DOGOVOR SLJEDEĆEG TJEDNA

EU KORAK BLIŽE BANKOVNOJ UNIJI 'Europa je složenija od SAD-a, ali pronašli smo rješenje'

 Wikipedia

Ministri financija EU-a približili su ovaj tjedan stajališta o jedinstvenom okviru za sanaciju i likvidaciju banaka kako bi porezni obveznici snosili što manji teret, a konačni dogovor trebao bi biti postignut idući tjedan.

"Postignut je osjetan napredak", rekao je nakon maratonskog sastanka u noći na srijedu povjerenik za unutarnje tržište Michel Barnier.

Njemački ministar financija Wolfgang Schaeuble rekao je da je tržištima upućen jasan signal da je europski bankovni sektor stabilan. "Europa je malo kompliciranija od Sjedinjenih Država... ali pronašli smo rješenje", kazao je, dodajući da će dogovor biti finaliziran idući tjedan. "Ništa nije dogovoreno dok se sve ne dogovori."

Ministri će se ponovno sastati 18. prosinca, dan uoči summita čelnika EU-a.

Jedinstveni okvir za sanaciju ili likvidaciju banaka drugi je stup bankovne unije, najambicioznijeg projekta EU-a od izbijanja dužničke krize koji bi trebao osigurati financijsku stabilnost i troškove propasti banaka svesti na najmanju moguću mjeru.

Bankovna unija trebala bi prekinuti začarani krug između banaka i nacionalnih vlada koje su njihove gubitke sanirale javnim novcem, što je dovelo do velikog povećanja javnih dugova i prisilne štednje koja se sada lomi na leđima poreznih obveznika.

No, to znači najveći prijenos suvereniteta na EU od uvođenja zajedničke valute i podjelu odgovornosti za troškove.

Bankovnu uniju činit će jedinstveni nadzor banaka, jedinstveni sustav rješavanja bankovnih kriza i zajednički sustav za osiguranje štednih depozita. Jedinstveni nadzor banaka pod okriljem Europske središnje banke (ECB) postat će operativan u studenome 2014., a od 1. siječnja 2015. zaživjeti bi trebao i jedinstveni sustav za sanaciju i likvidaciju propalih banaka.

Glavna sporna pitanja su koja će europska institucija imati konačnu riječ u odluci o tome koju banku treba likvidirati i tko će snositi troškove. Pregovori su bili u zastoju mjesecima, ponajviše zbog protivljenja Njemačke, koja ne želi snositi odgovornost za bankarske pogreške u drugim državama članicama.

Kompromisno rješenje koje se nazire uvažit će u velikoj mjeri stajališta Njemačke u vezi zajedničkog europskog fonda za sanaciju banaka.

Europska komisija predložila je da bude glavno tijelo za likvidaciju banaka, dok je Njemačka tražila da konačne odluke o tome donosi Vijeće EU-a odnosno ministri financija. Rješenje će biti negdje na pola puta i Komisija će imati određenu ulogu u tom procesu.

Po kompromisnom prijedlogu, države članice morat će osnovati nacionalne fondove za sanaciju banaka, koje će financirati sam bankovni sektor, a koji će postupno, kroz deset godina, biti objedinjeni u zajednički europski fond za sanaciju banaka, koji bi na kraju trebao raspolagati s otprilike 55 milijardi eura.

Zbog inzistiranja njemačkog ministra financija Wolfganga Schaeublea, to će se pitanje vjerojatno regulirati novim međuvladinim sporazumom, poput fiskalnog pakta o strožim proračunskim pravilima.

Njemačka se, naime, boji da će se njezin nacionalni fond za sanaciju banaka, najveći i najbogatiji u eurozoni, koristiti za financiranje sanacije banaka u drugim državama članicama koje ne budu imale dovoljno novca za to.

"U pogledu fonda, glavno je to da će se podjela odgovornosti uvoditi postupno", rekao je nakon sastanka talijanski ministar financija Fabrizio Saccomanni. "To je bio kompromis, morali smo uzeti u obzir zabrinutost Njemačke, ali postigli smo da će u jednom trenutku to postati zajednički fond, koji će imati potporu financijskih mehanizama eurozone."

Zajednički fond bi nakon deset godina trebao raspolagati s otprilike 55 milijardi eura. Usporedbe radi, europsko spašavanje španjolskih banaka stajalo je 40 milijardi eura, grčkih 40 milijardi, a irske banke Anglo Irish gotovo 30 milijardi.

Plan predviđa također uspostavu europskog odbora za likvidaciju koji će donositi odluku o tome treba li neku banku dokapitalizirati ili ugasiti, a koji će odgovarati i Europskoj komisiji i nacionalnim vladama, prenosi EUobserver.

Odbor za likvidaciju činit će nacionalne vlasti koje će pripremiti preporuku za Komisiju, koja će ju moći samo prihvatiti ili odbaciti. Ako se Komisija ne bude slagala s odborom, konačnu presudu će donositi Vijeće EU-a kvalificiranom većinom.

To će gotovo sigurno razljutiti Europski parlament, koji mora također pristati na dogovor da bi postao zakon, a koji ne voli biti marginaliziran, kao niti dogovore izvan okvira europskih ugovora.

Europski povjerenik za unutarnje tržište i usluge Michel Barnier izrazio je zabrinutost da bi takav proces donošenja odluka mogao biti "presložen".

U slučaju propasti neke banke, država će morati prvo iskoristiti svoj nacionalni fond za sanaciju banaka prije nego što dobije pristup novcu koji su prikupile druge države članice, a čak i tada bit će ograničena količina zajedničkog novca koji će moći koristiti. Kada će to biti moguće, jedno je od najtežih pitanja. Zbog pritiska Njemačke, to će svakako biti jako teško.

Uz to, u slučaju da bude potrebno mnogo novca, trebat će dopuštenje cijelog odbora za likvidaciju, čime će koalicija država koje se budu protivile spašavanju dobiti priliku za blokadu. Ograničen će biti i iznos koji će neka banka moći koristiti u slučaju propasti, objašnjava Financial Times.

Ministri moraju postići dogovor o još nekoliko važnih pitanja.

Njemačka se i dalje protivi da Europski stabilizacijski mehanizam (ESM), stalni krizni fond eurozone vrijedan 500 milijardi eura, bude rezervni izvor financiranja sanacije banaka dok nacionalni fondovi ne prikupe dovoljno kapitala.

Berlin također traži jamstva da će nacionalni fondovi i investitori snositi većinu tereta propasti banaka, dok bi javna sredstva trebala biti tek posljednja opcija.

Traži da se nova europska pravila po kojima i investitori, uključujući vlasnike štednih pologa većih od 100.000 eura, moraju snositi gubitke počnu primjenjivati 2015. umjesto kako je predviđeno 2018. Kompromisno rješenje moglo bi biti 2016.

Kompromis se nazire i u pogledu banaka koje će biti obuhvaćene sustavom s obzirom na to da Berlin želi zadržati kontrolu nad politički moćnim regionalnim bankama.

Europska središnja banka i Europska komisija smatraju da bankovna unija mora obuhvaćati sve banke, a ne samo velike, jer su upravo manje banke - Anglo Irish u Irskoj, regionalne štedionice u Španjolskoj i Laiki na Cipru - uzrokovale propast svojih država.

Rješenje bi moglo biti slično onom za jedinstveni nadzor banaka. Europska središnja banka preuzet će, naime, od studenoga 2014. izravni nadzor nad 130 do 150 najvećih banaka u eurozoni te usko surađivati s nadležnim nacionalnim vlastima u nadzoru svih drugih kreditnih institucija. ECB može u bilo kojem trenutku odlučiti preuzeti odgovornost za neku manju kreditnu instituciju. Države koje nisu u eurozoni mogu se tom sustavu pridružiti ako to žele.

Najveće banke bile bi tako pod izravnom nadležnošću novog sustava za sanaciju i likvidaciju, a manje banke bile bi prepuštene nacionalnim vlastima. No europsku agenciju konzultiralo bi se o odlukama o manjim bankama. Manje banke će vjerojatno i manje plaćati u novi europski fond, a to će ovisiti i o riskantnosti njihova poslovanja, piše FT.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. studeni 2024 02:25