Austrijska posebna jedinica policije Sonderkommando (SOKO) Hypo, u suradnji s predstavnicima Hypo banke u Klagenfurtu, uspjela je povezati Ivića Pašalića, nekadašnjeg savjetnika predsjednika Franje Tuđmana za unutarnju politiku i jednog od tadašnjih najmoćnijih političara u Hrvatskoj, s odljevom milijuna eura iz te austrijske banke u prvoj polovici 2000-tih godina. Kroz zajmove i preuzimanje poslovnih udjela ta su se sredstva, a radi se o ukupno približno 23 milijuna eura, slila u hrvatsku tvrtku Adriadrvo, čiji je 37-postotni vlasnik Pašalićev brat Zdravko Pašalić. No, kako proizlazi iz izvješća austrijskog istražiteljskog tima, iza još 37 posto vlasništva u istoj tvrtki, koje se vodi na tvrtku Croskan Handels Anstalt iz Vaduza, zapravo stoji osobno Ivić Pašalić. Austrijska policija upravo “dr. Ivića Pašalića” vodi kao odgovornu i za zastupanje ovlaštenu osobu lihtenštajnske tvrtke Croskan.
VIP klijent
Nakon dugo vremena “umirovljenog” hrvatskog političara u kontekstu afere Hypo nedavno su ponovno počeli spominjati austrijski novinari u svojim izvješćima vezanima za nezakonite postupke prijašnje uprave Hypo banke. Ugledni list Der Standard pritom je objavio najdetaljnije podatke iz tamošnje istrage koji otkrivaju kako je Pašalić u Hypo banci početkom 2000-tih godina imao status VIP klijenta pod nazivom “Mister P”, ali i da je bio involviran u navodno namještenu preprodaju zemljišta u Šimunima na otoku Pagu u kojoj je Hypo banka oštećena za desetke milijuna eura.
Radilo se o oko 140 hektara pašnjaka na vrlo atraktivnoj lokaciji uzduž mora, ali u zelenoj zoni, bez mogućnosti izgradnje turističkog naselja. Prema pisanju Der Standarda cijela ta priča s kupoprodajama zemljišta odigrala se prema unaprijed osmišljenom planu menadžera Hypo banke Wolfganga Kulterera i Güntera Striedingera, čiji je cilj bio pomoći VIP klijentu Misteru P. da se riješi “starih tereta”. Austrijski istražitelji takve zaključke temelje na Striedingerovim bilješkama, kao i bilješkama sa sastanaka uprave tvrtki unutar Hypo grupe iz studenog i prosinca 2002. godine. Navodno se radilo o tome da je financijski trebalo spasiti dvije Pašalićeve tvrtke koje su se nalazile u blokadi ili pred blokadom. Stoga se postupalo, kako je Mister P. i tražio, vrlo žurno.
Tijekom 2003. godine ulazi se u realizaciju osmišljenog plana, koji je podrazumijevao osnivanje nekoliko tvrtki, paravana za prikrivanje stvarnih aktera, u Lihtenštajnu. U središtu pozornosti bila je i ostala tvrtka Hilltop Holding Anstalt, po kojoj su austrijski istražitelji ovaj slučaj i nazvali “Causa Hilltop”. Tu je tvrtku, kao i stotine drugih na istoj adresi u Vaduzu, otvorio tamošnji odvjetnik Gerold Hoop.
Hilltop potom u Hrvatskoj osniva tvrtku kćer Piper d.o.o., koja 24. rujna 2003. kupuje spomenuto zemljište od Grada Paga po cijeni od 4,37 milijuna eura. Samo dva tjedna poslije, 7. listopada 2003., vještak Roko Mijanović isto to zemljište u Šimunima po nalogu Hypo banke procjenjuje na čak 44,1 milijun eura. I onda u priču ulazi i Hypo banka preko tog ljeta osnovanog Hypo-Consultants Liechtensteina (HCL). Već 1. prosinca iste godine, odnosno oko dva mjeseca nakon što je Piper kupio zemljište za 4,37 milijuna eura, HCL kupuje tvrtku Hilltop, zajedno s Piperom i zemljištem u Šimunima za iznos od čak 37,2 milijuna eura. Treba napomenuti da je zemljište na Pagu bila jedina imovina preuzetih tvrtki, a kupoprodajna cijena temeljila se na spomenutoj procjeni vještaka.
Brza zarada
Ukratko, prethodni vlasnici Hilltopa u iznimno kratkom periodu na jednoj su kupoprodaji zemljišta zaradili gotovo 33 milijuna eura. Prema podacima iz austrijske istrage, koje su objavili tamošnji mediji, novac od ove prodaje otišao je dvjema Pašalićevim tvrtkama. Naime, istražitelji povezuju Pašalića s tvrtkom Hilltop. No, daljnji detalji nisu objavljeni.
U međuvremenu je, međutim, Globus došao do pojedinih izvješća austrijske policije o ovom slučaju iz kojih je razvidno kako su Pašalića povezali s Hilltopom i tko se još osim njega krio iza te tvrtke. Radi se o tri daljnje tvrtke iz Lihtenštajna, Croskan Handels Anstalt, Oprimo Anstalt i Beco AG. Austrijski istražitelji kao odgovorne i ovlaštene osobe tih tvrtki izravno spominju dr. Ivića Pašalića, Milana Lučića i Igora Mlinara.
Lučić je poznati hercegovački poduzetnik, dok je Mlinar osim iz određenih poslovnih poduhvata poznat i kao jedan od optuženih u aferi dilanja tajnih informacija iz niza važnih akcija PN USKOK-a i USKOK-a usmjerenih otkrivanju gospodarskog, ali i organiziranog kriminala.
Podacima o tome tko stoji iza koje od spomenutih tvrtki u Vaduzu raspolagali su i ljudi koji su sudjelovali u internim istragama Hypo banke, što se vidi i iz kaznene prijave koju su odvjetnici Hypo banke 25. listopada 2011. godine podnijeli u slučaju Hilltop protiv bivših menadžera Wolfganga Kulterera, Güntera Striedingera i još dvojice njihovih prijašnjih kolega. Na popisu prijavljenih osoba, kao osumnjičenici su navedeni i Pašalić, Lučić i Mlinar.
Koliko je daleko stigla austrijska istraga iz policijskih izvješća koje smo imali prilike vidjeti, nije razvidno. U ovoj fazi istrage nije bilo moguće doznati ni hoće li nadležno tužiteljstvo u Klagenfurtu poduzeti konkretne kazneno-pravne korake protiv Pašalića. Jedino se spominje šteta za Hypo banku, odnosno austrijske porezne obveznike od preko 40 milijuna eura, od kojih je dobar dio završio u Pašalićevim tvrtkama.
Uz navedena saznanja SOKO Hypa i iz dostupnih podataka u Hrvatskoj jasno se vidi kako je veći dio zarade od preprodaje zemljišta u Šimunima došao u Hrvatsku. Jedan od ključnih dijelova te priče već je prije nekoliko godina objavio novinar Nacionala Berislav Jelinić, ali u tom trenutku nije bilo poznato tko se krije iza tvrtke Croskan iz Vaduza, pa su se spominjala sumnjiva ulaganja iz inozemstva u tvrtke Ivića Pašalića i njegova brata.
Krediti Adriadrvu
Naime, prema pisanju Nacionala, upravo je Croskan koncem 2003. godine dao više od devet milijuna eura kredita tvrtki Adriadrvo. Croskan i u prvoj polovici 2004. daje novi zajam Adriadrvu veći od osam milijuna eura, a kasnije je uslijedila još jedna posudba od oko šest milijuna eura. Nešto kasnije na čelo Adriadrva dolazi upravo Ivić Pašalić. Pašalić je bio direktor te tvrtke od 2005. do 2007. godine.
Još prije njegova “mandata” manji dio sredstava pristiglih iz inozemstva iskorišten je za pokrivanje starih dugova Adriadrva, dok je glavnina novca pristiglog iz Croskana uložena u tvrtku Zagrebdrvo, koju je, inače, do 1999. vodio Zdravko Pašalić. Čini se da se radilo samo prividno o spašavanju Zagrebdrva, jer je novac, više od 100 milijuna kuna, proslijeđen u vidu kratkoročnog zajma. Kroz taj zajam, Adriadrvo zapravo je ubrzo preuzelo Zagrebdrvo, jer ta tvrtka na ime povrata duga daje Adriadrvu svu imovinu koju je posjedovala, kako poslovne prostore tako i kompletnu proizvodnu opremu. Zagrebdrvo tada praktično prestaje poslovati i 2006. ulazi u stečajni postupak, a Adriadrvo preuzima sve u svoje ruke.
Tada u vlasničku strukturu, uz osnivača Adriadrva austrijsku tvrtku Südost Holz Beteiligung, ulaze Croskan i Zdravko Pašalić svaki sa 37 posto udjela, pri čemu Croskan na temelju tri spomenuta zajma povećava temeljni kapital društva na 166 milijuna kuna, ali ne i svoj vlasnički udio.
Tada je tvrtkom počeo upravljati Ivić Pašalić. Kasnije, od 2010. njegovu poziciju na čelu Adriadrva preuzeo je Zdravko Pašalić. Ta je tvrtka 2013. završila u blokadi zbog poreznog duga od 3,2 milijuna kuna i trenutačno je u procesu predstečajne nagodbe s prijavljenim potraživanjima vjerovnika od 62,6 milijuna kuna. Croskan i Zdravko Pašalić i dalje su zajedno sa Südost Holzom suvlasnici Adriadrva.
Pašalićeva šutnja
U ovoj priči postojala je mala nedoumica oko toga je li tvrtka Croskan Handels Anstalt koja se spominje u austrijskoj istrazi, ista tvrtka koja prema podacima iz našeg sudskog registra drži udio u Adriadrvu, a zavedena je pod nazivom Croscan Handels Anstalt. Provjerom podataka iz registra tvrtki u Lihtenštajnu i usporedbom s podacima u našem registru ispostavilo se da se radi o istoj tvrtki, s istom adresom, datumom osnivanja, datumom upisa u registar, kao i brojem pod kojim je zavedena. Očito je došlo do pretvaranja originalnog slova “k” iz naziva u slovo “c” prilikom upisa u našem registru.
Ivić Pašalić nije bio voljan razgovarati s nama o ovoj temi. U kratkom telefonskom razgovoru rekao nam je da “s tom cijelom pričom nema nikakve veze”.
“Citirat ću gospodina Mesića: Neka institucije rade svoj posao!”
Prilikom ovog razgovora upoznali smo Ivića Pašalića s time da je riječ o priči koju su o njemu nedavno objavili austrijski, a prenijeli hrvatski mediji, te da imamo nove podatke. Pašalić je pritom samo potvrdio da mu je poznata tvrtka Croskan Handels Anstalt.
U izvješćima austrijske policije stoji da ste vi odgovorna i ovlaštena osoba te tvrtke. Je li to točno, upitali smo ga.
“Pa... u ovom trenutku ne mogu vam iznijeti nikakve detalje...”, uz zadršku je odgovorio Pašalić. Potom je ponovio da je sve to što je objavljeno konstrukcija s kojom on nema nikakve veze.
O povezanosti sa spomenutim tvrtkama iz Lihtenštajna pokušali smo dobiti i komentar preostale dvojice Pašalićevih “partnera” Milana Lučića i Igora Mlinara. Dok Lučića nismo uspjeli dobiti, Mlinar je odbio kontakt poručivši nam da odlazi na put i vraća se tek sredinom ovoga tjedna.
Ako se ima u vidu da je preko Croskana u Adriadrvo pristiglo oko 23 milijuna eura, postavlja se pitanje gdje je završila razlika od oko 10 milijuna eura, “zarađenih” prilikom prodaje zemljišta u Šimunima.
A priča s tim “Pašalićevim zemljištem” tu ne prestaje. Novi vlasnici, Hypo-Consultants Liechtenstein, svjesni da su ga debelo preplatili, nastojali su ishoditi prenamjenu zamljišta kako bi barem na dijelu mogli ostvariti pravo građenja turističkog kompleksa. Vrijeme je prolazilo, a do potrebnih izmjena prostornih planova nije dolazilo. Već 2006. nadležne revizorske kuće zabilježile su da je došlo do značajnog pada vrijednosti Hypova pašnjaka na Pagu, te su nadležnim menadžerima jasno dali do znanja da će uskoro morati uzeti u obzir njegovu stvarnu vrijednost, čime bi se značajno smanjila knjigovodstvena vrijednost HCL-a. A to je predstavljalo ozbiljan problem za menadžere Hypa, jer bi se otkrilo da su golemo zemljište u zelenoj zoni platili praktički deset puta više nego što vrijedi. Vještak Mijanović priznao je poslije istražiteljima da je zemljište procijenio na 44 milijuna eura jer su tako htjeli menadžeri Hypa.
Njegova stvarna vrijednost bila je manja i od iznosa od 4,37 milijuna eura po kojoj ga je kupio Piper, jer ni imovinsko-pravni odnosi nisu bili do kraja raščišćeni.
Akcija spašavanja
Stoga je tadašnji šef Hypa Josef Kircher, u dogovoru s nadređenima Wolfgangom Kultererom i Tilom Berlinom, krenuo u akciju spašavanja. SOKO Hypo pribavio je njihovu međusobnu korespondenciju iz koje je vidljivo na koji su način djelovali. Za početak Kircheru je trebao “porezno neutralni novac”. Dakle, crna sredstva kojima je mogao raspolagati kako je htio.
Šefovi Hypa uspjeli su za ove potrebe sa strane staviti dva milijuna eura prilikom razvrgavanja jednog posla sa srpskim tajkunom Petrom Matićem.
Prema izvješću austrijske policije, 1,7 milijuna bilo je na raspolaganju Kircheru za “sređivanje” stvari u Hrvatskoj. Preko svojih prijatelja i poslovnih partnera, austrijskih poduzetnika Alexa Kropiuniga i Arnolda Schleschitza, ujedno i suvlasnika Trgovačkog centra Mučići (TCM) na području Rijeke, Kircher je najprije ostvario kontakt s utjecajnim HSS-ovcem na Pagu Danijelom Ropušom.
Cijela priča, kako u svome izvješću ističu austrijski istražitelji, teško bi se do kraja rasvijetlila da su se svi uključeni držali početnog dogovora da o svemu šute. Prvi je priznanje policiji dao Alex Kropiunig, opisavši preko koga su uspjeli ishoditi prenamjenu zemljišta i tko je sve pritom profitirao. Kropiunig je priznao da su on i Schleschitz, preko čije tvrtke TCM su išle isplate, dobili svaki po 250.000 eura. Najviše je profitirao sam Kircher koji je sam sebe nagradio s ukupno 550.000 eura. Po 210.000 eura dobili su “posrednici” u Hrvatskoj koji su se pobrinuli da se 60 od ukupno 140 hektara zemljišta prenamijeni u građevinsko – već spomenuti Danijel Ropuš, koji je “lobirao” na lokalnoj razini, te preko njega angažirani nekadašnji zamjenik ministra unutarnjih poslova Josip Vresk iz HSS-a, kao i nekadašnji ministar uprave i saborski zastupnik HDZ-a Davorin Mlakar, koji su “operirali” na državnoj razini.
I sam Kircher priznao je istražiteljima da je novac izvučen na račun Monarole u Vaduzu utrošen za potrebe prenamjene. No, negirao je da je osobno zadržao bilo kakav iznos te je naglašavao kako je to napravio u interesu Hypa jer je ishođenjem prenamjene 2007. godine vrijednost zemljišta s nekoliko milijuna eura povećana ne 40-ak milijuna.
Trojica spomenutih Hrvata ispitanih u austrijskoj istrazi u svojstvu svjedoka (u kritičnom periodu nisu obnašali nikakve službene dužnosti op. a.) dali su prilično različite iskaze.
Dok su Ropuš i Vresk priznali da su primili po 210.000 eura kao nagradu za pružene usluge, Mlakar je negirao primitak novca. Potvrdio je da se na Kircherovu inicijativu angažirao u ovom poslu, ali je ustvrdio da se radilo o provjeri potrebnih podataka i izradi analize o mogućnostima gradnje, te da za svoj angažman nije ni tražio honorar jer je smatrao da bi na taj način mogao nastaviti suradnju s Hypom te pravu zaradu ostvariti u budućnosti.
Međutim, Mlakara demantiraju ne samo austrijanci nego i Vresk i Ropuš, koji tvrde da je i Mlakar dobio svoj dio kolača. Austrijanci su naveli kako su posrednici iz Hrvatske predložili da se ne sklapaju ugovori o savjetovanju i da isplate idu “na ruke”. A tijek novca odvijao se na sljedeći način. TCM je ispostavio fiktivnu fakturu Monaroli temeljem koje je isplaćena gotovina dvojici austrijskih poduzetnika.
Hrvatima - keš!
Oni su novac podizali s računa u tri navrata i avionom ga u gotovini prebacivali u Klagenfurt, odnosno u Hrvatsku. Od svog dijela, stoji u izvješću SOKO Hypa, sebi su kupili stanove u Klagenfurtu, dok su trojici posrednika u Hrvatskoj novac davali u kešu – dva puta u Austriji, a treću “ratu” od po 70.000 eura predali su im na odmorištu na autocesti Zagreb – Krapina.
Danijel Ropuš, koji je u svom iskazu priznao da je intervenirao kod lokalne uprave Grada Paga, kao i da je Kircheru preporučio Mlakara kao “posrednika za republičku upravu u Zagrebu”, ustvrdio je da su sva trojica dobili po 210.000 eura. Pritom je kazao kako su Vresk i on preuzeli prve dvije rate u Austriji, pri čemu je dodao kako je Vresk jednom sigurno, a možda i oba puta preuzeo i novac za Mlakara. No, ustvrdio je da su sva trojica bila prisutna kad im je Kropiunig na odmorištu u Hrvatskoj isplatio posljednju ratu.
Vresk je pak ustvrdio da nije preuzimao novac za Mlakara, napominjući da je Mlakar bio osobno prisutan kod dvije, a možda i sve tri primopredaje. Pritom je spomenuo i razgovor koji su njih trojica zajedno s Kropiunigom vodili u ožujku 2014. godine s prijašnim šefom forenzičkog odjela Hypa Christianom Böhlerom i to upravo o tim honorarima. Prema Vreskovim riječima, Mlakar je tada rekao Böhleru kako nije u mogućnosti vratiti taj novac Hypo banci.
Davorin Mlakar ustvrdio je da su spomenute izjave o tome da je on preuzeo novac – čiste laži.
“Nisam dobio novac ni od Ropuša ni od Vreska ni od Kropiuniga, odnosno Kirchera. Ako oni tvrde da su mi dali novac – lažu”, rekao je Mlakar u travnju prošle godine austrijskim istražiteljima potvrdivši međutim da je 2007. godine bio na spomenutom susretu na odmorištu blizu između Zagreba i Krapine.
Prema najavama, nadležno tužiteljstvo u Klagenfurtu optužit će Kirchera i spomenute tamošnje poduzetnike zbog osobnog bogaćenja na štetu Hypo banke, dok se Ropuš, Mlakar i Vresk vode kao “glavni svjedoci” u ovom slučaju.
SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA:
