Prije šest godina osnivač Facebooka Mark Zuckerberg našao se u nevolji. Kompanija mu je naglo rasla, a on u nezrelim dvadesetima nije znao kako voditi korporaciju. U prosincu je otišao na božićnu proslavu kod direktora Dana Rosensweiga i pred njegovom kućom ugledao Googleovu potpredsjednicu za globalne operacije online prodaje Sheryl Sandberg. Tridesetosmogodišnja genijalka, poznata u Silicijskoj dolini po fantastičnim sposobnostima, Zuckerbergu se nije činila realnom opcijom, tko bi iz kopmanije sa 4000 zaposlenih prešao u Facebook, firmu bez prihoda? Kod Rosensweiga joj je ipak prišao i predstavio se. Zuckerberg tvrdi da su ostali pred vratima sat vremena, zadubljeni u razgovor. Dobro da joj je prišao, jer Sheryl Sandberg bila je spremna za novi izazov. Već je tražila novi posao, razgovarala s direktorom Washington Posta Donaldom Grahamom da dođe tamo pomoći im da se izvuku iz krize.
Kao cura i dečko
Nakon Božića Sandberg i Zuckerberg otišli su u Flea Street kafe jer joj je bio najbliži kući, na prvu u nizu večera na kojima je učvršćeno partnertstvo. Odmah su zaključili da se neće moći sastajati po restoranima jer će cijela industrija početi brujati. Ostatak plana skovan je u Zuckerbergovu malom stanu u Palo Altu gdje Sandberg, kako je on kasnije pričao, jedva da je imala gdje sjesti jer u stanu nije baš bilo namještaja. Sastajali su se šest tjedana, jednom ili dvaput tjedno, ponekad u kući Sheryl Sandberg. Njezin suprug Dave Goldberg, direktor online tvrtke Survey Monkey, ispričao je New Yorkeru kako je to izgledalo. “Kao da su cura i dečko”, rekao je Goldberg “Pitali su jedno drugo u što vjeruješ? Do čega ti je stalo? Što ti je misija? Filozofski razgovori.”
Spašavanje Marka
Do veljače 2008. Zuckerberg je bio siguran da će upravo Sheryl Sandberg spasiti Facebook. Bila mu je savršena druga polovica i Google je nije mogao zadržati ni uvjeravanjem da je u Facebooku neće zvati na direktorske sastanke niti će joj financijski direktor polagati račune. Facebook je, govorila je tada Sandberg, kompanija vođena instinktima i međuljudskim odnosima, aludirajući da Google to nije, pa odlazak nije prošao glatko. Cijeli ožujak 2008. u Facebooku je pitala i slušala. “Prilazila je ljudima, prekidala razgovore, predstavljala se i nametala gard kojim je zapovijedala ljudima da se predaju i uspostave izravan odnos s njom jer se neće zabijati u ured sa Zuckerbergom”, pričao je potpredsjednik Facebooka Chris Cox. Ponedjeljak i petak odredila je za sastanke sa Zuckerbegom, a ostalo vrijeme provodila radeći za svojim zatrpanim stolom par koraka od zajedničkog stola Chrisa Coxa, glavnog inženjera Mikea Schroepfera i direktora tehnologije Breta Taylora. “Marka se ljudi boje, a njoj vjeruju jer je iskrena”, pričao je Cox.
Zuckerberg joj je, kako danas govori, zahvalan “što obavlja stvari koje on ne želi”, poput strategija oglašavanja, zapošljavanja i otkaza, menadžmenta, političkih pitanja. “Ionako je u tome sto puta bolja od mene”, kaže. Sheryl Sandberg priznala je da je po dolasku u Facebook osjetila strepnju nekih ljudi, pitali su se hoće li biti previše korporativna za njih, hoće li narušiti dominantno mušku kulturu tipičnu za Silicijsku dolinu. Ona je, pak, brinula samo zbog financija. “Nad glavama nam je visilo pitanje možemo li zaraditi novac. Ikad”, ispričala je u jednom intervjuu.
Inženjeri su mislili da je novac prirodna posljedica genijalnih web stranica, a očigledni Facebookov biznis, prodaja oglasa, bio je u rasulu. Korisnici su Facebook smatrali privatnim prostorom, nisu htjeli da ih se ometa dok chataju s prijateljima.
Neki su u industriji već lamentirali da će Facebook propasti po uzoru na Myspace, neki su mislili da Zuckerberg zbog svoje asocijalnosti neće nikad uspjeti. Sandberg je brzo pronašla način. Postavila je tri pitanja: treba li se za prihode oslanjati na oglase, e-trgovinu ili pretplatu. Pozvala je direktore da svaki dan od 6 do 9 navečer sjede i raspravljaju o tome.
Online marketing
Do proljeća, složili su se oko oglašavanja, ali s diskretnim oglasima. Do 2010. bili su profitabilni. U tri godine narasli su sa 130 zaposlenih na 2500, sa 70 milijuna korisnika na 700 milijuna, počeli učiti o marketingu, nalaziti vlastite modele prezentacije koje su oglašivači htjeli platiti i prije dva mjeseca lansirali prodaju višeplatformskog oglašavanja i počeli planirati borbu s Googleom na području online oglašavanja.
Prije dva tjedna sklopili su 500 milijuna vrijedan partnerski ugovor s francuskim marketinškim divom Publicisom i svi se počeli pitati što će sljedeće napraviti Sheryl Sandberg.
Sheryl Sandberg rođena je 1969. u Washingtonu, ali se obitelj uskoro preselila u Miami. Njezina majka odustala je od doktorata i profesure na francuskom koledžu da bi se brinula o troje djece Sheryl, Davida i Michelle.
Otac Joel imao je oftalmološku ordinaciju i s Adele je, na molbu lokalnog rabina, volontirao pomažući sovjetskim Židovima. Adele je radila većinu posla, a Joel je postao predsjednik organizacije, Sheryl je odrasla u kući koja je uskoro postala neslužbeni stožer sovjetskih Židova u Americi, prihvatni centar za emigrante i salon za vatrene političke govore, uglavnom osude antisemitizma. Joel i Adele “šlepali” su djecu na mitinge. Iz principa su ih dali u državne škole.
Mala aktivistica
Sheryl je bila briljantna učenica i to joj je, kako je kasnije pričala njezina majka, uništavalo društven život. “Bila je klasična mamina kći, pomagačica. Brinula se za Davida, kupala Michele, jedan jedini put pobunila se na početku gimnazije, došla je kući poslije škole i optužila me da joj ne dam da odraste.” Adele joj je odgovorila da je u pravu. “One sekunde kad mi je to rekla, znala sam da jest”, priznala je. Sheryl Sandberg diplomirala je ekonomiju na Harvardu, a prvi ju je zapazio bivši američki ministar financija Lawrence Summers kojemu je dolazila na predavanja. Nije govorila ni dizala ruku, ali je imala najbolje ocjene. Summers joj se ponudio kao mentor za diplomski, na temu kako ekonomska nejednakost pridonosi nasilju u braku i kad je kasnije osnovala grupu Žene u ekonomiji, promovirao ju je u vladi.
Nevoljka feministica
Sandberg se dugo opirala identitetu feministice, prigrlila ga je tek nedavno. Odrastala je, piše, sa svim kompleksima koji se nameću djevojčicama, sve do diplome. Na promociji na Harvardu razdvojili su studente od studentica. Peggy McIntosh iz Wellesleyeva ženskog centra držala je govor naslovljen “Osjećam se kao varalica”. Sandberg ju je zapanjeno slušala. “Gledala sam oko sebe kako sve djevojke kimaju glavom. I ja sam se tako osjećala cijeli život, kao da varam i da će me kad-tad razotkriti. Znala sam da nema šanse da se dečki u drugoj dvorani osjećaju isto”, prisjeća se. Isprva, tvrdi, nije vidjela probleme, na početku karijere svugdje je bilo podjednako mladih žena i muškaraca. Kako se penjala na poslovnoj ljestvici, žene su otpadale strahovitom brzinom.
Uvidjela je da one, za razliku od muškaraca, moraju birati hoće li biti uspješne ili omiljene. Ljudi ne vole žene koje se hvale svojim postignućima i one zato internaliziraju sumnju u sebe, ona postaje način samoobrane. Isprva je više krivila žene zbog njihove nesigurnost nego muškarce zbog neosjetljivosti. Onda je ustanovila da je takav njezin stav internalizirani seksizam. Rješenje je u ženama, zaključila je, više je krivila njih zbog nesigurnosti nego muškarce zbog neosjetljivosti i seksizma. U siječnju 1991. Summers je postao glavni ekonomist Svjetske banke i doveo Sandberg za asistenticu, u vrijeme kad se odlučivalo o pomoći Rusiji. Pitali su je misli li da bi pomoć 1917. poštedjela Rusiju od 70 godina komunizma. Umjesto da, kao većina pripravnika, ode u knjižnicu na idućih sedam dana, nazvala je Richarda Piipesa, vodećeg povjesničara ruske revolucije, i sat vremena razgovarala s njim. Summersa je idućeg jutra čekao izvještaj na stolu. Nakon dvije godine prešla je u McKinsey&Company, a kad je Sumers 1995. postao zamjenik ministra financija u Clintonovoj administraciji, pozvao ju je da mu bude šefica ureda.
Iz vlade u Google
Kad su demokrati 2000. izgubili izbore, otišla je u Silicijsku dolinu i priključila se tehnološkoj revoluciji. Zainteresirala se za Google jer su je progonili i jer joj se činilo da imaju viši cilj, omogućiti svijetu slobodni pristup informacijama. Brinulo ju je, međutim, što nisu imali nikakav poslovni plan. Eric Schmidt zvao ju je svaki tjedan. “Ne budi idiot”, rekao je. “Ovo je svemirski brod, upadaj!” Sandberg je zaposlila pola Googlea, formirala financijsku politiku i, kao kasnije Facebook, pretvorila ih u profitabilnu i održivu tvrtku.
“Teško vam mogu opisati koliko je ona pametna”, rekao je Eric Schmidt na promociji njezine knjige “Lean In” koja je potaknula novi pokret za rodnu ravnopravnost u poslovnoj zajednici. U povijesti biznisa svega je nekoliko direktora uspjelo u desetak godina preokrenuti dvije velike tvrtke. Sandberg kaže da je tajna u vještinama. U industrijama koje se brzo mijenjaju iskustvu pada cijena. “Idite tamo gdje raste cijena vašim vještinama, mijenjajte sektore i izazove”, savjetuje.
Iako su joj rezultati sjajni, a ona rođena za brojke, svoju je misiju pronašla na neočekivanom mjestu, kad je jednoga jutra “vrlo trudna”, ogromna, s natečenim nogama, trčala preko Googleova parkinga na važan sastanak. Bila je tolika da su u Googleu tvrdili da je “Projekt Kit” (praćenja kitova preko Google Earth) nazvan po njoj.
Schmidtova teorija
Njezin muž, koji je tada radio u Yahoou, čudio se da Google nema parkirna mjesta za trudnice kao oni. “Uletjela sam Sergeu u sobu, baš je radio jogu, i viknula da trebamo parkinge za trudnice”, piše Sheryl. “Odmah je pristao, čudeći se što se toga ranije nije sjetio. Ali ja sam se trebala sjetiti, bilo je i prije mene trudnica u Googleu. Žene na čelnim mjestima koje moraju brinuti za žene”. U Facebooku nije bilo puno drugačije. Žena u 40-ima okružena muškom klikom u 20-im ili ranim 30-ima. Jednom je direktor u Facebooku na sastanku prezentirao novu aplikaciju. “To je stvar za široku potrošačku bazu i moramo je testirati na sredovječnima”, rekao je pokazujući na Sheryl. “Čekaj malo, jesi li ti to mene upravo nazvao sredovječnom?” pitala je u nevjerici. “Jesam”, odgovorio je bez trzaja na licu. Sheryl Sandberg slične anegdote prepričava sa smijehom, ali njezina poanta je vrlo ozbiljna.
Eric Schmidt tvrdi da trend koji dugo raste i dugo stagnira više nikad ne naraste nego propadne. Sandberg upozorava da se u borbi protiv rodnih predrasuda više od 15 godina nismo makli s mjesta. Njezina knjiga upravo je o tome. Takva knjiga iz pera velike američke menadžerice donedavno bi bila nezamisliva. Sandberg piše kako se svaki dan osjeća kriva što nije s djecom, kako joj je bilo odlaziti na službeni put dok joj se kći vješala za nogu i molila ju da ne ide, kako je plakala na poslu kad su problemi bili opaki, kako je u dvije trudnoće povraćala ujutro računajući koliko još može klečati pred zahodskom školjkom a da ne zakasni, što su joj sve govorili muški kolege i koje je sve greške radila internalizirajući rodne predrasude, što smatra najvećim problemo žena u biznisu. Zbog toga su je neki kritičari optužili da okrivljuje žrtvu, ali to naprosto nije istina.
Sandberg je motivatorica, ali je i tvrda i uporna u svemu što radi. “Sheryl je izgurala Googleov ugovor s AOL-om, ničeg se ne boji”, izjavila je direktorica Yahooa Marissa Meyer. Njezina je knjiga potaknula stotine grupa za podršku, Sandberg drži predavanja u cijelom svijetu. Direktori Intela, AOL-a, niza velikih firmi, počeli su mijenjati poslovnu kulturu. Sheryl Sandberg ne zna što joj je idući poslovni izazov. Njezina kampanja za ravnopravnost dovoljan je i trajni izazov.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....