Da se u Lekeniku ugodno živi, Nataša Mance (62) zna odmalena. Zato zagrebačka simultana prevoditeljica sa suprugom vikende provodi na imanju u tom turopoljskom mjestu, četrdesetak kilometara udaljenom od Zagreba. Često im se ondje pridruži i sin, stalno svraćaju prijatelji - i svi su fascinirani spektakularnim vrtom koji je Nataša, zaljubljenica u prirodu i biljke, stvorila na prostoru od deset tisuća četvornih metara. Glavna su joj pomoć susjedi, Dragica i Mijo.
"Imanje s kućom naslijedila sam od bake, koja ga je kupila prije stotinjak godina. Tada je i počelo kultiviranje tog prostora i još uvijek traje", kaže profesorica engleskog i španjolskog jezika te predavačica na poslijediplomskom studiju konferencijskog prevođenja Sveučilišta u Zagrebu.
Iako posljednjih devet godina radi kao konferencijski prevoditelj u institucijama Europske unije u Bruxellesu, gotovo svaki vikend je u domovini - najčešće u Lekeniku. Svoj vrt, kaže, oblikovala je po uzoru na engleske perivoje, koji su je fascinirali još dok je kao školarka pohađala ljetne škole jezika u Cambridgeu.
"Već tada sam znala nazive većine biljaka i kako ih uzgajati. Puno sam putovala dok sam radila za Ured predsjednika i ostale državne institucije, prevodeći za strana izaslanstva i državnike u posjetu Hrvatskoj te prateći naše u inozemstvo. Dok bi većina kolega šopingirala, ja bih obilazila tamošnje vrtove, parkove, perivoje, ali i rasadnike tražeći biljke za svoj vrt. Hortikultura je oduvijek moja velika ljubav, a vrt mjesto stvaranja, kontemplacije i punjenja baterija. Sve to pomaže mi u poslu koji je iznimno zahtjevan i odgovoran. Naime, prevoditelj mora biti načitan i informiran, stabilna osoba koja ne paničari, ima izvrsnu memoriju i vodi bilješke pa i satima nakon sastanka može rekonstruirati sve što je rečeno. A to zahtijeva maksimalnu koncentraciju i neprestano usavršavanje", objašnjava Nataša Mance, koja i danas pamti posjet princa Charlesa i supruge Camille 2016. Hrvatskoj.
Kao njegova prevoditeljica, uz princa je bila dva i pol dana u Zagrebu, Osijeku i Kopačkom ritu.
"Vidjela sam dokumentarac o njegovim farmama u vojvodstvu Cornwall, gdje se kao zemljoposjednik, najmodavac i farmer brine da poljoprivreda i organska proizvodnja budu usklađeni s prirodom i interesima lokalne zajednice, a da istodobno ostvaruju dobit. I u Hrvatskoj je sve pomno promatrao, postavljao tisuću pitanja o poljoprivredi, jelima, konjima, folkloru, šumama... Doista mnogo zna o poljoprivredi i prirodi", govori Nataša Mance te dodaje kako je desetljećima pretplaćena na časopis English Garden, a najviše je zanimaju emisije o vrtlarenju.
Obožava reportaže Alana Titchmarsha, engleskog vrtlara, urednika i voditelja programa i emisija o vrtovima, te Montyja Dona, britanskog hortikulturista, voditelja popularne BBC-jeve televizijske serije "Gardeners‘ World".
"Prepoznajem svako stablo, svaku biljku. Uživam gledajući japanski javor ispred jedne kuće na Tuškancu, kakav nisam vidjela drugdje, a osobito cijenim hortikulturu u Novom Zagrebu, koju je projektirao pejzažni arhitekt i slikar Dragutin Kiš. Kakvih tamo ima predivnih primjeraka! Još ne mogu prežaliti što su na južnoj strani Trga žrtava fašizma posjekli fratarski papar, koji cvate poput lavande, a vrlo ga je teško uzgojiti u kontinentalnim dijelovima", govori prevoditeljica, koja jedino ne voli žuto cvijeće i kaktuse, a uvijek sadi najmanje dvije biljke iste vrste.
U vrtu su joj, dodaje, najveći problem puževi, no zbog ptica i insekata kojima se ptice hrane, ne želi ih špricati otrovnim supstancijama.
"Na kraju imanja je potok", kaže Nataša Mance, "uz koji obitavaju čaplje i divlje patke, u selu su i rode, a odnedavno imamo i vrlo vrijednog stanovnika koji je itekako aktivan noću. Tu se naselio dabar, glođe drveće, i već smo ostali bez nekoliko stabala u voćnjaku. Najviše strahujem da se ne namjeri na sto godina staru jabuku, valjda najstariju u ovom kraju, koja i danas daje predivne, ukusne i sočne plodove."