Od samog početka ovogodišnje turističke sezone medijima i društvenim mrežama se, više nego prijašnjih godina, šire brojni primjeri nerealno visokih cijena u hrvatskim turističkim mjestima. Jesu li takvi slučajevi iznimke ili pravilo podjednako je često pitanje kao i ono protječe li sezona fantastično kao što se očekivalo ili je podbacila i, ako je doista gostiju manje nego što bismo htjeli, jesu li za to krive upravo previsoke cijene.
Prema podacima Hrvatske turističke zajednice, stojimo sasvim dobro jer je Hrvatsku u prvih šest mjeseci posjetilo 6,7 milijuna turista, 16 posto više nego lani. Ostvareno je 27,3 milijuna noćenja, što je povećanje od 10 posto. U istom je razdoblju broj noćenja četiri posto veći nego rekordne pretpandemijske 2019. godine. U odnosu na 2019. Istra u prvoj polovici ove godine bilježi 11 posto više noćenja, Zadarska županija 10 posto više, Primorsko-goranska tri posto, a Splitsko-dalmatinska jedan posto. U Šibensko-kninskoj i Dubrovačko-neretvanskoj županiji zabilježeno je pak 11 posto manje noćenja nego 2019., no ipak osjetno više nego 2022. Od svih turista u lipnju su kudikamo najbrojniji bili Nijemci, no na drugom su mjestu domaći gosti s 1,4 milijuna noćenja, podjednako kao i Austrijanci i Slovenci. Ni Nijemci ni Hrvati usprkos rekordnim cijenama nisu odustali od hrvatske obale.
Vrlo je vjerojatno da će se ostvariti prognoze po kojima će ovo biti najbolja turistička godina u povijesti Hrvatske. Kao i prijašnjih godina tisuće domaćih gostiju ostat će neevidentirano jer se oni koji ljetuju u svojim kućama ili kod rođaka i prijatelja obično ne prijavljuju turističkim zajednicama. Za gužve na autocestama prema moru koje su zadnjih tjedana postale svakodnevica zaslužni su i brojni automobili s hrvatskim tablicama koje su prevladavale tijekom nekoliko produženih vikenda potkraj svibnja i u lipnju kada su mnogi stanovnici hrvatske unutrašnjosti pohrlili prema obali pa to opet učinili čim je završila školska godina, a tek će se masovno na Jadran privremeno preseliti u kolovozu, mjesecu u kojem najveći broj Hrvata ide na godišnji odmor.
Bez ikakve dvojbe, hrvatskom radniku s prosječnom plaćom od 1140 eura, a pogotovo medijalnom od 1030 eura, ljetovanje na moru je skupo. Ako nema besplatan smještaj u svojoj vikendici ili apartmanu, odnosno kod prijatelja ili rođaka, doživjet će ozbiljan udar na kućni budžet, od kojeg će se mjesecima oporavljati. U većini turističkih mjesta na hrvatskom Jadranu u drugoj polovici srpnja i kolovozu najjeftiniji apartmani iznajmljuju se prosječno za 80 eura po noćenju.
Otprilike toliko košta i boravak u prosječnom kampu, no u lošije opremljenima može se proći i za 40 eura. Ako su u neposrednoj blizini mora ili u središtu nekog atraktivnog mjesta poput Splita ili Dubrovnika, s terasom ili većim balkonom, modernim namještajem i kvadraturom većom od 40 četvornih metara, apartmani se nude po cijeni od 120 eura naviše.
Za desetodnevno ljetovanje u najskromnijem smještaju i troškove prijevoza, recimo, od Zagreba do Dalmacije potrebno je, dakle, izdvojiti jednu cijelu hrvatsku prosječnu plaću. Tko na odmoru želi jesti u restoranima, izlaziti u kafiće i klubove, otići na izlet ili na plaži ležati na ležaljci pod suncobranom, možda unajmiti čamac ili si priuštiti neku drugu omiljenu ljetnu zabavu, to će opet platiti za standard prosječnoga hrvatskog radnika – masno.
Prosječni Hrvat tako na našem moru može samo maštati o mogućnostima što ih ima prosječni Nijemac, kojemu je plaća 2650 eura, ili barem Talijan, koji u prosjeku zarađuje 1740 eura, pa čak i Slovenac ili Čeh s 1400 eura. Ne tako davno Česi su podrugljivo spominjani kao turisti koji na godišnjem odmoru u Hrvatskoj jedu paštete što su ih donijeli sa sobom iz Češke. E, danas će Čeh sebi priuštiti ćevapčiće u restoranu lakše nego Hrvat, koji će se, ako želi izbjeći osobni bankrot, često morati zadovoljiti kruhom i paštetom. Od naših najbrojnijih gostiju čak i Poljaci imaju nešto veće plaće od nas, a Mađari i Slovaci pak nešto niže.
No, brutalna istina glasi da je svako turističko putovanje, pa tako i ljetovanje u vlastitoj zemlji, luksuz bez kojeg se, budimo realni, može. Zato rasprave o tome kako je na Jadranu sve vrlo skupo zapravo nemaju mnogo smisla jer se ista priča vrti svakog ljeta uz uvijek isti zaključak da je sve skuplje nego lani. Istina, ove su godine u odnosu na prošlu cijene skočile nešto više nego prije zbog inflacije i uvođenja eura, no statistika kaže i da su plaće u Hrvatskoj u prosjeku porasle 16 posto u odnosu na isto razdoblje lani. Putovanje za godišnji odmor ne mogu sebi priuštiti ni mnogi Nijemci kao ni pripadnici drugih spomenutih nacija. U Njemačkoj su plaće mnogo veće nego kod nas, ali su veći i životni troškovi.
Mediji na sva zvona bruje o kuglici sladoleda od pet eura na koju je netko naišao negdje na moru. Vrlo vjerojatno se na terasi nekog luksuznog hotela u Dubrovniku ili Rovinju može pojesti i skuplji sladoled. Međutim, to nije uobičajena cijena. Tko se ovih dana prošeće nekim dalmatinskim, istarskim ili primorskim turističkim gradićem, uvjerit će se da je većina slastičarnica kuglicu sladoleda zaokružila na 2 eura ili, radi lakše usporedbe, 15 kuna, dok je na istim mjestima prošle godine koštala 12 kuna. Otprilike toliko, 20 posto, cijene su povećali kafići i restorani, što znači da ćete espreso platiti između 1,4 i 2 eura, veliko domaće pivo 3 do 4,5 eura, sok 2,5 do 3,5 eura. Govorimo o cijenama u kafićima koji ne spadaju u kategoriju fensi mjesta.
Slična je priča i u restoranima gdje se za 15 eura mogu pojesti ćevapčići s prilogom, a za 20 eura lignje. Uz malo truda može se naći i jeftinije. U pravilu je to nešto skuplje nego u Zagrebu i još malo skuplje nego u Osijeku ili Čakovcu, no nije li na moru u sezoni uvijek bilo skuplje nego na kontinentu? I tko kaže da se na moru mora jesti u restoranima i piti svako jutro, popodne i navečer u kafićima?
Veliki supermarketi nude vrlo solidna gotova jela koja najčešće nisu skuplja od pet eura po osobi. Isto se tako sladoled na moru kao i kod kuće može u trgovini kupiti za manje od dva eura. Budući da većinu smještaja koji se iznajmljuje na Jadranu čine apartmani opremljeni kuhinjama, kome se na godišnjem odmoru da kuhati, na hranu će trošiti podjednako kao i doma. Oni koji cijele godine svakodnevno jedu u restoranima zasigurno i natprosječno zarađuju. Piće se umjesto u kafiću može kupiti u dućanu pa popiti na terasi apartmana ili na nekom zidiću pod borom i podjednako uživati u pogledu na more i opuštajućoj pjesmi cvrčaka, pogotovo ako se okupi dobro društvo. Dubok džep nije nužno garancija dobrog ljetovanja.
U kategoriju mitova i legendi - u koje najviše vjeruju oni koji su preko granice putovali triput u životu, a zadnji put prije petnaest godina - spadaju i priče da je Hrvatima jeftinije ljetovati u inozemstvu nego u svojoj zemlji. U državama koje poput Hrvatske imaju lijepo more uvijek je, po svim istraživanjima, daleko veći postotak onih koji godišnji odmor izvan svoga doma provode u svojoj zemlji nego što je to u zemljama bez mora ili s hladnijom klimom. Najveći broj Europljana želi preko ljeta neko vrijeme provesti negdje na toplom Mediteranu.
Tako da je Hrvatima prirodno i logično ljetni godišnji provesti u Hrvatskoj. Kao što većina Talijana ostaje u Italiji, a Grka u Grčkoj, dok Česi, Nijemci, Austrijanci, pa i Slovenci, u puno većem postotku odlaze u inozemstvo. Osim što je nama iz kontinentalne Hrvatske hrvatska obala najbliža, oni koji su obišli druge mediteranske zemlje, posvjedočit će da je malo tako lijepih mjesta uz more kao u Hrvatskoj, pogotovo za ljubitelje kupanja i plaže. Najsjajniji biser nadohvat ruke.
Po ljepoti plaža i turističkoj ponudi na cijelom Mediteranu s Hrvatskom se usporediti može samo Grčka, koja neće razočarati ni obožavatelje atraktivnih starih gradova i povijesti ni najveće gurmane. Destinacija za svaku preporuku, no ne za one koji misle da će proći jeftinije nego u Hrvatskoj. Smještaj, naprimjer, u nekom od ljetovališta na poluotoku Haldikika nedaleko od Soluna košta podjednako kao u Hrvatskoj, no više novca treba izdvojiti za prijevoz, pogotovo ako na put ide cijela obitelj. Najjeftinija povratna avionska karta na direktnom letu niskotarifnog avioprijevoznika od Zagreba do Soluna, ako se rezervira nekoliko tjedana unaprijed po osobi, košta oko 200 eura.
Dolazak do bilo kojeg drugog mjesta u Grčkoj bit će barem dvostruko skuplji jer treba kombinirati najmanje dva leta, a s presjedanjem će putovanje potrajati barem osam sati. Nešto će povoljnije proći oni koji odluče do Grčke putovati automobilom, no trebaju računati na cjelodnevnu vožnju preko Srbije i Sjeverne Makedonije koja u ljetnim mjesecima obično podrazumijeva i višesatno čekanje na granicama.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanome izdanju novoga broja Globusa:
Pretplatite se, donosimo Globus sigurno do vašeg doma!
01/22 55 374
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.