prije nego što se očekuje.

Za neke reformističke aktiviste Nove demokracije u Ateni i frustrirane veterane bailout spašavanja u Bruxellesu Micotakis je najsposobnija osoba da preuzme vlast od Meimarakisa, koji dosad nije uspio ni udubiti Ciprasov oklop. Poput Ciprasa, Micotakis je mlad (47) i zgodan (“Mogu i skinuti kravatu”, šali se), no ima tešku biografiju: dvije diplome s Harvarda i iskustvo kao bankar i savjetnik McKinseyja prije nego što je 2004. godine ušao u politiku kao član parlamenta i zastupnik sve većeg atenskog predgrađa. Premda mu je ime možda osiguralo ulaz, Micotakis si je uspio povećati važnost u grčkim reformističkim krugovima - i među međunarodnim nadzornicima bailouta - ističući se u Samarasovoj vladi. No, identifikacija kao reformista usmjerenog na ekonomiju neobična je pozicija usred stalnog bijesa glasača zbog bailouta, pa se čak i obožavatelji uzrujavaju, jer ispada beskrvni tehnokrat u utrci za glasove - zbog čega on krivi godine lojalnog služenja.

“Po prvi put, sad kad se natječem za vođu stranke, osjećam se posve slobodan izreći mišljenje”, tvrdi. “Postoji i druga strana mene koju ljudi trebaju upoznati. Znaju da sam kompetentan. Znaju da sam dobro obrazovan. Sad moraju razumjeti da sam i strastven.”

Uvjeren je da mu Ciprasovo potpisivanje programa od 86 milijardi eura u kolovozu daje mogućnost da završi petogodišnju bitku oko odbacivanja “memoranduma” - kako bailout ondje nazivaju - i skretanje debate prema tome tko će najbolje upravljati “trojkom” bailout nadzornika primjene plana. Bez obzira donosi li ta poruka glasove, njegove nade da će postati reformist i Meimarakisov izazivač protiv establišmenta kvare dva neočekivana, mlađa kandidata s uvjerljivijim vanjskim akreditivima: Adonis Georgiadis, 42, Samarasov bivši ministar zdravlja, i Apostolos Cicikostas, 37, relativno nepoznat, nedavno izabran guverner središnje Makedonije. I premda oprezno kritiziraju Micotakisa - dužnosnici stranke kažu da ma koji od te dvojice dospije do drugog kruga, podržat će ga onaj drugi - Georgiadis kaže da je jedini kandidat koji uvjerljivo tvrdi da nije igrač postojećeg establišmenta.

“Vrlo je teško u Novoj demokraciji popeti se više ako niste član jedne od ovih obitelji”, tvrdi. “Sviđa mi se Kiriakos Micotakis. Vrlo je dobar političar. Ali, želim poslati jasnu poruku da tip koji nije iz dinastije može postati vođa konzervativne stranke Grčke.”

Isto tako, Cicikostas kao guverner, čija je kandidatura čak i manje ortodoksna jer nije zastupnik u parlamentu, otvoreno raspravlja s vodstvom stranke, što mu daje uvjerljivost da nije dio zbrke u Ateni - premda mu je otac dugo bio ministar u vladi.

“Svi su kandidati ljudi koje poštujem i imaju iskustva u politici, no danas ne trebamo promjenu u godinama - premda sam ja najmlađi - trebamo promijeniti način razmišljanja, djelovanja, vodstva stranke”, kaže Cicikostas.

Meimarakisa i dalje smatraju favoritom. Stranka strahuje da će, ako pobijedi neki od izazivača, to narušiti delikatnu političku ravnotežu Nove demokracije te je moguće da se razdvoji: na Micotakisa, zato što predstavlja samo liberalno, pro-business krilo stranke; Georgiadisa, kojeg na isti način podržava nacionalistička frakcija; i Cicikostasa, jer možda neće moći kontrolirati parlamentarnu stranku s pozicije guvernera u Solunu. No, ako izgubi Micotakis, mnogi stranački dužnosnici vjeruju da to neće biti zbog iskustva i akreditacija suparnika, već prije zbog pomiješanog nasljeđa njegove obitelji. Poput Kennedyja, klan Micotakis ima snažnu mješavinu harvardskih diploma, tabloidnog sjaja (Kostas Bakojanis je razveden i izlazi s poznatom televizijskom voditeljicom), dašak skandala (Kiriakosa Micotakisa okrznula je 2008. godine istraga o njegovoj manjoj ulozi u skandalu s mitom i korupcijom u Siemensu), kao i tragedija: godine 1989. Pavlosa Bakojanisa, Dorina supruga i Kostasova oca, koji je tad bio parlamentarni glasnogovornik Nove demokracije, ubila je teroristička skupina krajnje ljevice 17. studenoga kad je ulazio u svoj središnji ured u Ateni. No, kako su i Kennedyjevi svladavali nasljeđe svog kontroverznog patrijarha, Josepha P. Kennedyja, duga je sjena 97-godišnjeg Konstantina Micotakisa s kojom se sadašnja generacija teško miri. Najstariji Micotakis kao premijer smatra se jedim od prvih koji se pozabavio politikama koje su dugo vremena onemogućavale grčku ekonomiju, a poslije je u životu stekao reputaciju kao neugodan govornik istine, bio je jedan od prvih koji je upozoravao da će Grčka završiti u stisku Međunarodnog monetarnog fonda ako ne promijeni svoj rasipnički način života.

No, povijest se Konstantina sjeća po onome što Grci poznaju kao “apostasia” - otpadništvo - kad je 1965. godine kao ministar poveo rojalističku pobunu koja je srušila popularnu vladu Georgiosa Papandreua, što je izazvalo političke prevrate za koje mnogi kažu da su pomogli stvoriti uvjete za vojni udar 1967. godine u Grčkoj.

I koliko je ta Micotakisova apostazija prisutna, jasno se vidi u škrto uređenom središtu kampanje u atenskom središnjem poslovnom kvartu, gdje stotine volontera kampanje rade na telefonima kako bi ispitali snagu svog kandidata i ranjivost potencijalnih glasača.

Kirilos Papakirilu, dugogodišnji saveznik koji nadgleda 200 volontera na telefonu, kaže da se prvo usredotočio na izazivanje Micotakisove slabosti stvaranja jasne poruke kampanje. Papkirilu je otkrio: “Radi se samo o imenu”, kaže. “Ničemu drugom.”

Ako Micotakisa muči utjecaj nasljeđa njegova oca na kampanju, on to ne pokazuje. “Vrlo sam ponosan na prezime”, kaže. “Njega ne vole posvuda, ali ga poštuju. Mnogo ljudi kaže: da smo ga slušali u ranim 1990-ima, danas bi u Grčkoj bilo drukčije.”

To će nasljeđe uskoro testirati grčki glasači. Pobijede li ili izgube, teško je da više nećemo čuti za potomke Konstantina Micotakisa.

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA: