Koliko ste puta čuli da pamćenje s godinama opada? Tu tvrdnju sada možete slobodno zaboraviti. Zašto? Ideja o neizbježnom slabljenju pamćenja zbog dobi više ne stoji. Da, dobro ste pročitali: pretpostavka koja se toliko duboko ukorijenila u nama nije neporeciva činjenica uklesana u kamen. Postoje oscilacije, no, uz malo truda mogu se izbjeći, pojašnjava u novoj knjizi neurolog i neuropsihijatar Richard Restak, profesor na Medicinskom fakultetu Sveučilišta George Washington, prenosi The New York Times. Svojim studentima često ponavlja da oscilacije u pamćenju imaju svi, čak i dvadesetogodišnjaci.
"Ne možete se sjetiti gdje ste ostavili automobil? To nije znak za uzbunu nego upozorenje da vam je mozak preopterećen glupostima i lijen. Bili biste u problemu da se ne možete sjetiti kako ste dospjeli na parking, što uglavnom nije slučaj", piše u knjizi "The Complete Guide to Memory: The Science of Strengthening Your Mind".
Uz jednostavne, svakodnevne vježbe, oscilacije s pamćenjem mogu se izbjeći, tvrdi autor dvadeset knjiga o zdravlju mozga. Naime, mnogima se ne da vježbati mozak. Nemaju problem s odlascima u teretanu ili na jogu, ali mozak je zapostavljen.
"Sve ovisi o nama. Kako se odnosimo prema mozgu, tako nam on vraća", kaže doktor.
Evo što treba poduzeti. Prvi korak vježbanja mozga je povezivanje riječi i slika.
Vizualizacija: Događa li vam se da zaboravljate imena sugovornika na sastanku? To ne znači da imate problem. U isto vrijeme pričali ste s nekoliko novih ljudi i prečuli ime jednog kad vam se predstavio. Događa se svima. Sjetit ćete se imena ako vizualizirate slike povezane s njim.
"Povezujte slike s riječima kad želite nešto upamtiti. Zapamtio sam ime kolege, dr. Kinga, tako da sam njegovo ime vizualizirao s krunom i žezlom u ruci, umjesto stetoskopa. To uvijek pali", kaže.
Drugi korak je izoštriti pozornost. Najveću štetu našem pamćenju nanosi činjenica da ne obraćamo pozornost na ono što je bitno. I tu pomaže vizualizacija. Zamislite da imate fotoobjektiv kojim povećavate željeni pojam ili osobu, kliknete i pohranite u svoju memoriju. Zamislite da ste vi taj fotoobjektiv. To će vam pomoći razlučiti periferno od bitnog. I još nešto, izbjegavajte simultane radnje. Obavljajte stvari jednu po jednu. Koncentrirajte se ono što radite dok ne završite. Tek tada prijeđite na sljedeći zadatak.
Treća korak je svakodnevno "bildanje" pamćenja. Pronađite redovite, svakodnevne izazove kako bi ga ojačali. Prije odlaska u trgovinu zbog manje ili srednje velike kupovine namirnica, nemojte pisati podsjetnik. Upamtite ih. Možda ćete doći kući bez mlijeka ili soli, ali to će vas motivirati da idući put zapamtite više. Sive stanice obožavaju stimulaciju. Što je potreba (stimulacija) veća, tim bolje jer više rade. Druga vježba je voziti u novom okružju bez GPS-a. Da, dugo traje. Pogubit ćete se. Morat ćete stati i pitati kamo ići, ali mozak će vam biti zahvalan. Motivirat ćete ga da se prene iz lijenosti. Evo dokaza: studija koju je autor knjige proveo sa suradnicima prije dvije godine, pokazala je da se vozači koji stalno koriste GPS, suočavaju s padom kognitivnih funkcija. Onima koji isključuju "Đurđu" izoštrilo se prostorno pamćenje.
Kako još vježbati mozak? Društvenim igrama poput kartanja (remi, bela, preferans, ali izbjegavajte igru uno) te čitanjem. No, u obzir dolazi samo fikcija.
"Zbog poteškoća s pamćenjem ljudi obično prelaze s fikcije na memoare ili slično štivo jer fikcija zahtijeva aktivan angažman s tekstom", tumači dr. Restak. Dodaje kako je važno svesti tehnologiju na minimum. Zašto? Zato što naš mozak postaje lijen. Pohranjivanje svih mogućih podataka na mobitel znači da u mozgu stvaramo praznu ploču. Treba li nam tabula rasa? Odluka je na nama.