SVJETSKI EKSPERTI O ETIČKOM PODUZETNIŠTVU U ekonomskim migracijama kriju se izazovi, ali i prilike

ZAGREB - Desetak dana nakon parlamentarnih izbora, koji su zaokupili svu pažnju hrvatske javnosti, u Zagrebu se, u hotelu Westin, od 18. do 20. studenog, održala najveća europska znanstvena konferencija o poduzetništvu, koja je okupila 228 sudionika iz 26 zemalja. Riječ je o pravoj svjetskoj konferenciji. U dva dana njezina radnog dijela, prezentacije znanstvenih radova i istraživanja održavale su se prije i poslije podneva paralelno u desetak hotelskih dvoranica i dvorana. Upravo ta zahtjevnost organizacije razlog je što se konferencija nije održala u Osijeku, nego u Zagrebu.

Hrvatski je organizator konferencije, naime, osječko Sveučilište J. J. Strossmayera, posebno Ekonomski fakultet, a još specifičnije - profesorica Slavica Singer, koja već dulje od desetljeća vodi projekt GEM (Global Entrepreneurship Monitor) u Hrvatskoj, kao jednoj od 73 zemlje u kojima se redovito provodi to svjetsko i usporedivo istraživanje poduzetništva.

Međunarodni organizatori XXIX. RENT konferencije (Research in Entrepreneurship and Small Business - Istraživanje poduzetništva i malog biznisa), bruxelleski Institut za studij menadžmenta (EIASM) i Europsko vijeće za mali biznis (ECSB) nisu se složili da se konferencija održi u Osijeku, ponajprije zbog nedostatka aerodroma koji bi kvalitetno servisirao toliki broj znanstvenih globtrotera, iako je struka prihvatila predloženi znanstveni sadržaj programa.

Nerijetko se takve konferencije, u zemljama za njih nezainteresiranima, organiziraju praktički u azilu, u hotelskim kafićima, restoranima i dvoranama u kojima se, kao nekakva subfauna, susreću znanstvenici koji su se već vidjeli negdje na drugom kraju svijeta u istom takvom sjajnom i uređenom hotelu. Ako je lijepo vrijeme, malo izađu u grad i nađu se s lokalnim kolegama, doktorandima, stipendistima.

Dobro je kad su smješteni u ugodnom dijelu grada, što je u Zagrebu zaista bio slučaj, premda im vrijeme nije bilo naklonjeno, a organiziran im je posjet obližnjem Tehničkom muzeju, Demonstracijskom kabinetu Nikole Tesle. Sve je, dakle, bilo vrlo decentno i kulturno, kako i pristoji toj utjecajnoj klijenteli. Čak i potpora HBOR-a i HGK, koje su institucije ipak prepoznale značenje konferencije.

Iz stotina prezentacija teško je znati koje će točno ostaviti traga u znanosti. Prva generacija hrvatskih tranzicijskih poduzetnika, koja je započela potkraj osamdesetih ili početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, pomalo napušta biznis, u fazi je prijenosa vlasništva, bilo na nasljednike ili na kupce, menadžere, zaposlenike. Za taj proces nedostaje infrastruktura, prije svega tržište, ali i konzultantske kuće koje bi po podnošljivoj cijeni istražile najbolje opcije. O tom se problemu, s kojim su se razvijene zemlje već suočile i rješavaju ga, raspravljalo se u pretprogramu, prvog dana konferencije. Poduzetništvo, koje se u Hrvatskoj slabo proučava, velika je znanost. Predstavljeni radovi obrađivali su gotovo dvadesetak područja, od obrazovanja i poduzetništva mladih do poduzetništva etničkih manjina.

Upravo u vrijeme vrhunca migrantske krize u Zagrebu je, dakle, boravio i na konferenciji održao uvodno predavanje birminghamski profesor indijskog porijekla Monder Ram, vodeći svjetski autoritet za etničko poduzetništvo. To područje pati od cijelog niza predrasuda (čemu, na žalost, svjedočimo i u recentnim izjavama Ladislava Iličića, izabranog za saborskog zastupnika).

Kad bi ksenofobi barem nakratko otvorili oči i samo prolistali poslovne novine iz razvijenih zemalja, u vrhovima bi najvećih svjetskih kompanija uočili ogroman broj doseljenika ili stručnjaka inozemnog porijekla. Imigrantsko se poduzetništvo, dakle, ne svodi na poslove nižeg stupnja složenosti, kao što je čišćenje. Naprotiv, Ram ističe da su u Indijci i Kinezi natprosječno zastupljeni u području visoke tehnologije u SAD-u, ali i u znanstvenom poduzetništviu. Natprosječni su i po Nobelovim nagradama.

To je Amerika, reći će ksenofobi (ne samo domaći). Spomene li se da su poduzetnici imigranti sedam godina mlađi od onih rođenih u Ujedinjenom Kraljevstvu, reći će - to je UK. Prema analizi švedske sociologinje Susanne Urban, poduzetnici imigranti i oni inozemnog porijekla ne zaostaju za domicilnima ni obrazovanjem. Prigovor će opet biti isti - to je Švedska, tu se doseljavaju i Amerikanci, Nizozemci itd. No, kad se malo bolje pogleda, to je i Češka, Prag, i ondje su inozemni poduzetnici u djelatnostima visoke dodane vrijednosti, kao što su obrazovanje i konzultantske usluge.

Ne bi to bila znanost kad bi stvari bile prikazivane samo u ružičastoj boji. Za predrasudu o tome da su ekonomske aktivnosti imigranata i poduzetnika inozemnog porijekla najčešće zatvorene u njihov etnički milje može se naći podataka koji je potvrđuju i opovrgavaju. Unatoč jezičnim barijerama, efekt prelijevanja (inovacija, ideja, proizvoda) u zemljama s etnički raznolikijim poduzetništvom nije manji nego među poduzetnicima koji se razumiju.

S druge strane istina je da se stvaraju etničke poduzetničke subkulture, osobito u djelatnostima niže dodane vrijednosti, kao što je prodaja jeftine odjeće na tržnicama i sajmovima. Tu se, na nisko plaćenim poslovima, zapošljava po etničkoj liniji, razvija se siva ekonomija i pripadajući fenomeni. Zoran Slavnić, švedski sociolog sa zagrebačkom diplomom, predstavio je svoju studiju taksi službe u Švedskoj koja natpropocionalno zapošljava imigrante plaćene ispod razine zajamčenog minimuma.

Poslovica "ako neće brijeg Muhamedu, hoće Muhamed brijegu", kao i sve poslovice može se tumačiti na sto načina, osobito danas. Zemlje otvorene ekonomskim migracijama, dakle etničkom poduzetništvu, svakako se suočavaju s izazovima. Ali, kad ih ne bi bilo, ne bi bilo ni prilika. Nedostatak otvorenosti za prilike potvrđuju sva hrvatska istraživanja poduzetništva.