POTROŠNJA HRVATSKIH KUČANSTAVA

INFOGRAFIKA Manje potrošili na obrazovanje nego na cigarete

Za obrazovanje su i najbogatiji 2009. potrošili prosječno 1918 kuna ili 160 kuna mjesečno
 Vlado Kos/CROPIX

ZAGREB - Na osobnu potrošnju smo 2009., prve baš krizne godine, trošili upola više nego prije jednog desetljeća, a ukupni su nam troškovi u tom razdoblju porasli za 60 posto.

Mesa i kruha

Više od tri puta su nam porasla ulaganja u kuću, stan i imovinu kao i otplate kredita. U strukturi same osobne potrošnje trendovi su bili slični europskima - manje smo trošili na hranu i odjeću, a više na stanovanje, zdravstvo, obrazovanje te znatno više na komunikacije.

Bez obzira na visinu prihoda i krizu, dviju se stvari nismo mogli odreći: alkohola i duhana te telefona. I oni s godišnjim dohotkom od 24.393 kune, kao i oni s dohotkom od 106.789 kuna, trošili su jednaki udio tog dohotka na alkohol i duhan, a na komunikacije su najsiromašniji trošili tek neznatno manje nego bogatiji.

Siromašni su najviše štedjeli na odjeći i obući, opremanju kuće, prijevozu, rekreaciji i kulturi, restoranima te obrazovanju.

No, za razliku od razvijenoga svijeta, kod nas su i bogati jako štedjeli na obrazovanju - s dohotkom od 144 tisuće kuna na obrazovanje su potrošili 1918 kuna ili 160 kuna mjesečno.

Prema posljednjoj anketi o potrošnji kućanstava Državnog zavoda za statistiku, u prehrani smo najviše trošili na meso, potom na kruh, pa na mlijeko i jaja, povrće, bezalkoholna pića i tek onda voće. Više smo davali za pivo nego za vino, a bez cigareta definitivno nismo mogli, i na njih smo trošili upola više nego na alkohol. Kod energenata najviše smo davali za struju, a troškovi za vodu bili su tek neznatno manji od troškova za kruta goriva.

A prihod od imovine?

Najveći dio raspoloživog dohotka po kućanstvu stizao nam je od nesamostalnog rada, potom od mirovina, pa samostalnog rada i socijalnih transfera.

U najsiromašnijem razredu - s godišnjim dohotkom od 16.364 kune, najviše novca je, očekivano, stizalo od socijalnih transfera i od mirovina, a kod bogatijih veći je udio dohotka od nesamostalnog rada i samostalne djelatnosti.

No, zanimljivo je da se nije bitno mijenjao udio dohotka od imovine, koji je jednako malen i kod najsiromašnijih i kod najbogatijih.

Očito je da se imućniji boje čak i anonimno, za statistiku, priznati kako su zaradili na iznajmljivanju stana ili apartmana.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 23:43