SPECIJALNO IZ FINANCIAL TIMESA

DALEKI ISTOK:Tajna sjevernokorejskog ureda za ilegalni biznis

Iako pod strogim sankcijama, režim u Pyongyangu našao je u grupi Queensway prozor za međunarodne poslove od Zimbabvea pa sve do samog Manhattana.
This undated picture released from North Korea's official Korean Central News Agency (KCNA) on July 7, 2015 shows North Korean leader Kim Jong-Un (C) inspecting the Pyongyang vegetable science institute in Pyongyang. AFP PHOTO / KCNA via KNS REPUBLIC OF KOREA OUTTHIS PICTURE WAS MADE AVAILABLE BY A THIRD PARTY. AFP CAN NOT INDEPENDENTLY VERIFY THE AUTHENTICITY, LOCATION, DATE AND CONTENT OF THIS IMAGE. THIS PHOTO IS DISTRIBUTED EXACTLY AS RECEIVED BY AFP.---EDITORS NOTE--- RESTRICTED TO EDITORIAL USE - MANDATORY CREDIT "AFP PHOTO / KCNA VIA KNS" - NO MARKETING NO ADVERTISING CAMPAIGNS - DISTRIBUTED AS A SERVICE TO CLIENTS
 KNS/AFP








Sredinom prošle godine stanovnici Pyongyanga su u glavnom gradu Sjeverne Koreje počeli primjećivati novu flotu taksija. Obojene u smeđe i zlatno, blistave je limuzine lako primijetiti dok kruže po urednim ulicama grada. Na automobilima je logotip taksi tvrtke: KKG.

Brzina kojom je KKG pomeo konkurentske taksi operatore – a za jednog se smatra da je povezan s tajnom službom – raspirila je radoznalost tko stoji iza tog novog poslovnog pothvata. Isti je logo i na terencima na jumbo plakatima koji prikazuju planiranu izgradnju na obali rijeke, kao i na autobusima na aerodromu u Pyongyangu. Poput ostalih sjevernokorejskih taksista, vozači KKG-ovih taksija traže plaćanje vožnje u stranim valutama: uglavnom u kineskim renminbijima, ali i eurima ili dolarima. I u tome leži odgovor.

Bez obzira na svu retoriku o neizbježnoj potrebi da se razvije nuklearni arsenal, sjevernokorejski vođe nemaju prečeg posla nego nabavljati devize. Bez njih, kažu stručnjaci, režim pod međunarodnim sankcijama riskira propast. To neće popraviti novac od vožnje taksijem. No, KKG-ovi taksisti su samo mali dio mnogo većeg pothvata.

Flota KKG-ovih taksija jedan je od pro­izvoda partnerstva između skupine ulagača iz Hong Konga i tajne službe sjevernokorejske države koja dovlači međunarodne poslove, otkriva Financial Times.

Mutan je taj savez sjevernokorejske države s takozvanom Queensway Group, skupinom poslovnih ljudi koji su poznati po vezama s partijskim državama. No, čini se jasnim da je to jedan od malobrojnih bitnih poslovnih pothvata koji omogućava najizoliranijem svjetskom režimu da se samoodržava.

“KKG je jedan od nekoliko zajedničkih pothvata u Sjevernoj Koreji i osim toga jedan od najvećih”, kaže azijski dužnosnik koji je htio ostati anoniman zbog osjetljivosti teme. “Većina sjevernokorejskih tvrtki je pod američkim, EU ili UN-ovim sankcijama. Stalno mijenjaju imena, baš kao što njihovi brodovi mijenjaju zastave. No, većina tvrtki pripada vojnim vođama ili vladajućoj Radničkoj partiji Koreje. A oni su na popisu sankcija. Stoga im je potrebna strana tvrtka koja im pruža mogućnost trgovanja sa stranim zemljama.”

I dok odnosi zapadnih snaga s Iranom i Kubom očito otopljavaju, politička je izolacija usamljenog kraljevstva gora nego ikad. Čak i Kina, dugogodišnji saveznik, zadnjih godina zamrzava odnose s Pyongyangom. A prošlogodišnje istraživanje UN-a spominje “neopisiva zvjerstva” počinjena nad ljudima u zatvoreničkim logorima. Kim Jong Unovo zveckanje oružjem – uključujući i cyber napad na Sony za koji je Washington okrivio Pyongyang, kao i testno ispaljivanje balističkog projektila iz podmornice prošlog mjeseca – dodalo je svježi poticaj naporima za razumijevanje kako se taj režim ubacuje u svjetsku ekonomiju.

Domaća se ekonomija u posljednjih nekoliko godina ili smanjila ili narasla za jedan posto, prema procjenama sjevernokorejske vlade zasnovanim na ograničenoj količini podataka, uz godišnji izvoz od oko tri milijarde dolara, što je mnogo manje od uvoza. Kako su padale cijene ugljena i drugih energenata koje Sjeverna Koreja izvozi u Kinu, poslovne mreže, poput ove koja podržava KKG, sve živahnije gomilaju devize koje su režimu neophodne.

Sjevernokorejska strana mreže KKG-a vodi do sumnjive organizacije pod nazivom Ured 39 u Radničkoj partiji, kako tvrde azijski i američki dužnosnici. Amerika opisuje Ured 39 kao “tajni ogranak vlade... koji pruža važnu podršku nelegalnim ekonomskim aktivnostima, upravlja crnim fondovima i generira prihode za vladajuće”.

Vodstvo Sjeverne Koreje moralo je posegnuti za takvom taktikom nakon mnogo godina međunarodnih sankcija. Nametnute kao odgovor na nuklearna testiranja 2006., 2009. i 2013., sankcije se sastoje od embarga na oružje osmišljenog da zaustavi Sjevernu Koreju u kupoprodaji oružja i dijelova za svoj atomski program; zamrzavanja sredstava kako bi se vodstvo financijski pritisnulo; i zabrane luksuzne robe koja je zamišljena da višim dužnosnicima oduzme pogodnosti moći, od jastoga i cigarillosa do krzna i jahti. UN je postavio opću strukturu sankcija; države odlučuju što će zabraniti.

No, godišnja izvješća UN-ove komisije koja prati sankcije opisuju to kao igru mačke i miša, jer sjevernokorejski vođe koriste promjenjivu mrežu izvrdavanja i izlika kako bi maskirali svoje komercijalne aktivnosti u inozemstvu. Najnovije UN-ovo izvješće, poslano u veljači na Vijeće sigurnosti, dokumentira trgovinu oružjem u Africi i korištenje “zastava prema potrebi” kako bi se prikrila sjevernokorejska kontrola transporta. Izvješće također kaže da se “koriste legitimne poslovne strukture za nelegalne aktivnosti”. Godine 2010. SAD je Ured 39 dodao na popis sankcija. EU je slijedio taj potez.

Sjeverna Koreja je došla do stranih valuta izvozeći oružje, metamfetamine, gljive i robovski rad. Možda su najprofitabilnije aktivnosti slanje tekstila, ugljena i minerala preko granice u Kinu. Andrea Berger, stručnjakinja za Sjevernu Koreju pri institutu i think-tanku Royal United Services Institute u Velikoj Britaniji, kaže: “Ured 39 je izuzetno važan. Općenito se smatra crnim fondom režima.”

EU kaže da je Ured 39 bio izravno odgovoran Kim Jong Ilu, sjevernokorejskom vođi od 1994. do njegove smrti 2011., kad je vodstvo preuzeo njegov sin, Kim Jong Un. Ured 39 je “među najvažnijim organizacijama zaduženim za nabavu novca i robe”, kaže EU. Amerika i EU su nametnuli sankcije na ono što smatraju lažnim tvrtkama Ureda 39. Jedna, poznata kao Korea Daesong General Trading Corporation, i nekoliko drugih sličnih imena “koriste se za omogućavanje deviznih transakcija u ime Ureda 39”, tvrdi američko Ministarstvo financija. Tvrtka nije odgovorila na zahtjev za komentarom. EU je opisuje kao dio šire grupe Daesong, “najveće grupe tvrtki u zemlji”.

Prema jednom azijskom dužnosniku i J. R. Maileyju, istraživaču u Afričkom centru za strateške studije u Pentagonu, Daesong stoji iza KKG-a. Prema njima, kao i prema i sudskim dokumentima iz Hong Konga, drugi su dijelovi poslovne mreže neformalno poznate kao skupina Queensway, prema adresi sjedišta u ulici Queensway br. 88 u hongkongškoj financijskoj četvrti.

Tijekom prošlog desetljeća Queensway Group izgradila je multimilijardersko dolarsko korporativno carstvo koje se proteže od Zimbabvea do Manhattana.

Točna priroda KKG-ova partnerstva nije jasna – je li to inkorporirani zajednički pothvat ili više neformalni dogovor. Istraživanje Financial Timesa nije došlo do podataka o tvrtki pod nazivom KKG koja bi odgovarala profilu istoimene tvrtke aktivne u Sjevernoj Koreji. Niti su išta pronašle pretrage na engleskom i korejskom o Kimgang Economic Development Corporation što je puni naziv KKG-a. To znači da je KKG ili jednostavno ime brenda, ili, ako je tvrtka, registrirana unutar Sjeverne Koreje, što znači da podaci o tvrtki nisu na internetu.

Financial Times nije mogao pronaći podatke za kontakt. Odnosi između onih koji podržavaju KKG stvoreni su potkraj 2006. Prema jednom azijskom dužnosniku, a ti su detalji potvrđeni, upad grupe Queensway u Sjevernu Koreju vodio je čovjek koji je svoje interese proširio u Africi i na drugim mjestima. Ima barem sedam imena – ali je najpozntiji kao Sam Pa.

Prošlogodišnje istraživanje Financial Timesa je otkrilo da Pa i osnivači Queensway Groupa imaju veze s moćnim interesima u Pekingu, uključujući i kinesku obavještajnu službu i državne tvrtke. Također su povezani i s velikim zapadnim skupinama: tvrtke Queensway Group posluju s BP-om u Angoli, Glencoreom u Gvineji i drugima.

Sam Pa nije odgovorio na zahtjev za komentarom. Odgovorila je samo jedna osoba iz grupe Queensway i od tvrtki koje smo zamolili za komentar. Jee Kin Wee, voditelj pravnog odjela u singapurskom odjelu China Sonangola, rekao je da su njegova tvrtka i KKG “odvojene i nepovezane tvrtke”. Nije objasnio poveznicu između svoje tvrtke u Singaporeu i njezine sestrinske tvrtke, China Sonangol International Holding, registrirane na adresi u ulici Queensway u Hong Kongu. Tu tvrtku zajedno posjeduju poslovni suradnici Sama Paa i angolska državna naftna grupa. U sudskim dokumentima iz Hong Konga stoji da su plaćali usluge vezane za KKG-ove projekte. Jee Kin Wee nije odgovorio na specifična pitanja o poslovima grupe Queensway u Sjevernoj Koreji. Ali je naglasio da “Kina uživa pune diplomatske i ekonomske odnose sa Sjevernom Korejom... i mnogo država širom svijeta, uključujući zemlje EU, održavaju bilateralne diplomatske odnose sa Sjevernom Korejom”.

Kažu da je Sam Pa sreo više dužnosnike Sjeverne Koreje 2006., kad je počeo s dodvoravanjem njihovu režimu. U to vrijeme je Pyongyang trebao nove partnere, nalazeći se u sve većoj izolaciji od globalnih financijskih sustava. Godinu dana ranije Amerika je bila optužila Banco Delta Asia iz Macaa da za sjevernokorejski režim pere novac, što je zamalo uzrokovalo slom te banke a druge navelo da izbjegavaju Sjevernu Koreju.

Sam Pa postigao je dogovor s Daesongom za širok raspon sjevernokorejskih proiz­voda, kaže azijski dužnosnik, od elektrana i rudarstva do ribogojstva. Novac je potekao – premda nije jasno koliko ga je zaista izravno doteklo u Sjevernu Koreju. Poslovne knjige, koje je 2013. objavio hong­konški visoki sud kao presudu u sporu između nekih od poslovnih partnera Sama Paa, spominje plaćanja grupe Queensway, uključujući “sustav gradskih autobusa u Pyongyangu”, “Korejski aerodrom”, “Koreja: 5000 tona sojinog ulja” i “izložbu koju sponzorira korejski konzul”. Nema drugih detalja. No, popis plaćanja također sadrži reference na KKG.

KKG su stanovnici Pyongyanga prvi put upoznali oko 2008. godine. Tad su postavljene fotografije na internet koje su prikazivale jumbo plakate i spektakularnu sliku planirane izgradnje blizu Mullet Soup restorana u Pyongyangu. Lokacija pokraj zavoja rijeke Taedong planiranoj je izgradnji omogućavala nekoliko blještećih nebodera kojih se ne bi posramili ni da stoje uz rijeku u londonskoj poslovnoj četvrti Canary Wha­rf. Ta bi se nova četvrt zvala Avenija KKG i nosila bi isti logotip KKG-a koji se pojavio na taksijima u Pyongyangu. Avenija KKG nije napredovala dalje od klimavih reklamnih plakata i osnovnih radnji na temeljima, prema stranim dužnosnicima, posjetiteljima u Pyongyangu, fotografijama i satelitskim snimkama.

Unatoč tim zastojima, KKG su barem jednom opisali kao veliku sjevernokorejsku tvrtku. Godine 2014. na prezentaciji Hawtai Motor Groupa, privatne kineske tvrtke za izradu automobila iz Tianjina, rečeno je da tvrtka dobavlja vozila za flotu taksija KKG-a. Prezentacija opisuje KKG kao jedno od “najvećih sjevernokorejskih poduzeća u državnom vlasništvu”. Iz Hawtaija su odbili komentirati. Neki koji prate kako Queensway ulazi u Sjevernu Koreju kažu kako traži način da se primijeni model koji su isprobali u Africi: dogovaranje poslova oko infrastrukture u zamjenu za prirodne resurse s opresivnim vladama poput angolske, zimbabveanske te s vojnim huntama koje su na kratko vladale Gvinejom. Doima se da je grupa bacila oko na nedirnut naftni potencijal Sjeverne Koreje.

J. R. Mailey, koji je jedan od autora američkog izvješća Kongresu 2009. godine, i koji je nedavno objavio i drugu detaljnu studiju o grupi, kaže: “KKG-ovi taksiji mogu režimu zaraditi nešto strane valute od turista koji posjećuju Pyongyang, no više znakova indicira da su nafta i rudarstvo stvarni cilj grupe Queensway”. Izvješće iz 2009. britanskog instituta Chatham House kaže da je Queenswayev China Sonangol 2007. odredio da će kineska grupa u državnom vlasništvu izvesti seizmička istraživanja na dvije moguće naftne lokacije u Sjevernoj Koreji. China Sonangolov avion primijećen je 2013. godine u Pyongyangu. Poput taksi tvrtke i pyongyanškoga građevinskog projekta, čini se da potraga za naftom barem djelomično ide preko KKG-a, odnosno Queenswayevog partnerstva s Uredom 39. Prema jednom azijskom dužnosniku i stručnjaku za naftnu industriju koji je upoznat sa situacijom u Sjevernoj Koreji, KKG naftu traži na nekoliko mjesta u zemlji, dosad bezuspješno.

U studenom 2013. godine sjevernokorejska je državna televizija emitirala snimke događaja u gradu Kaesongu, blizu demilitarizirane zone između Sjeverne i Južne Koreje, koja je uspostavljena 1953. godine. Dužnosnici su pozdravili početak rada na “industrijskom parku visoke tehnologije”. Prema državnim medijima park je trebao udomiti centar informatičke tehnologije, hotel, kuće, školu i elektranu. Jedan je od govornika bio čovjek u tamnom odijelu s urednom frizurom, kojega su lokalni mediji identificirali kao Jang Su Nama. Njega opisuju kao predstavnika “Skupine za mir i ekonomski razvoj”. J. R. Mailey kaže da je Jang nekad radio za Daesong. Jang nije bio dostupan za komentar.

Kamera je prelazila preko lica drugih uglednih gostiju. Među njima je bila Lo Fong-hung, kineska poslovna žena sitne građe. Prema intervjuima i sudskim dokumentima, ona je glavni poslovni partner Sama Paa u grupi Queensway. Prisutni su bili i veleposlanici afričkih zemalja u kojima grupa Queensway ima poslovne interese. Pokraj njih je stajao Nik Zuks, australski osnivač rudnika koji se u Londonu navodi kao Bellzone, rudnik zapadnoafričke željezne rudače, u kojem China Sonangol ima većinski udjel. Ni Lo Fong-hung niti Nik Zuks nisu željeli komentirati.

Sam Pa nije prisustvovao toj važnoj svečanosti. No, otkad je Kim Jong Un preuzeo vodstvo 2011. godine, Sam Pa održava odnose sa sjevernokorejskim režimom.

Posjetitelj dosad najvišeg profila tom nepredvidljivom vođi bio je Dennis Rodman, bivša američka košarkaška zvijezda, koji se prvi put pojavio u Pyongyangu na utakmici 2013., odmah nakon posljednjeg nuklearnog testa Sjeverne Koreje. Prema jednom azijskom dužnosniku, Sam Pa je posjetio Pyongyang u prosincu, a u siječnju je sjevernokorejskom vođi poslao osobno pismo za rođendan. Njih dvojica osim potrebe za poslovanjem imaju još nešto zajedničko: Sam Pa je prošle godine stavljen pod američke sankcije u vezi sa svojim poslovima u Zimbabveu, gdje je optužen da je financirao tajnu policiju Roberta Mugabea u zamjenu za prava na trgovanje dijamantima. Sam Pa je te optužbe nazvao “neosnovanima”.

“Uloga Sama Paa je da bude prozor pyongyanškog režima na kapitalistička tržišta”, kaže jedan azijski družnosnik. “Mislim da mu je u tom smislu budućnost sjajna.”

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA:

Globus_naslovna_1291

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
30. studeni 2024 00:41