IVANA BRKLJAČIĆ: "Nakon sedam godina umorila sam se od traženja sponzora. Osjeća se i kriza u sportu"

Karijeru uspješne atletičarke, konkretno bacačice kladiva, Ivana Brkljačić zak­ljučila je još 2010. godine nakon čega je, uz Blanku Vlašić i Sandru Perković, ostala zapamćena kao jedna od tri najbolje hrvatske atletičarke posljednja dva desetljeća. Nakon što je bila jedna od najboljih na svijetu u ovoj disciplini, Ivana je prešla u menadžerske vode u kojima zasad odlično pliva, te je punih sedam godina obavljala funkciju direktorice zagrebačkog atletskog mitinga. Koliko i u sportskoj karijeri, Ivana je uživala u poslovima u kojima je uz pomoć manjeg broja suradnika unaprijedila popularni Hanžekovićev memorijal, koji je održan 65 puta. Ivana je sada od nadležnih zatražila da bude oslobođena te dužnosti, no i dalje će ostati u organizaciji tog velikog mitinga.

Što je, zapravo, konkretno posao direktorice mitinga kao što je Hanžekovićev memorijal?

- U najkraćim crtama, radi se o tome da se koordinira posao između ukupno 3000 ljudi koji sudjeluju u organizaciji tako velikog projekta. Tu se na radi samo o tome što će se tog jednog dana u nekoliko sati dogoditi na stadionu, posao je zaista kompleksan. Dva mjeseca prije samoga mitinga započinje “frka” i posao koji doslovno traje 24 sata na dan.

Iako je riječ o mitingu koji fizički traje samo jedan dan, u čemu se ogleda posao koji zahtijeva angažman za cijelu godinu?

- Jako sam ponosna što sam u sklopu svojeg posla organizirala još dva projekta. Jedan od njih je Erste plava liga. To je natjecanje u kojem sudjeluju mladi sportaši iz cijele Hrvatske. Na proljeće se održavaju kvalifikacije, zatim finalisti dolaze u Zagreb na finale natjecanja. Drago mi je da smo pokrenuli taj projekt koji je veliki doprinos razvoju atletike i sporta u Hrvatskoj.

Je li zahtjevnije biti profesionalni sportaš što uključuje cjelogodišnje treninge ili obavljanje funkcije kao što je ova?

- Jednako je teško, no jednako sam uživala u svakom poslu, a nijedan od ta dva svoja posla nisam doživljavala kao posao ili obavezu. U njih sam unijela ljubav i emocije. I u jednom i u drugom bilo je puno stresa, uvijek sam težila perfekciji. Sada mi je kao direktorici bilo stalo da svakom gostu, sportašu ili bilo kome drugom Zagreb ostane u lijepom sjećanju te da se održi tradicija mitinga koji traje već 65 godina. Tradicija je vrlo važna...

Koliko ste zadovoljni dosadašnjim poslom oko mitinga i kako se on može podići na još višu razinu?

- U okvirima naših mogućnosti radili smo najbolje što smo mogli. Upravo iz istog razloga što je teško ići dalje, tražila sam od nadležnih da nakon sedam godina više ne obavljam tu funkciju jer mi nije lako pronalaziti nove sponzore koji su nužni da se miting unaprijedi. Troškovi su veliki, najviše zbog troškova i nagradnih fondova za sportaše. Zaključila sam da je vrijeme za nove ljude, a ja ću i dalje ostati na dispoziciji...

Puno je velikih zvijezda bilo na Hanžeku, tko je od njih na vas ostavio najdublji utisak?

- Kod nas na Hanžeku nastupio je veliki Usain Bolt i tu malo toga treba reći i dodati. Riječ je o trenutačno prvom “imenu” svjetskog sporta, no za mene su najveće zvijezde Hanžeka ipak naši sportaši. Bilo je i puno drugih velikih “faca”, no zbog naših se miting održava.

Kakav je vaš odnos s gradonačelnikom Milanom Bandićem, koji se postavlja kao mecena mitinga i zagrebačkog sporta uopće?

- Zahvaljujući njemu i gradu Zagrebu miting se danas može održavati. On je veliki prijatelj sporta, uvijek smo imali odličan odnos i zbog toga mu zahvaljujem.

Koliko kriza u Hrvatskoj utječe na sport i sportaše, a time i na organizaciju i održavanje mitinga?

- Čini mi se da je situacija identična u cijeloj Hrvatskoj i u svakom segmentu društva. Tako i za Hanžek imamo puno manja sredstva nego prije. Rekla bih da smo to kompenzirali tako što jedan čovjek obavlja poslove na kojima je ranije bilo angažirano pet-šest ljudi.

Žalite li za nečim propuštenim, bilo tijekom sportske karijere, bilo sada u obavljanju ove funkcije?

- Svaki čovjek u životu barem za nečim žali, meni je krivo što na Svjetskom prvenstvu u Osaki 2007. nisam osvojila zlatnu medalju. Da su mi mogućnosti bile veće, mogla sam i od Hanžeka s ove funkcije možda napraviti više, ali ne žalim jer sam dala sve od sebe. Uostalom, zato sam otvorila mogućnost da sada netko drugi ponudi nešto novo s funkcije direktora.

Koliko je današnja atletika opterećena aktualnim skandalom oko dopinga? Osobno mišljenje o dopingu uopće.

- Doping je veliko zlo, no ide na dušu onih koji ga koriste. Uvijek će biti onih koji varaju, neki će biti uhvaćeni, veći dio njih, za manji se nikad neće doznati da su varali. Ova posljednja velika afera ipak je bila napuhana samo radi izbora za predsjednika Međunarodne atletske federacije.

Jedna ste od sportašica uz čije se ime nisu vezali osobni skandali. Kakvo je trenutačno stanje u privatnom životu?

- Takva sam kakva jesam, vrlo sam otvorena osoba i naprosto se nije moglo dogoditi da se nešto “izvuče ispod tepiha”. Ponašam se tako da se o meni sve zna i ništa se nije moglo “otkriti”. Nisam se nikad ponašala niti se smatrala nekim celebrityjem. Obična sam hrvatska žena. Na ljubavnom planu trenutačno nema ništa ozbiljno. Slobodna sam već godinama i još čekam pravog muškarca, čekam pravu ljubav.

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA: