„Sramim se svega i uvijek. Prošli put na kavi je Hrvoje pričao kako odlično kuha. Govorio je o tome kako radi posebno bezglutensko tijesto, posebne delicije za večeru. Nije mi bilo svejedno. Osjetio sam nelagodu, sram. I onda sam malo promislio, Hrvoje bolje kuha, ali ja mogu pojesti više od Hrvoja. Moram reći da mi je sram odmah prošao“, šaleći se, dr. Ante Bagarić je dao najbrže rješenje za osjećaj srama.
Sram je ubojit, destruktivan, devastirajući osjećaj koji u nekim kulturama vodi u suicid. Blaža verzija je osjećaj inferiornosti, bezvrijednosti, osjećaj da nikada nismo dovoljno dobri, da se svijet urotio protiv nas. Sramimo se izgleda, sramimo se stila života, manjka obrazovanja... sramimo se svega i svačega.
Sram nastaje u ranom djetinjstvu kada se ponašamo u skladu sa svojim nagonima i kada roditeljske reakcije na to budu pretjerane, a mi ih pročitamo kao posramljivanje. Trajno se u nas useli taj osjećaj koji se ne mijenja, samo ovisi o vanjskim okolnostima. Sram dolazi, odlazi, sram je veći ili manji, ali svakako je destruktivan, uništavajući.
„Odličan je štos koji je Ante izveo oko kuhanja. Upravo taj pristup trebamo imati kada je sram u pitanju. Moramo ga relativizirati, uz sram odmah kao algoritam moramo izbaciti sve naše vrline i dobre stvari kojima vladamo. Tada možemo uvidjeti da je sram posve subjektivan, nepotreban i da je to ogromna energija koju trebamo kanalizirati u ono u čemu smo dobri, umjesto se sramiti onoga u čemu je netko bolji“, recept protiv srama pojašnjava i dr. Hrvoje Handl.
Što još o sramu treba znati pratite u nastavku ove priče.
#sramminetreba#ironijomprotivsrama