Nastavlja se brzi rast iznosa i udjela kredita koje hrvatske banke ne mogu uopće naplatiti od svojih klijenata, ili ih klijenti ne plaćaju na vrijeme. Ta pojava u financijskom sektoru poprima alarmantne dimenzije i upozorava da Hrvatska, nakon financijske panike 2008. i današnje gospodarske recesije, neće izbjeći ni ozbiljnu bankovnu krizu.
Zaoštravanje problema u kreditnom bankarstvu otkriva redovno izvješće Hrvatske narodne banke o “kvaliteti” kreditnih plasmana, dopunjeno podacima sa zadnjim danom trećega kvartala ove godine.
Spor rast kredita
HNB -ova tablica s djelomično ili potpuno jalovim kreditima, te otplatama u zakašnjenju, izražena je na temelju podataka koje su hrvatskoj središnjoj banci dostavile same banke i štedne banke, pa one odgovaraju i za vjerodostojnost brojki.
Utoliko su podaci “samo informativni”, upozoravaju u HNB-u, “i ne čine službenu politiku ili smjernicu nadzora HNB-a”. Stoga će i zaključci koje ćemo izvesti iz tih podataka biti naši vlastiti i ne mogu se pripisati HNB-u.
Najprije valja uočiti da je ukupni iznos kredita koje su dale hrvatske banke od 2008. do danas praktično stagnirao: prosječno je rastao samo 3,4 posto na godinu.
Zastrašujuće brojke
Pritom se krediti dani stanovništvu uopće nisu povećali i oni su 30. rujna ove godine navlas isti kao i na kraju 2008. Ali, krediti poduzećima povećani su u tom razdoblju za 18 posto, i upravo je s tim kreditima danas najveći problem.
Zadnjega dana rujna u kategoriji “djelomično nadoknadivih i potpuno nenadoknadivih” bila je čak četvrtina svih kredita odobrenih poduzećima. Pritom, kako saznajemo iz dobro obaviještenog bankovnog izvora, u skupini malih i srednjih poduzeća nenaplativ je svaki drugi kredit!
Tvrtke su tako bankama upropastile 9,7 posto ukupnih kredita koje su dale, a iznos upropaštenog novca je zastrašujući: gotovo 28 milijardi kuna! Još više od iznosa zabrinjava brzina kojom je gubitak narastao na današnje dimenzije.
Na početku krize 2008., u trenutku prelijevanja globalne financijske panike i na Hrvatsku, djelomično nadoknadivih i potpuno nenadoknadivih kredita poduzećima bilo je samo 7,2 milijarde kuna ili 7,47 posto svih kredita tvrtkama.
Narušena likvidnost
Vidimo da se do danas taj iznos gotovo učetverostručio. A kad mu se pridodaju i krediti koje ne mogu vraćati građani, dolazi se do ukupnog potencijalnog gubitka za bankovni sustav od čak 40,4 milijarde kuna. To je iznos dostatan za četiri i pol mjeseca funkcioniranja hrvatske države.
Nastave li se promašeni i jalovi krediti gomilati tom brzinom - a za sada se ne vidi što bi moglo spriječiti ostvarivanje tog zlokobnog scenarija - ukupni kreditni gubici hrvatskih banaka izjednačit će se s ukupnim bilančnim kapitalom koji danas iznosi 55,8 milijardi kuna.
Pritom valja naglasiti da su, po službenim procjenama HNB-a, hrvatske banke dobro kapitalizirane. Prema zadnjim podacima, banke u jamstvenom kapitalu imaju 20,17 posto imovine izložene rizicima, što je puno više od propisanog minimuma od 12 posto. Ali, banke trenutno na kreditima i gube po golemih pet milijardi kuna na godinu!
Hrvatske banke zahvatila je pritom i nova pošast koja se zove “dospjela potraživanja po kreditima”. To je ukupni iznos rata kredita koje nisu plaćene na vrijeme. Bankari se ne moraju previše brinuti da će taj novac izgubiti i morati pokriti iz jamstvenog kapitala, odnosno imovine svojih vlasnika, dioničara, ali on im svejedno izaziva glavobolju jer im drastično narušava likvidnost, odnosno sposobnost podmirivanja vlastitih obveza. Ako dužnici ne plaćaju njima, ni banke ne mogu plaćati svojim vjerovnicima.
Neplaćene rate
I dospjela, a neplaćena, potraživanja po kreditima u samo četiri godine od izbijanja krize točno su se utrostručila: sa 9,4 na čak 28 milijardi kuna. I opet su u zakašnjenju najviše poduzeća (20 milijardi kuna!), no i građani očito gube bitku s redovnom otplatom kredita: neplaćene kreditne rate stanovništva više su se nego udvostručile.
U kakvoj se financijskoj situaciji nalaze građani najbolje pokazuje činjenica da se danas uredno ne otplaćuje i gotovo šest posto stambenih kredita, dok je prije samo četiri godine udjel zakašnjelih stambenih kredita bio praktički zanemariv - samo 1,7 posto.
Ili dogovor s bankom, ili oduzimanje imovine i ovrha
Nataša K. (podaci poznati redakciji) jedna je od žrtava krize kroz koju prolazimo već četvrtu godinu zaredom.
Početkom godine ta je 40-godišnja Zagrepčanka ostala bez plaće jer se tvrtka u kojoj radi našla u velikim problemima, pa je zaposlenima jednostavno prestala isplaćivati taj dohodak.
Posljedica toga za nju je bilo i potonuće u financijsku crvenu zonu jer je Nataša postala platežno nesposobna.
U situaciji kada mjesečnih primanja više nema, a otplaćuje gotovinski nenamjenski kredit od 22.000 eura, Nataši nije preostalo ništa drugo nego da se obrati banci i zatraži moratorij na otplatu kredita. Uzevši u obzir situaciju u kojoj se našla, ne svojom krivnjom, ali i nedostatne instrumente osiguranja kredita, banka joj je izašla u susret i prologirala joj otplatu. Da nije, pitanje je iz čega bi naplatila svoja potraživanja.
- Do ove sam godine uredno podmirivala kreditne obveze, pa mi je i to ubrojeno u pluseve. Ne mogu se puno žaliti: kada sam na proljeće donijela potvrdu poslodavca da mi zadnje tri plaće nisu isplaćene i izjavu da je neizvjesna i njihova isplata u budućnosti, banka mi je zamrznula kredit - priča Nataša.
Kredit je uzela prije četiri godine na rok otplate od sedam godina, a mjesečna joj je rata iznosila oko 2600 kuna. No, moratorij na kredit imao je svoju cijenu jer joj je ukupan iznos zaduženja povećan za četiri posto ili malo manje od tisuću eura.
Sličnu priču mogli bi ispričati deseci tisuća naših sugrađana. Upravo su korisnici gotovinskih nenamjenskih kredita među najugroženijima: svaki sedmi takav kredit sada je nenaplativ ili teško naplativ. ( A. M.)
Rast rizika kreditiranja povečat će kamate
Kada se zbroje djelomično ili potpuno nenaplativi krediti (40,4 milijarde) i dospjeli neplaćeni krediti (28 milijardi) u bankovnom sektoru, dobiva se golema rupa od čak 70 milijardi kuna. Ona predstavlja gotovo četvrtinu svih kredita koje su banke odobrile svim svojim klijentima, od države, preko pravnih osoba, do kućanstava.
Očito, riječ je o ozbiljnom urušavanju bankovnog sustava, i to na dva kolosijeka.
Po jednom, nenaplativim kreditima banke upropaštavaju novac svojih dioničara, bez obzira na to što tog novca zasad ima dovoljno.
Po drugom, banke moraju spašavati vlastitu likvidnost i skupljati sredstva, što znači da im ostaje manje novca na raspolaganju za odobravanje novih kredita. Zato je uvelike promašena povika na banke da ne daju onoliko kredita koliko se od njih očekuje.
Rast gubitaka na kreditima znači porast rizika kreditiranja, a taj će rizik banke velikim dijelom morati prebaciti na ostale klijente i njima povećavati kamatu na kredite. Nakon toga klijenti banaka još će teže otplaćivati postojeće i još manje uzimati nove zajmove.
Manje zajmova, pak, znači manju potrošnju, a time i daljnje opadanje privredne aktivnosti, pad proizvodnje, BDP-a i zaposlenosti. To je kriza za koju se kaže da sama sebe hrani, spirala poniranja za koju se ne vidi gdje će završiti, a bilo kakva intervencija ekonomske politike koja bi zaustavila i preokrenula porazne trendove još se i ne nazire.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....