SUDBINA ĐURE ĐAKOVIĆA (OPET) U RUKAMA VLADE I MINISTRA MARIĆA Država nema ni novca ni plan, ali ne zna hoće li prihvatiti kupca sa 250 milijuna kuna

Kako će država kao najveći pojedinačni dioničar reagirati na ponudu tvrtke Crni čelik, iza koje stoji kuvajtsko-kanadski kapital, za preuzimanje većinskog vlasništva u Đuri Đakoviću sa 250 milijuna kuna? Ministar državne imovine Goran Marić zasad šuti i ne želi komentirati ponudu koja je objavljena u srijedu, ali morat će misliti brzo.

Kako saznajemo, predstavnici ulagača su pozvani na sastanak u Vladu da predstave svoj plan, a za tjedan dana, 21. rujna, sazvana je Glavna skupština dioničara Đure Đakovića s tom točkom dnevnog reda. Glavni ulagač je, inače, višegodišnji poslovni partner Đure Đakovića u Kuvajtu, bogati kuvajtski poslovni čovjek Hamad MAA Alwazzan, a s njime je ponudu dao i Steve Daskos, vlasnik kanadske kompanije World Defense Holdings.

Uprava koju vodi Tomislav Mazal, kao i investitor Nenad Bakić, koji nakon ljetošnje dokapitalizacije drži 18 posto dionica slavonskobrodske kompanije, rado bi vidjeli ulagača koji bi omogućio razvoj. Država sada drži 38 posto, u prethodnoj dokapitalizaciji nije sudjelovala, a Đuri Đakoviću je nužna nova, velika injekcija i strateški partner, čime bi se ujedno prekinuo prevladavajući državni utjecaj u kompaniji. Dobije li pak Đuro Đaković veliki posao u Kuvajtu s opremanjem njihove vojske borbenim oklopnim vozilima – upućeni govore o vrijednosti od oko 700 milijuna eura – jasno je da bi kompanija ‘eksplodirala’, odnosno vrijedila daleko više nego danas. Čak i bez tog posla, ozbiljan bi partner omogućio nove poslove.

Bakić: Država nema planove ni rješenje

O državi kao najvećem dioničaru Bakić nema lijepe riječi, a plaši ga da se sa sudbinom te velike kompanije ne bi sada poigrale i neke interesne grupe te lokalni političari, koji izgleda nisu raspoloženi za nove ulagače. Sve je više i trzavica između države i aktualne Uprave.

“Država je već pristala pasti na svega 25% u prethodnoj dokapitalizaciji (koja je bila predviđena sa 150 milijuna kuna, ali je propala, te je kasnije upisano samo 51 milijun kuna op.ur.). K tome, nije uložila ni kune, te je čak i založila dionce za kredit gubitaša Borova, pa evidentno niti ima planove, niti rješenja za Đuru Đakovića. S druge stane, ulaganja kapitala u proizvodna društva su jako rijetka i zato razvojem zaostajemo za Europom, a i dalje gubimo radna mjesta i ljudi se isljevaju, pogotovo iz Slavonije. Mislim da država ne smije dopustiti da u ovom slučaju prevladaju neke interesne grupe, a vidjeli smo već jasno iskazane ambicije nekih lokalnih političara. Na slučaju Petrokemije smo vidjeli kamo to vodi”, kaže Bakić koji je u zadnjem krugu dokapitalizacije u kompaniju uložio dodatnih 18 milijuna kuna.

O kojim interesnim skupinama je riječ Bakić nije želio govoriti. No, jedna dobar poznavatelj stanja na hrvatskoj korporativnoj sceni, pa tako i u slavonskobrodskom holdingu, poručuje da je riječ o lokalnim HDZ-ovim i, prije toga, SDP-ovim moćnicima ili ljudima bliskim tim strankama. Njima je zajedničko to da drže tvrtke koje su dosad živjele od Đure Đakovića, pa im samim time nije u interesu nikakva privatizacija tog društva.

“Njihove su tvrtke godinama 'sisale' novac iz Đure Đakovića. Ali, novca sada više nema. Đuri Đakoviću je neophodan strateški partner, a lokalnim čelnicima je u interesu da riječ država i dalje ima presudnu riječ u Đuri Đakoviću”, objašnjava naš sugovornik.

A što škripi u odnosima između države - ili preciznije ministra državne imovine Gorana Marića – i aktualne Uprave Đure Đakovića? Problem je, kako se može čuti u poslovnim krugovima, upravo to što država ne otkriva kakvi su joj daljnji planovi sa slavonskobrodskim holdingom.

Da nešto ne štima pokazalo je i nedavno raspisivanje natječaja za izbor novog čelnog čovjeka slavonskobrodskog holdinga. U Ministarstvu državne imovine objasnili su da su postupili sukladno propisima o tvrtkama od posebnog državnog interesa, u koje svakako spada i Đuro Đaković. No, u Slavonskom Brodu su ostali iznenađeni tim potezom, jer ih Vlada, kako se neslužbeno može čuti, nije ni konzultirala oko toga.

Potencijalni spor oko članova Nadzornog odbora

Kako sada stvari stoje, novi spor mogao bi nastati i oko izbora članova Nadzornog odbora Đure Đakovića. Naime, četvorici, od ukupno sedam članova NO-a, 20. rujna ističe mandat, pa vlasnici moraju imenovati nove članove. O imenima se zasad šuti, no, što je možda i važnije, dio upućenih sugovornika upozorava da bi se moglo dogoditi da država traži da se novi članovi NO-a imenuju na četiri godine. To bi otjeralno potencijalne ulagače koji su već kazali da su spremni prihvatiti samo imenovanje na 60 dana od dana dokapitalizacije.

“Nitko ne želi uložiti 250 milijuna kuna i onda imati članove Nadzornog odbora koje je imenovao netko drugi na čiji rad ne može utjecati”, upozorava naš sugovornik.

U svakom slučaju, otvorenih pitanja između države, drugih dioničara, potencijalnih ulagača i Uprave Đure Đakovića je dosta, vremena za njihovo rješavanje malo, a baš nas zanima kako će oni koji odlučuju objasniti svoje poteze ako ponuđene stotine milijuna kuna 'ispare' i kompanija se nađe u financijskim problemima.