Splitska džudašica Bar­bara Đinović (31), djevojački Matić, posljednjih je godina ostvarila velike sportske i privatne pobjede. U Parizu je 2024. osvojila olimpijsko zlato, lani se udala za Filipa Đinovića (30), beogradskog džudaša i međunarodnog suca u toj borilačkoj vještini, a u četvrtak, 20. kolovoza, postala je majka. Kada smo je nazvali kako bi nam potvrdila vijesti o dolasku bebe više od mjesec dana prije termina u listopadu, zlatna olimpijka zahvalila nam je na čestitkama. "Ovo prvo vrijeme želimo ipak zadržati malo mira i privatnosti samo za nas, tako da zasad ne bismo išli s izjavama i slikama", rekla nam je uspješna sportašica.

S Barbarom smo razgovarali prošli tjedan, kada je sa suprugom snimila ekskluzivni fotosession te nam ispričala sve detalje o trudnoći i pripremama za majčinstvo, ali i kako zamišlja život nakon dolaska djeteta.

Kako biste opisali ovo ljeto?

- Sreća, iščekivanje i odmor. Sve je nekako u znaku bebe i onoga što nas čeka, ali istovremeno pokušavamo uživati u ljetu, putovanjima i vremenu koje imamo za sebe. Bili smo tri dana u Italiji, otišli smo do Napulja jer smo uhvatili povoljne avionske karte pa smo rekli: "Zašto ne?" Ni Filip ni ja prije nismo bili tamo, tako da nam je baš dobro došlo jedno kratko putovanje. Možemo ga nazvati babymoonom, ali zapravo smo dosta putovali tijekom trudnoće. Bili smo na Visu, u Španjolskoj, sada u Italiji, tako da je na neki način svako naše putovanje bilo mali babymoon.

Kako podnosite ove vrućine?

- Stvarno ih dobro podnosim. Kad postane previše, malo se sklonim pod klimu, ali vruće je svima pa ne mogu reći da je meni nešto posebno teže zato što sam trudna. Kad godinama treniraš u kimonu na visokim temperaturama, onda ti ovo možda ipak malo lakše padne. Ali ipak najviše volim otići na plažu. Imamo sreće što živimo u Splitu pa mi je more blizu i mogu otići praktički svaki dan kad mi odgovara. Sad polako kreću i ozbiljnije pripreme za bebu: krevetić, robica i sve ostalo što nam treba, pa se veselim i tom dijelu. Osjećam se stvarno super i nemam se na što požaliti. Nisam imala mučnine ni neke veće tegobe, putovala sam, bila aktivna, dobro podnosim i ljeto, tako da sam stvarno zahvalna što je trudnoća dosad prošla tako mirno. Sad brojimo sitno i čekamo.

Barbara planira roditi u Splitu, gdje i vodi cijelu trudnoću

IVAN GUDIĆ

Kako je izgledao put do bebe - je li bilo prepreka, strahova?

- Tu smo stvarno imali sreće. Kad smo odlučili da želimo bebu, sve se dogodilo prirodno i vrlo brzo. Nismo si stvarali nikakav pritisak, niti smo išli s nekim velikim očekivanjima. Jednostavno smo rekli da ćemo pokušati pa vidjeti. Kad danas čujem koliko se parova dugo bori i kroz što sve prolaze, još sam zahvalnija što je kod nas taj put bio jednostavan i što je trudnoća uredna.

Kako ste doznali da ste trudni?

- Kad mi je menstruacija kasnila, već smo nekako slutili što bi moglo biti pa sam napravila test. Kad se pokazao pozitivnim, prvo je bila ona mala nevjerica: gledaš test i znaš što znači, ali svejedno ti treba trenutak da shvatiš da se to stvarno događa tebi. Filip i ja smo bili baš sretni i uzbuđeni. Nije bilo neke filmske scene, više smo se gledali, smijali i pokušavali osvijestiti da ćemo stvarno postati roditelji. Mislim da ti tek kasnije, kako prolaze tjedni i počneš vidjeti trbuh, u potpunosti sjedne što se zapravo događa.

Kad su vidjeli pozitivan test, prvo je uslijedila doza nevjerice

IVAN GUDIĆ

Kako je suprug doživljavao vašu trudnoću?

- Filip je stvarno super. Pomaže oko svega što treba, iako sam se ja cijelu trudnoću osjećala dobro pa nije bilo nekih situacija da sam posebno ovisila o njegovoj pomoći. On je više taj koji me znao usporiti i reći mi da legnem, odmorim ili da će nešto napraviti umjesto mene. Navikla sam stalno nešto raditi pa mi je to ponekad i trebalo. Mislila sam da će mi možda odgovarati to što konačno imam opravdanje malo više ležati i odmarati. Ali brzo sam shvatila da to ipak nije moj đir. Pasalo mi je ponekad leći i odmoriti, naravno, ali ja sam navikla stalno nešto raditi i brzo mi dosadi biti mirna.

Iako ne znate spol, jeste li se dogovorili oko imena?

- Spol smo odlučili ne saznati i baš mi je drago zbog toga. Htjeli smo da nam barem to ostane iznenađenje do samog kraja. Imena smo zapravo dogovorili još prije trudnoće. Ako bude dječak, bit će Luka, a ako bude djevojčica, Luna. Nemaju neko posebno značenje. Oboje smo predložili nekoliko imena i ova dva su nam se jednostavno poklopila, svidjela su se i meni i Filipu.

Čemu se najviše veselite kod majčinstva?

- Veselim se tome što ću postati mama, da ćemo Filip i ja postati roditelji i da ćemo upoznati tu malu osobu koju čekamo već mjesecima. Mislim da tek kad beba dođe zapravo shvatiš što sve to znači, tako da se veselim svemu što nas čeka. Čak i onome što sada još uopće ne mogu zamisliti.

Barbara se najviše veseli upoznati svoju bebu

IVAN GUDIĆ

Čega vas je najviše strah?

- Možda upravo toga što ne znam što me čeka. Nekad sama sebe pitam: "Hoću li ja to znati, hoću li se snaći, hoću li moći sve što treba?" Filip je po tom pitanju puno smireniji od mene i uvijek govori da nema razloga za strah, da ćemo sve skupa i polako. Koliko god postoji ta doza nepoznatog i straha, još je veće uzbuđenje zbog svega novoga što dolazi. Svi nam govore da će se život potpuno promijeniti, a ja nekako vjerujem da ćemo mi ostati isti, samo ćemo sada sve raditi s bebom.

Već ste dugo teta - je li vam sestra dala neki koristan savjet?

- Moja sestra Brigita ima dvoje djece i njezin savjet za porod je vrlo jednostavan: "Mora izaći." Prvi porod joj nije bio baš lagan, ali ona se cijelo vrijeme vodila time da su žene to izdržale prije nje pa će i ona. Sad se i ja tješim tom istom logikom: nema baš previše opcija, mora izaći.

Barbari je najbolje savjete udijelila sestra Brigita

IVAN GUDIĆ

Mislite li da vas je uloga tete pripremila na neki način na majčinstvo?

- Sigurno je pomogla jer otprilike znam što očekivati i vidjela sam kroz što je sestra prolazila. Ali opet, mislim da je svako iskustvo potpuno individualno. Čak mi je malo žao što zbog sportskih obaveza nisam mogla biti ona klasična teta koja je stalno s nećacima. Puno sam putovala, trenirala, bila na pripremama i natjecanjima. Tek sada u trudnoći, kad sam imala nešto više slobodnog vremena, malo sam nadoknađivala propušteno i češće uskakala.

Kakav ste bili tip trudnice: jeste li proučavali knjige, išli na tečajeve, prošli "nesting" fazu...?

- Informacije sam uglavnom skupljala od ljudi oko sebe. Imam sestru koja ima dvoje djece, nekoliko bliskih prijateljica s malom djecom i nekoliko prijateljica koje su sada trudne zajedno sa mnom - tako da se stalno nešto razmjenjuje i komentira. Na preporuku prijateljice otišla sam i na dva trudnička tečaja, jedan u Domu zdravlja, drugi u bolnici, i stvarno sam oduševljena. Drago mi je da sam je poslušala jer te ipak pripreme na ono što slijedi i maknu dio straha od nepoznatog. Što se "nesting" faze tiče, mislim da mene to tek sada čeka.

Kako teku pripreme u domu za dolazak prinove?

- Upravo sada krećemo s time. Dio stana počeli smo preuređivati još ranije i sada se to privodi kraju, a onda kreće ozbiljna priprema svega za bebu. Imamo dodatnu sobu, ali za početak smo odlučili da beba bude s nama u spavaćoj sobi pa ćemo tamo smjestiti krevetić i sve osnovno što nam treba. Ne želimo odmah uređivati posebnu dječju sobu jer za to zasad nema potrebe. To ćemo napraviti kada beba malo naraste, ili možda jednog dana kada dođe drugo dijete. Sada nam polako stiže i oprema, a tu će nam puno pomoći i Magic Baby, s kojim smo dogovorili suradnju oko kolica, krevetića i drugih stvari koje će nam trebati u prvim mjesecima. Tako da nas zapravo tek sada čeka pravi baby shopping i slaganje svega.

Zaljubljeni par je trenutačno u procesu priprema za dolazak prinove

IVAN GUDIĆ

Kako biste voljeli dočekati svoju bebu?

- Prije svega spremni, barem koliko se za nešto ovakvo uopće možeš spremiti. Voljela bih da do tada sve osnovno bude posloženo - krevetić spreman, robica oprana, torba za bolnicu složena, a da onda posljednje dane možemo provesti što mirnije. Ali znam i da ne možemo baš sve isplanirati. Najvažnije mi je da beba stigne zdrava i da mi u taj novi život uđemo što opuštenije. Sve ostalo ćemo učiti u hodu.

Hoćete li imati pomoć kad beba stigne?

- Nismo ništa posebno organizirali unaprijed jer stvarno imamo dosta pomoći oko sebe. Moja mama je u Splitu, tu mi je i sestra, a Filipova mama se također odmah ponudila da dođe i ostane koliko god bude trebalo. Tako da imamo pomoć sa svih strana! Nadam se samo da će porod proći dobro i da će beba biti zdrava, a da će nam najveći problem prvih dana biti tko će skuhati ručak.

Barbara i Filip će imati pomoć u prvim danima

IVAN GUDIĆ

Kakvi biste roditelji voljeli biti?

- Nadam se da ću biti smirena mama, da neću paničariti oko svake sitnice i da ću vjerovati sebi. Za Filipa stvarno mislim da će biti odličan tata. On je već sada taj koji me smiruje kad ja krenem razmišljati unaprijed i brinuti oko svega. Uvijek kaže: "Ma nema straha, riješit ćemo". Mislim da ćemo kao tandem dobro funkcionirati. On mene smiri kad treba, ja njega poguram kad treba i vjerujem da ćemo zajedno pronaći svoj ritam.

Koja je najbitnija stvar koju želite usaditi svojem djetetu?

- Prije svega, želim da moje dijete bude dobar čovjek. Mislim da je to najvažnije. A onda bih voljela prenijeti i neke stvari koje je meni sport dao: disciplinu, upornost, radne navike i vjeru da uz dovoljno truda možeš napraviti jako puno. Ne mora se baviti sportom, niti njoj ili njemu želim unaprijed određivati put. Ali voljela bih da nauči da ne treba odustati čim nešto postane teško i da se za stvari koje želi vrijedi potruditi.

Barbara prije svega želi da njezino dijete bude dobar čovjek

IVAN GUDIĆ