IVANA KAŠTELANSKA: Odvjetnica koja je spasila Split

Na vratima njezina ureda u splitskoj eko udruzi Sunce stoji flomasterom ispisan natpis “Erin B. Office”. Hrvatska Erin Brockovich. Tako, naime, suradnici doživljavaju mladu pravnicu, magistricu prava Ivanu Krstulović-Grubišić, otkako je nedavno, nakon dvogodišnje pravne bitke, pobijedila moćnu korporaciju Cemex i zaustavila njihove planove da u pogonu svoje cementare energiju dobivaju iz spaljivanja otpada.

Upravni je sud stavio izvan snage rješenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode (MZOIP) koje je smatralo prihvatljivim spaljivanje goriva iz otpada, a njegova je odluka pravomoćna pa će planovi Cemexa dalje teško biti ostvarivi.

Do svega toga ne bi došlo da Ivana Krstulović-Grubišić nije pune dvije godine danonoćno radila na slučaju, uočavajući, kako kaže, brojne proceduralne pogreške koje je Ministarstvo napravilo. Da nije bilo tužbe ekološke udruge Sunce kojoj se kasnije kao sutužitelj pridružio i Grad Kaštela na čijem su području sporni pogoni, Cemex bi bez problema energiju u pogonu dobivao spaljivanjem smeća i, kako tvrde zaštitari okoliša, zagađujući Kaštelanski zaljev te dio Splita.

Odvjetnica objašnjava kako je Cemex prije više od pet godina došao na ideju da energiju u pogonu dobiva iz otpada. Činili bi to spaljivanjem RDF i SRF goriva. Riječ je o svojevrsnim “briketima” koji se dobiju nakon spaljivanja otpada koji se ne može reciklirati.

“Sav onaj, recimo, najštetniji otpad iz miješanog otpada, koji nikako nije moguće ponovno upotrijebiti, spaljuje se i potom se tako dobivena masa ponovno koristi kao gorivo. Riječ je o vrlo isplativom gorivu, s obzirom na to da se ne kupuje, nego dobavljači plaćaju tvrtkama da uzmu takvo smeće, a na tvrtkama je trošak prijevoza i upotrebe”, objašnjava nam odvjetnica kako je sve počelo. Cemex je takvim gorivom namjeravao zamijeniti dosadašnje gorivo – petrolkoks.

Udruga i građani tu su vidjeli mnogo problema. Najprije, smatraju kako je korištenje komunalnog otpada kao goriva moglo naštetiti zdravlju ljudi u Kaštelima, Splitu i Solinu. Spaljivanjem ovog otpada, pojašnjavaju u udruzi Sunce, u zrak se otpuštaju teški metali te lakohlapljiva živa koja bi se taložila na tlu i u moru, kao i brojni dioksini i furani koji su kancerogeni i mutageni, pri čemu bi najviše stradale trudnice i djeca. Dodatni je problem što se te supstance s vremenom talože u organizmu.

Dalje, problem je bio i to što je vrlo jasno da Hrvatska nema RDF i SRF otpad. Takav otpad nastaje samo sortiranjem i odvajanjem koje je u nas tek u povojima. Cemexu je, prema procjenama studije utjecaja na okoliš, godišnje trebalo oko 150.000 tona takvog otpada. Split s okolicom godišnje proizvede ukupno 158 tisuća tona otpada, a iz miješanog komunalnog otpada, kada bi se odvajao, moguće je dobiti samo između 23 i 50 posto RDF-SRF otpada.

“Stoga smo se s pravom pitali odakle bi dolazilo to smeće kada ga u Splitu nema. U studiji to nije navedeno. Vjerojatno bi se uvozio iz Italije”, pojašnjava mlada pravnica.

Treći glavni razlog njihove borbe bilo je to što je Ministarstvo pogriješilo “u koracima”. Zanemarili su, kaže Ivana Krstulović-Grubišić, sudjelovanje zainteresirane javnosti.

“Cemex je ovu tehnologiju htio implementirati u dvije od svoje tri tvornice na ovom području – u pogone Sv. Kajo i Sv. Juraj. Radi se o dva predmeta te su postojale dvije studije utjecaja na okoliš. Bez obzira na to, Ministarstvo je u postupku javne rasprave spojilo te dvije priče. Običnom čovjeku, pa čak i stručnjaku, u roku od trideset dana teško je i pročitati, a kamoli donijeti ikakve pametne zaključke o studiji, stručnom tekstu, ispisanoj na tisuću stranica. Kako bi tek trebalo pročitati i shvatiti dvije takve studije u istom roku?” pitala se pravnica te zaključila kako Ministarstvo u ovom slučaju ide na puko zadovoljavanje forme, a ne na stvarno konzultiranje s građanima i stručnjacima. Još jedan važan argument bila je analiza prostornog plana uređenja Splitsko-dalmatinske županije, točnije njegov članak 82 u kojem se vrlo precizno navodi kako u velikim industrijskim postrojenjima - kakav Cemex nedvojbeno jest - ne dolazi u obzir promjena energenta na ekološki nepovoljniji, dok je jasno kako je RDF-SRF itekako manje povoljan energent od petrolkoksa (iako se građani u nekim krajevima bune i protiv cementara koje rade na taj energent).

Činilo se kako svi dokumenti idu naruku tužbi protiv Ministarstva. U cijeloj priči bio je još niz spornih detalja, poput nepravilnosti u studiji utjecaja na okoliš - nije određena nulta točka, stopa smrtnosti Kaštelana, podaci o mjerenju zraka bili su nezadovoljavajući jer se nije u obzir uzimalo strujanje zraka zbog čega bi veću štetu pretrpjeli Splićani, nego stanovnici prvih kuća pokraj Cemexa... No, Ivana Krstulović-Grubišić htjela je maksimalno pojednostaviti slučaj i dobiti ga na onim područjima za koja je znala da je potpuno u pravu.

Stoga je sastavila tužbu u kojoj je na 24 stranice obrazložila, uz detaljan popis dokaza, svoje stajalište koje je sud ovih dana usvojio. Ključni argument bilo je upravo zanemarivanje javnosti u postupku odlučivanja zbog čega je, naposljetku, sud i srušio sva rješenja Ministarstva zaštite okoliša i prirode. Kako bi joj to pošlo za rukom, Ivana Krstulović-Grubišić je dvije godine bjesomučno pisala podneske, proučavala zakone i akte te se lavovski borila protiv nečega što je smatrala pogrešnim. Danas je ponosna na učinjeno. Ujedno je stekla i golemo iskustvo, postavši samo jedna od troje odvjetnika u Hrvatskoj koji su stručnjaci za okolišno pravo, kao jednu od relativno mladih i nerazvijenih grana pravnih znanosti. Spor su lako dobili.

“Pogotovo jer nismo ništa posebno sastavljali od dokumenata. Sudu je bilo dovoljno samo predočiti dokumente Ministarstva, njihove vlastite akte i odluke koje uopće ne poštuju. Upravni sud funkcionira malo drugačije od ostatka pravosuđa, nema nebrojenih ročišta ni saslušanja, nego se analiziraju odluke i dokumenti te podnose podnesci. To smo i radili i sud je prepoznao da smo u pravu”, kaže Ivana Krstulović-Grubišić.

Cemex sada, želi li ipak zamijeniti petrolkoks nepovoljnijim energentom, mora pokrenuti novi postupak pred Ministarstvom. No, u međuvremenu je postrožen i Zakon o zaštiti okoliša pa u Suncu vjeruju da je to unaprijed izgubljena bitka. Barem kada je Cemex u pitanju. Što se njih tiče, rat je završen, a industrija više nema gotovo nikakve šanse izmijeniti energent u ekološki nepovoljniji.

Ivana Krstulović-Grubišić je ponosna na svoj uspjeh, no iskustvo koje je sada stekla, motiviralo ju je da se nastavi – i to vrlo intenzivno – baviti okolišnim pravom.

Rođena je 1986. u Splitu gdje je stekla i diplomu magistra prava. Iako ju je tijekom studija najviše zanimalo korporativno pravo, bacila se u sasvim kontradiktorne vode pa je već 2012., odmah nakon završetka fakulteta, postala pripravnica u dugogodišnjoj i vrlo uspješnoj splitskoj udruzi za zaštitu okoliša Sunce. Nakon godinu dana pripravništva postala je njihov kućni pravni ekspert zaposlen na neodređeno te savjetnik u programima zaštite okoliša.

“Trenutačno vodim dva IPA europska projekta i asistiram na trećem te sam članica Europskog okolišnog biroa (EEB). Pružam Udruzi i građanima podršku u pravnim problemima vezanim uz zaštitu okoliša i prirode.

Voljela bih kada bih mogla formirati izborni kolegij okolišnog prava na splitskom fakultetu, a usto pripremam pravosudni ispit i želim upisati doktorat iz okolišnog prava u Stockholmu.

Privuklo me to područje, primijetila sam kroz udrugu da se time može ozbiljno baviti, a ujedno sam i počela uočavati probleme zajednice u kojoj živimo”, objašnjava Ivana Krstulović-Grubišić.

Cemex nije prvi veliki slučaj u njezinoj karijeri. Udruga ju je brzo bacila u vatru pa je gotovo odmah nakon dolaska radila na velikom slučaju koji je Sunce pred Ujedinjenim narodima vodilo protiv Ministarstva zaštite okoliša i prirode.

No, u ovom je slučaju stekla najviše iskustva pa bez lažne skromnosti kaže: “Sigurna sam da će biti još ovakvih slučajeva u kojima će velike tvrtke i Ministarstvo pokušati na mala vrata progurati neku odluku štetnu za okoliš. Mogu im poručiti samo jedno: uvijek ću biti tu i dobro gledati kako se to ne bi dogodilo!”

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA: