Da ima blaži oblik multiple skleroze Monika Mihajlović, koju gledamo u RTL-ovoj seriji "Sjene prošlosti", doznala je tri mjeseca nakon potresa, a vjeruje da je upravo pretrpljeni šok bio okidač autoimune bolest s kojom se dugo i uspješno bori i njena starija sestra Ksenija. Velika podrška joj je i partner Ante s kojim je pronašla ljubavnu sreću nakon razvoda od 12 godina starijeg pravnika Seada Berberovića.
Da kojim slučajem postane lik iz scenarija televizijske serije ili filma, zagrebačka glumica Monika Mihajlović igrala bi sebe bez naznaka drame: obožava nepomućenu svakodnevicu, kad sve izgleda kao bonaca na moru, posloženo tako da život funkcionira spokojno, bez emotivnih rolerkostera. Međutim, uloga empatične Davorke, asistentice ginekologinje Olge u RTL-ovoj televizijskoj seriji "Sjene prošlosti", namreškala je površinu njene zone komfora. Nije očekivala, primjerice, da će poštapalica njenog lika "mila moja doktorice" postati viralna i da će je iz raskošno produciranog televizijskog projekta osmišljenog prema predlošku turske serije "Osveta u štiklama" (koja prati živote bivših prijateljica i njihov kompliciran odnos poslije ružnog događaja iz prošlosti), gledatelji jednostavno prisvojiti. I da će Monika zahvaljujući Davorki, postati prepoznatljiva u svakodnevnom životu u većoj mjeri nego što je mislila. Stvar je u tome da je omiljenu asistenticu igra s posebnom nabojem jer joj je to prvi, jedva dočekan pozitivan lik u televizijskoj seriji. Dosad se afirmirala kao "zlica" Barbara Franić iz serije "Tajne" i ne baš simpatična, buntovna tinejdžerica Tina Žeravica u serijalu "Kud puklo da puklo". Ovaj put, Monika je gledatelje pogodila u srce, premda rečenica "mila moja doktorice" koja je pritom bila ključna, zapravo nije njena.
"Posudila sam je od medicinske sestre Alme koja radi u ordinaciji moje mame oko trideset godina. Prijateljice su koje putuju skupa i ljetuju, ali Alma, osim već svima znane rečenice, mamu na poslu uvijek oslovljava s "vi". Unatoč svim maminim naporima, odbija prijeći na „ti” do kraja radnog vremena. Zato i moja Davorka koju sam izgradila prema toj predivnoj ženi, u seriji nikad ne prelazi granicu koliko joj god doktorica Olga bila draga," otkriva 33- godišnja dramska umjetnica.
S majkom Dunjom, oftalmologinjom i šest godina starijom sestrom Ksenijom, diplomiranom politologinjom, odrasla je na potezu Mažuranac – Marulićev trg u srcu Zagreba. Kako joj je i otac Davor, koji je preminuo kad joj je bilo devet mjeseci, bio liječnik, a liječnica je bila i baka s očeve strane, mnoge čudi to što Monika nije nastavila obiteljsku tradiciju.
"Znam da u nekim profesijama djeca grade karijeru u području interesa roditelja, ali kod nas to nije bio slučaj. Mama sestru i mene nikad nije usmjeravala u tom pravcu, a i baki Elizabeti bilo je važno da same odaberemo zvanje. Za to što sam glumica velikom je dijelom zaslužna Jasna Štimac, moja učiteljica iz prva četiri razreda osnovne škole "Izidor Kršnjavi". Na kraju četvrtog razreda prišla je majci i rekla joj da me svakako treba upisati na dramsku grupu u Zagrebačko kazalište mladih zbog mog angažmana u razrednim igrokazima i predstavama. Mama je kimnula i zaboravila na to sve dok joj učiteljica nije ponovila isto kad su se opet srele u školi. Tada ju je moja mama poslušala: vrlo brzo počela sam igrati u dječjim predstavama i za mene od tada ništa nije postojalo osim glume", priča Monika koja je nakon završetka zagrebačke Privatne umjetničke gimnazije s pravom javnosti, pristupila prijamnom ispitu za studij glume na osječkoj Akademiji za umjetnost i kulturu bez rezervnog plana za slučaj da se ne uspije upasti. Na kraju se pokazalo to da je staviti sve na jedinu kartu, bila dobra odluka.
Studentske dane u Osijeku pamti po tome što su je profesori pripremili za stvarni svijet u kulturi koji za glumce nije baš uvijek prijateljski. Bacili su je u vatru, kaže, a najteži dio učenja bio je raditi na svom egu. "Zna se dogoditi da ti ego, kad ne prođeš li dva ili tri puta na audiciji, strahovito sroza samopouzdanje. Zato je dobro pripremiti se na odbijanje i mentalno ojačati. Sada je lakše svaki prolaz na audiciji doživjeti kao uspjeh, a odbijanje prihvatiti kao dio posla, a ne tragediju", govori "Davorka" iz "Sjena prošlosti" koja je nakon diplome, 2016. magistrirala glumu i otprve se snašla na tržištu rada. Studij je produžila za godinu dana zbog serije "Tajne", a nakon što ga je privela kraju, glumila je i u hitu „Kud puklo da puklo”. Potom je odlučila povući neočekivani profesionalni potez: pokrenula je vlastiti business, ali umjesto predstavljanja svoje modne linije ili nakita, što se na neki način očekuje od poznatih lica, otvorila je obrt za šišanje i uređivanje pasa i mačaka.
"Svi me pitaju otkud to? Nije to bila odluka iz vedrog neba. Mislim da je dovoljno reći to da imam dva psa i tri mačke, a razlog zbog kojeg nisam veterinar je taj da ne mogu stisnuti srce i raditi što se mora kad je riječ o liječenju životinja. Ideju mi je dala prijateljica Dubravka, veterinarka mojih ljubimica Megi, kujice shih-tzu koju sam dobila na dar od mame tijekom studija i udomljene kujice Azra, u tipu zlatnog retrivera. Primijetila je da se snalazim kao "teta čuvalica" spašenih, traumatiziranih pasa i mačaka prije udomljavanja i predložila mi je da, osim glume, pokrenem posao s uređivanjem ljubimaca jer u sebi imam "to nešto što životinje vole", priča Monika koja je već šest godina strpljivo, s puno ljubavi i pokojim ugrizom (to je, kaže, dio posla) dotjeruje mačke i pse. Kasnije se pokazalo da ju je taj poslovno uspješan potez omogućio premostiti teško razdoblje koje bi mnoge bacilo u depresiju. Dao joj je, među ostalim, razlog ustati iz kreveta, izaći iz stana i raditi sa životinjama što joj je u razdoblju koje nikome ne bi poželjela, bila najveća sreća.
"Što se dogodilo? Poslije moje sestre koja je kao 21-godišnjakinja oboljela od lakšeg oblika multiple skleroze, pokazalo se da istu bolest imam i ja. Tri mjeseca poslije zagrebačkog potresa u ožujku 2020., izgubila sam dio vida na jednom oku. Prvo su dijagnosticirali neuritis, a onda su otkrivene lezije na mozgu koje odgovaraju dijagnozi multiple. Nalaz lumbalne punkcije u lipnju iste godine potvrdio je slutnje: bila je to bolest s tisuću lica, a jedno od njih bilo je moje", govori Monika.
Vjeruje da je potres koji ju je silno uplašio, bio okidač za aktivaciju gena odgovornog za sklonost autoimunim bolestima, kakav je imala i njena baka, liječnica Elizabeta. Na žalost, među paletom autoimunih bolesti, nalazi se i MS.
„Unatoč tome što se smatra da multipla nije nasljedna bolest te su samo 3-5 posto oboljelih u cijelom svijetu u tako bliskom krvnom srodstvu, Ksenija i ja spadamo među njih. Mislim da je to doista slučajnost”, govori Monika Mihajlović.
Njihovu majku najviše je povrijedilo to da kao liječnica ne može ništa napraviti, ne može promijeniti situaciju. "Dogovorile smo se da od bolesti ne radimo dramu jer dramu prihvaćam samo na poslu, na pozornici ili na setu. Dali su mi terapiju, od uzimam je kad su lezije aktivne (tako stvari funkcioniraju multiplom), kontroliram se i u širokom luku zaobilazim dramu u privatnom životu. To je moj najvažniji tip&trick za tu bolest", priča Monika koja uredno glumi u predstavama teatra "Naranča" i drugih kazališta među kojima su i Kazalište Smješko Mirte Zečević, dječje kazalište Dubrava i Adam scena Adama Končića, uz to odlazi na set "Sjena prošlosti", u svoj salon, ima aktivan, ispunjavajući život i ne dozvoljava bolesti da ju ometa. Ipak, događali su se trenuci kad se prilično uplašila.
"Većini s multiplom smeta prejaka toplina: kad se tijelo jako zagrije, dolazi do simptoma koji ne znače pogoršanje bolesti. Pojave se i povuku, ali nisu ugodni. Primjerice, ako se previše zagrijem, ne mogu govoriti. Ta situacija traje oko 15 minuta dok se ne ohladim ledom, vodom, morem... Kad mi se to dogodilo prvi put, tek što sam odigrala predstavu, bila sam u apsolutnom šoku. Snimila sam sestri, koja ima isti tip bolesti, zvukovnu poruku punu nerazgovjetnog govora i natipkala imam li moždani udar? Ili je ipak multipla? Otpisala mi je da ohladim tijelo i vrat ledom i da je će proći za 15 minuta. Tako je i bilo", priča odvažna glumica.
Budući da teži tome da sve u njenom životu transparentno i jasno, prilikom razgovora i snimanja za Gloriju u slikovitom zagrebačkom kafiću Tres Chic, naša sugovornica je rekla da se, od početka 2021. poslije osam i pol godina veze i tri i pol godine braka, ne preziva Berberović. Razvod od supruga Seada, 12-godina starijeg pravnika, bio je obostrana odluka i želja. Nije bilo lako jer to ni jedan razvod nije, ali njihov je bio normalan, uz obostrano poštovanje i uvažavanje tim više što i danas rade zajedno u salonu, bez natezanja i zle krvi.
"Znam da je teško ostati dobar s bivšim ali kad su dvije osobe normalne, i to je moguće. Nije tu nitko nikoga ostavio, obolje smo to željeli jer smo se prestali slagati i shvatili da nam je ljubav iskliznula. No, zadržali smo prijateljstvo koje smo imali jer smo tijekom veze i braka, bili i prijatelji", kaže Monika.
Oboje su krenuli dalje, glumica je novu ljubav pronašla u zagrebačkom liječniku i budućem neurokirurgu, Anti. Ono čemu je umakla na profesionalnom planu, dočekalo ju je na privatnom. Upoznali su se prije gotovo dvije godine, na dočeku Nove godine u Zagrebu, kamo su je odveli zajednički prijatelji.
"Bio je na glasu kao šutljiviji tip, no te večeri obasuo me je sa stotinu pitanja o glumi, kazalištu, psima, mačkama, salonu, životu, svemu ... Nikome nije bilo jasno što se događa jer Ante toliko ni s kim nikad nije pričao. Poslije dočeka, vratili smo se svojim životima sve dok on nije zamolio zajedničke prijatelje da dogovore zajedničko druženje i pozovu mene. Nekoliko puta smo se skupno nalazili, a onda se ohrabrio i pozvao me je na večeru. Onda sam ja njega pozvala na idući sastanak, u Muzej mamurluka. Znam da sam se, možda, mogla dosjetiti nečeg elegantnijeg, ali mi smo se baš dobro proveli. Nakon toga je naša priča krenula, danas imamo jako lijep odnos", priča glumica dodajući kako su se njegova specijalizacija iz neurokirurgije, puno dežurstava u bolnici, edukacija, kongresa sretno poklopile s njenim gostovanjima s teatrom Naranča, snimanjem serije, salonom za ljubimce... Ukratko, normalno im je da zbog zgusnutih rasporeda nisu stalno zajedno. Prihvatili su ga i njeni ljubimci premda je Megi, kujica shih-tzu, još uvijek ljubomorna. On s druge strane radi na tome da prihvati život s ljubimcima u stanu, na što nije navikao. Monika pak, kao kćer liječnika, ne radi dramu ako moraju odgoditi dogovor zbog operacije.
"Vrlo sam iskrena i otvorena pa je tako Ante na našem prvom spoju znao sve o meni. Hipersenzibilna sam, a njega kroz život vodi razum stoga se, kao kombinacija razuma i osjećaja, dobro nadopunjujemo", zaključuje glumica.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....