IVO ŽANIĆ: Prevedite mi to s bankarskog, molim

Svako toliko pripadnici neke struke nahrupe u javni prostor i to, prirodno, koristeći se svojim internim pojmovljem, jer da ne vladaju njime, ne bi ni bili to što jesu niti bi ih tko zvao u medije, za okrugle stolove i javne tribine. Potraje li potreba za tim specifičnim znanjima, njihov način izražavanja, žargonizme, metafore, retoričke figure i frazeologiju počnu preuzimati mediji (u svoje svrhe i političari, što je pak priča u priči) kao posrednici između tih, u načelu uskih, zatvorenih krugova i široke, laičke javnosti. Neizbježno je da pritom što nesvjesno, što iz potrebe, što iz želje da i oni malo mistificiraju sebe i svoj posao, usvajaju i dotičnu strukovnu terminologiju. Ona tako izlazi iz konteksta u kojem je i za koji je izgrađena i u kojem tvori zaokružen sustav, te postaje javna i u fragmentima ulazi u repertoar sve više govornika.

ZLATNA SREDINA Teorijski, lako je govoriti da bi stručnjaci kad nastupaju u javnosti trebali pojednostavniti izraz i prilagoditi se publici koja nema njihova (pred)znanja, kao i da bi novinari trebali naći zlatnu sredinu između nužnog dijela strukovne terminologije, bez čega se i ne može o nečemu ozbiljno raspravljati, i općeg jezika koji je svima pristupačan i razumljiv. U stvarnosti se, međutim, ni jedna od tih dviju kategorija ne može jednoznačno izmjeriti: svi znaju da to-i-to treba “jednostavno” kazati i opisati, svi se s tim slažu ‒ i nitko ne zna formulu kojom se to određuje.

Pitanje se dodatno komplicira kad se to zbiva u društvu s izrazito purističkim odnosom prema jeziku, pa se (o)lako zaključi da je bit problema u globalnom en- gleskom i da bi sve poteklo glatko čim bi se silni anglizmi zamijenili hrvatskim riječima.

Quantitative easing Povećanje mase novca, koje provodi centralna banka, recimo kupnjom državnih obveznica, da bi se u slučajevima smanjene potražnje za kreditima dao impuls gospodarskom razvitku .

Malo je koja struka u modernoj povijesti tako naglo i masovno ušla u javnu sferu kao prije dvadesetak godina bankarsko-financijska. (Kompjutoraši ili informatičari drugačija su priča: oni nisu bili struka koja je i prije relativno dugo postojala u sjeni, nego su od početka bivali javni, tj. nastajali su i razvijali se, zajedno sa svojim žargonom, pred očima javnosti.)

Šok je pritom bio obostran. S jedne strane, financijaški je posao po naravi stvari nejavan i nevidljiv, u masovnoj predodžbi hladan i dosadan, i zadnje što bi još jučer prosječan građanin očekivao jest da će svakodnevno na televiziji gledati bankare, burzovne, porezne i fiskalne stručnjake u žustrim raspravama punim optužbi, pikanterija i emocija. S druge strane, i sami su ti akteri bili nepripremljeni na javnu komunikaciju i njene zahtjeve: kretali su se u svojim zatvorenim krugovima, savršeno komunicirali svojim strukovnim jezikom i nisu, neki ni do danas, shvatili dubinu komunikacijske promjene koja je i njih zahvatila.

Time su se razlikovali i od onih s kojima su često povezani, naime političara. Ti, kakvi bili da bili, ipak imaju jasnu svijest da moraju javno nastupati: demokrati da građane razumljivo i razložno u nešto uvjere i predobiju, a diktatori da im se, barem tu i tamo, prikažu kao mudri i brižni makar katkad strogi očevi. globalna ekspanzija Dodatno, masovni izlazak financijaša u javnost, ili nagao prodor javnosti u njihov izolirani svijet, što su dva lica istog procesa, podudario se s globalnom ekspanzijom engleskog jezika. Iako se iz aktualne perspektive ne čini tako, riječ je o procesu koji se ubrzava tek s krajem osamdesetih: još 1986. čak 58% dokumenata Europske komisije bilo je izvorno sastavljeno na francuskom prema skromnih 26% na engleskom i tek 1996. odnos doseže 45% prema 39% za engleski; francuski i engleski i tada su ravnomjerno zastupljeni u dokumentima

Vijeća ministara EU i tek s novim tisućljećem prvi pada ispod 20% a drugi prelazi 70% udjela. To je, dakle, točka od koje se može govoriti o neopozivoj anglizaciji međunarodne komunikacije u svim područjima. U bankarsko-financijskoj struci, međutim, engleski je postao svojevrsni materinski jezik već potkraj 19. st, s učvršćenjem Londona i New Yorka kao prijestolnica svjetskog financijskog poslovanja, što opća javnost nije uočavala niti imala potrebe uočiti. Kad su pripadnici te struke počeli izlaziti u javnost, činili su to ne samo sa strukovnim žargonom, nego, prirodno, i s mnoštvom engleske terminologije, frazeologije i poštapalica, na što su, za razliku od javnosti, u svojoj okolini odavna bili navikli: taj jezik za njih nije bio identitetska, kulturna ni emocionalna, nego posve tehnička, praktično-komunikacijska kategorija. Tako je nastao dojam da su dvostruko nerazumljivi, i društveno i kulturološki strano tijelo.

S tim se združio i stereotip da je financijsko-korporacijska retorika nešto posve apstraktno, bezlično, mehaničko, po naravi posla lišeno svake slikovitosti i tvorbene kreativnosti. Stvari, međutim, stoje drugačije: mnoštvo bitnih izraza koji su svakodnevno u medijima ne samo što su izrazito slikoviti i asocijativni, nego su im spoznajni korijeni u iskustvima jednog svijeta koji baš ne asocira na visokotehnologizirane urede u poslovnim neboderima. Paradoksalno ili ne, ali korporacijska je metaforika uvelike agrarnog, ruralnog porijekla, pa je oni koji pamte komunizam čak mogu s malo mašte vidjeti kao nastavak partijskih referata koji su krčili putove u sretnu budućnost, orali brazde revolucije, hvatali kriznog bika za rogove i zatezali uzde inflaciji.

Ako se sudi samo po toj terminologiji, može se lako zaključiti da su SAD, tehnološkoj superiornosti usprkos, podsvjesno još duboko u svojim ruralnim počecima, kad su farmeri plugom i sjekirom zadirali u divlja prostranstva, baš kao u svojoj retorici i autori netom spomenutih partijskih referata. veze sa selom i eto nas opet kod onih koji misle da bi svijet postao jednostavniji ako bismo ga opisali vlastitim jezikom, odnosno nekako natjerali one koji nas zasipaju greenfield-ulaganjima, seed moneyjem, seed hack-fazom i grassroots-pokretima neka nam to “kažu na hrvatskom”.

Greenfield investicija Izravno ulaganje, u pravilu stranog kapitala, pri čemu se s poslom počinje “otpočetka”, bez infrastrukture, poslovnih prostora i zaposlenika .

Kao princip, to ne bi smjelo biti teško, pogotovo u zemlji gdje su zbog kasne urbanizacije veze sa selom još jake i žive. Naprimjer, taj greenfield, koji znači izravno ulaganje, lako prizove sliku zelena, još neobrađivana polja, dobru staru ledinu ili livadu, pa izvorni hrvatski govornik učas prirodno izvede pridjevsko ledinsko ili livadno ulaganje. Seed je, znamo iz osnovne škole, sjeme, pa na početku posla, zagledani u ledinu, provjerimo je li nam sjemenski novac u torbi i ako jest, na redu je seed hack, dakle zasjek ili kratka brazda (hack) što se u tlu načini spravom nimalo nalik iPho neu koju farmer iz Iowe također zove hack, a naši djedovi zvali su je mašklin, kramp ili trnokop. Onda se pažljivo položi sjeme i ‒ kao da se stoljećima ništa nije promijenilo.

Problema ne bi smjelo biti ni s grassroots-pokretima ili grassroots- marketingom, dakle procesom koji umjesto odozgo, iz formalnih institucija, počinje odozdo i od te se baze širi kroz društvo. Taj grass je, osim trave, još pašnjak ili tratina, pa je izvorni hrvatski govornik zacijelo već u glavi spontano izveo izraz pašnjački pokret/ marketing. Pa ako nije smiješno američkom globalnom bankaru sa 112. kata manhattanskog nebodera, ne bi smjelo biti ni Hrvatu običnom domaćem. svrha i korist Ima u cijeloj toj terminologiji i prijevoda, čak dosta medijski proširenih I prihvaćenih, ali ni tu nisu stvari jednoznačne. Smislili su tako Amerikanci i u globalni poslovni svijet izvezli naziv cash- cow tvrtka da označe poslovnu jedinicu koja traži malo ulaganja, a stvara gotovinu koja se može koristiti za ulaganje u drugim poslovnim jedinicama. U nas se, kad se zaželimo svog jezika, takva tvrtka zove krava muzara, jer i američki je termin oblikovan asocijacijom na ono što njihovi far meri zovu milk-cow i znači im kravu koja, kako to već s njom biva, u probavnom sustavu stvara mlijeko i treba je ujutro pomusti, figurativno ‒ uzeti novac.

Nevolja je s prijevodom u tome što je, kulturološki, naša metafora krave muzare stekla značenje bezočnog iskorištavanja, što upućuje na osobu ili ustanovu čiji trud i imetak mimo njene volje i protuzakonito uzimaju drugi, dočim je iz službene definicije takve tvrtke jasno da posrijedi nije nikakva pljačka, prisila ni varka, nego zakonit proces u kojem sudionici dijele zaduženja i svatko unaprijed točno zna svoju ulogu, svrhu i korist u međuovisnoj poslovnoj cjelini. Na hrvatskom se pak krava koja nesebično daje mlijeko, kako zna svaki seljak, zove mljekulja, te može ali i ne mora postati ona figurativna muzara. Takvo, neutralno značenje, u obliku tvrtka mljekulja, savršeno bi odgovaralo smislu koji se razvio u američkom, a onda i međunarodnom poslovnom svijetu. Ali, eto, nitko iz naših financijsko-bankarskih elita nije mario svratiti na selo ni sjetiti se svojih starih, kao što se neki Amerikanac očito jest sjetio djeda farmera, pa sad imamo zadovoljenu formu, hrvatski naziv, ali kulturološki promašen i strukovno netočan sadržaj.

Bit će stoga da nije baš toliki problem u engleskom kao takvom, nego u tome što njegova neosporno velika prisutnost u poslovnom jeziku služi kao alibi za nešto drugo, među ostalim strah pred svijetom koji se tako naglo mijenja. Joseph A. Tainter u knjizi Kolaps kompleksnih društava procjenjuje da su društva lovaca i skupljača sadržavala nekoliko desetaka različitih društvenih uloga, i nisu poznavala profesionalne uloge, dakle zanimanja u današnjem smislu, dok suvremena Europa poznaje do 20.000 profesionalnih i više od milijun različitih tipova društvenih uloga; kombinacije su toga dvojega neizbrojive, jer društvena i profesionalna uloga nisu isto, pa ne donose ni iste žargone i terminologije.

PREDVIDIVA SUDBINA Osnovni problem stoga nije u jeziku kao takvom, bio engleski ili hrvatski, niti u ovako ili onako oblikovanoj strukovnoj terminologiji, nego u konceptima koji se njime iskazuju i ako se oni ne razumiju, u biti je svejedno spominje li se greenfield ili livadno pašnjačko ulaganje, sjemenski novac ili kukuruz, hack ili kramp...

Današnji munjeviti razvoj financijskobankarskog sektora i prodor pripadne strukovne terminologije i internog profesionalnog žargona u javnu sferu donekle bi mogao podsjetiti na jednako brz razvoj medicine prije stotinjak godina: i tad je posrijedi bilo nešto što se izravno ticalo svačijeg života, čemu se nije moglo umaknuti, čiji su akteri također stalno tumačili laicima što je na djelu i što je danomice donosilo nove izraze i figure, samo što oni nisu potjecali iz engleskog, nego iz latinskog i grčkog.

Utoliko je možda predvidiva i sudbina današnje bankarsko-financijske terminologije. Jedan dio ukorijenit će se u domaćem obliku i govornici neće ni imati osjećaj da rabe nešto što je izvorno bilo specijalizirani termin uske društvene grupe. Drugi dio ostat će u stranom jeziku ali će postati prirodan dio rječnika cijele populacije ne- ovisno o obrazovanju i zanimanju, pa će- mo onako kako danas govorimo bronhitis i tromboza sutra govoriti startup i quanti- tative easing. Treći dio zadržat će se u izvornom, društveno i profesionalno ograničenu kontekstu i znat će ga samo oni kojima izričito zatreba.

Dotad svratimo do naših pradjedova: još su živi, ali su im njive nekako čudne ‒ sve u staklu i s barem dvadeset katova.

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA: