NOVA KUHINJA

DOBAR TEK, SKUHANO JE U 3D PRINTERU "Gostima smo poslužili prvi printani grašak. Pojeli su ga u slast i rekli: Printajte još"

Trojica mladih Slovenaca, dizajnera i inženjera iz studija Aklih, na svojim 3D printerima počeli su printati hranu, "računalno skuhana" jela od paste velike nutritivne vrijednosti
 Snimke: AKLIH DESIGN STUDIO








Zapravo je logično. Živimo na planetu sa sedam milijardi ljudi, njih milijardu je gladno, a opet čak 1,6 milijardi je pretilo. Raspodjela nije jedini problem. Svake godine u smeće bacimo čak 550 milijuna tona hrane. UN procjenjuje da bi Zemlja jedva mogla hraniti 12 milijardi stanovnika kad bismo iskoristili apsolutno sve resurse koje imamo na raspolaganju. Ovom brzinom tu ćemo brojku dostići za 50 godina. 3D printeri stoga su budućnost prehrane. Precizniji su i pametniji od ljudi, sigurniji u balansiranju nutritivnih vrijednosti, brži u obradi hrane. Munjeviti razvoj tehnologije konačno je omogućio da 3D printeri od razvikane inovacije postanu dostupni velikom broju dizajnera, inženjera, a sad su na red došli i kuhari. Za 2016. kažu da će biti godina 3D printinga. Dijelovi automobila, igračke, odjeća, a onda i hrana. Već sada u više od tisuću staračkih domova u Njemačkoj poslužuje se hrana isprintana na ovaj način. Daleko je to još od replikatora iz Zvjezdanih staza, ali tehnika je prilično inovativna. Zove se smoothfood i funkcionira tako da se hrana, uz minimalne otpatke, pretvori u prah pa se onda pomoću posebnog gela isprinta na tanjuru u oblicima na koje su ljudi navikli: pilećim batcima primjerice, tjestenini ili kolačima. Okus je sličan pravoj hrani, ali tekstura je pjenasta i meka pa štićenici takvih ustanova, ako imaju problema sa žvakanjem ili gutanjem, ne pate od pothranjivanja ili zamora od jednoličnih okusa.

Smoothfood je prije pet godina izmislila njemačka kompanija Bizoon, a Europska unija tragom te ideje s tri milijuna eura financira svoj projekt Performance kako bi takav način obrade hrane proširila i u druge europske zemlje. Prednosti su jasne: hrana je ukusnija i nutritivno kvalitetnija od bilo koje druge, jeftinija je za proizvodnju, a nema razbacivanja ostacima. Uvođenje isprintane hrane razmatra se i u glađu pogođenim zemljama trećeg svijeta ali daleko od toga da su 3D printeri dobri samo za takve projekte. S istom tehnologijom sve češće eksperimentiraju i neki od najboljih chefova današnjice. Na istom tragu je i tim dizajnera i inženjera iz Zabrdja, malog slovenskog mjesta na samo 65 kilometara zračne udaljenosti od Zagreba.

Iza Akliha stoje 27-godišnjaci Domen Gregorič, Jan Ravbar i Grega Logar iz malog slovenskog mjesta Zabrdja
Snimke: AKLIH DESIGN STUDIO

Iza Akliha stoje 27-godišnjaci Domen Gregorič, Jan Ravbar i Grega Logar iz malog slovenskog mjesta Zabrdja

Riječ je o trojcu iz dizajn studija Aklih koji se već pet godina bave proizvodnjom uz pomoć 3D printera, a odnedavno su počeli printati i hranu. Koliko su u tome dobri nedavno su demonstrirali na ekskluzivnoj večeri koju su organizirali u restoranu Repovž u Šentjanžu (sva mjesta u restoranu rasprodana su u samo dva dana). Između ostalog tamo su printali 3D kremu od graška, što je bio hit večeri.

Iza Akliha stoje trojica prijatelja, 27-godišnjaci Domen Gregorič, Jan Ravbar i Grega Logar. Domen i Jan završili su ljubljansku Akademiju za likovnu umjetnost i dizajn, a Grega na Fakultetu za elektroniku završava doktorat. "Radimo s četiri 3D printera i sve što dizajniramo, izrađujemo pomoću njih. Zasad izrađujemo manje serije svojih proizvoda i prototipove koje od nas naručuju druge tvrtke", govori Domen.

Opisuje mi kako funkcionira njihov printer za hranu. Prvo nabave hranu u obliku paste (primjerice grašak, mrkva ili sir) i onda ju stave u tzv. potiskivač koji su sami konstruirali i koji tu pastu potiskuje u printer.

"Stroj onda ispisuje slojeve hrane na tanjur i to u obliku koji smo isprogramirali. Prilično smo uspješni u tome", kaže Domen. Zašto su uopće odabrali rad s tom, relativno novom tehnologijom? Prije svega jer im se svidjelo, ali i zato što su brži i efikasniji. "Nekad je za razvoj prototipa nekog proizvoda trebalo jako puno novca i vremena, trebalo je razviti kalupe i alate. Danas uz pomoć 3D printera brzo i jeftino možemo dobiti gotov bilo kakav proizvod koji se odmah može prodavati. 3D printeri već mijenjaju svijet, ali i način na koji razmišljaju inženjeri i dizajneri. Ti strojevi omogućuju nam znatno više kreativnosti, a zbog njih hranu će moći dizajnirati svako kućanstvo", smatraju u Aklihu.

"Smatramo da će 3D printeri uskoro postati uobičajeno pomagalo u svačijoj kuhinji. Olakšavat će nam život i učiniti hranu zanimljivijom", kažu. Ime kompaniji koja tek treba postati poznata i izvan granica Slovenije dali su po starom slovenskom izrazu. Aklih, naime, znači natančen ili precizan, što je ujedno i najvažnija prednost 3D printera za hranu nad kuharima. "Naša tehnologija identični tanjur može ponoviti beskrajno puno puta, čovjek tome ne može konkurirati, ljudska ruka nije toliko mirna. Ljudi tek postaju svjesni koliko je ova tehnologija važna za budućnost kulinarstva", zaključuje Domen.

Pravu hranu sve je teže razlikovati od one iz 3D printera. Samo meso na ovom tanjuru je pravo, a svi prilozi su isprintani

Da nije riječ samo o njihovu hiru, potvrđuju neka od najvećih imena u svijetu kulinarstva. Uostalom CIA, utjecajna američka organizacija, ali ne ona špijunska (kratica znači Culinary Institute of America), još lani je pokrenula kolegij iz 3D kuhanja, gdje budući chefovi na printerima vježbaju izradu peciva i kolača, te osmislila i prvi profesionalni program/aplikaciju s receptima za 3D printere.

Njihova prezentacija na CES-u, najvećem svjetskom sajmu potrošačke elektronike u Las Vegasu bila je pravi hit. Međutim ova tehnologija neće se koristiti samo za savršene ukrase na kolačima ili ekskluzivne večere u finim restoranima. Spremnici s tzv. hidrokoloidima mogli bi transformirati način proizvodnje hrane.

Izumili su ih nizozemski znanstvenici, a riječ je o spremnicima od gela i vode u kojima je pojednostavljeno pohranjena esencija hrane. Ako treba, hranu bi uskoro na taj način mogli proizvoditi od morskih algi. U međuvremenu, lani se 3D printanja prvi put prihvatio i legendarni chef Mateo Blanch iz La Boscane koji je pomoću printera na tanjure stavio pet sljedova jela: snack od kavijara s limunom i jagodama, guacamole i humus, hobotnicu s krumpirom te carpaccio od jagoda i čokoladnu tortu. "Prinetri su mi omogućili da budem precizan koliko nikad dosad nisam uspio biti", rekao je poslije.

Slični efekt na goste imali su dizajneri iz Akliha. U njihovoj viziji dosadna namirnica poput graška postala je podloga za geometrijske oblike kojima su podložili ostalu hranu: "Gosti su bili impresionirani našim tanjurima", kaže Diomen

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD SRIJEDE:

Globus 1318 naslovna

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. studeni 2024 22:43