Zagrepčanka Anđelka Kliment autorica je romana ‘Ubojstvo na Mrežnici‘ koji je posvetila svojoj majci, velikoj pripovjedačici, a njezin novi roman ‘Ubojstvo na Krvavom mostu‘ bit će hommage Mariji Jurić Zagorki.
Nikad nije kasno da se piše strasno. Tako bi se u parafrazi stihova hita lakih nota iz sedamdesetih koji je otpjevao nezaboravni Đorđe Marjanović ukratko mogao opisati književni podvig 73-godišnje Zagrepčanke Anđelke Kliment.
Svoj prvi roman ‘Ubojstvo na Mrežnici‘ čuvena profesorica engleskog, kroz čije su klupe u proteklih pola stoljeća prošli brojni uglednici i poznati zagrebački đaci - poput primjerice Vlatke Pokos, mnogih liječnika, odvjetnika i medijskih ličnosti, sama je žanrovski definirala kao cosy crime, roman u kojem nije naglasak na ubojstvu, nego na otkrivanju počinitelja čiji se identitet otkriva na samom kraju priče.
U prijevodu na hrvatski kovanica cosy crime znači krimić atmosfere, čija je glavna predstavnica u svijetu proslavljena britanska književnica Agatha Christie, a Anđelka Kliment svoj je prvijenac posvetila - majci, dok je protagonistici romana nadjenula bakino ime.
Irma Steeg je umirovljena forenzičarka, čiji idilični izlet s prijateljima prekida pronalazak tijela moćnog lokalnog ugostitelja s jakim političkim vezama, a zove upravo kao i Anđelkina pokojna baka.
"Moja baka bila je Nijemica iz Chemnitza, odakle je kao 12-godišnjakinja s roditeljima - bježeći od gladi iz ratom opustošene zemlje - stigla u Novi Sad, pa u Zagreb. Imala je 42 godine kad sam se rodila, a kako mi je mama radila, baka me zapravo čuvala, s njom sam kao djevojčica provodila najviše vremena", kaže Anđelka Kliment.
Kao gimnazijalka je razmišljala o studiju arhitekture, ali ju je životni put odveo na Filozofski fakultet, gdje je diplomirala engleski jezik i književnost, te povijest umjetnosti.
I cijeli je život provela u struci, predajući engleski jezik u Centru za građevnu industriju i građevinarstvo, osnovnoj školi u Sopotu, Tehničkoj školi Ruđera Boškovića, II. gimnaziji, te školi stranih jezika Riječ i smisao koju je osnovala s kolegicom Vesnom Grubišić.
"Nas dvije se i dalje viđamo, obavezno dva puta tjedno trčimo svoj veliki krug od 6,5 kilometara u Maksimiru, a dok smo radile prije posla smo trčale svaki dan. I jako se dobro slažemo premda Vesna ne voli krimiće, a Ubojstvo na Mrežnici je pročitala samo zato jer sam ga ja napisala", smije se Anđelka Kliment.
Dodaje i kako je sredinom devedestih dobila poziv iz Glorije da predstavi svoju privatnu školu stranih jezika koju su pohađali brojni uglednici, ali su ga na kraju odbile jer se nisu željele medijski eksponirati.
"Tko bi tada mogao i pomisliti da ću za Gloriju samostalno davati intervju dva desetljeća kasnije. Tako da stvarno nitko ne može znati što ga sve još u životu čeka...", smije se Anđelka koja nimalo ne žali što nije ranije počela pisati. Premda je to bilo jedno od najčešćih pitanja na promociji ‘Ubojstva na Mrežnici‘ u Gradskoj knjižnici Bogdana Ogrizovića na Cvjetnom trgu, gdje je izvatke iz romana čitala glumica Marija Sekelez.
"U životu nema propuštenih prilika, barem ja to tako vidim. Sve se dogodi kad se poklope i vrijeme, i mjesto, i čovjekove težnje, što je bio i slučaj s mojim pisanjem. Kako veli moja prijateljica da je bila prilika ne bi bila propuštena", kaže Anđelka Kliment koja već priprema i drugi roman s istim parom glavnih likova - forenzičarkom Irmom Steeg i inspektorom Bornom Hermanom.
"Roman sam počela pisati nakon zajedničkog izleta s prijateljicom Anikom Rešetar Drvar na Mrežnicu 2018.
Posjetili smo stare toplice Lešće na Dobri, a meni se unutrašnji bazen te austrougarske građevine iz 19. stoljeća učinio idealnim mjestom za krimić koji mi se počeo rađati u glavi... I to je bilo to", kaže.
Zbog ludila oko pandemije korone, kasnije i potresa, svoj je rukopis dvije godine ostavila na čekanju, a dovršila ga je lan i za njega otada dobiva isključivo pohvale.
"Za mene je pisanje terapija, baš kao i čitanje, a krimići su mi najdraža zabava. Teške i mučne teme izbjegavam, kako god dobro bile napravljene, svejedno da li u knjizi, kazalištu, na filmu ili televiziji. Svrha umjetnosti po mom mišeljnju je da životne nedaće učini podnošljivijima", nastavlja Anđelka Kliment koja zato ne namjerava pisati o događajima koji su joj obilježili biografiju - očevom odlasku dok je još bila beba, gubitku supruga, televizijskog novinara Željka Klimenta koji je preminuo od multiple skleroze..., da spomenemo najtraumatičnije.
A u njezinom idućem romanu ‘Ubojstvu na Krvavom mostu‘, koji će biti njezin intimni hommage Mariji Jurić Zagorki, književnici koja je svoj prvi krimić objavila deset godina prije Agathe Christie, radnja se seli u strogo središte Zagreba.
Grad u kojem je odrasla Anđelka jednostavno obožava i apsolutno koristi sve njegove prednosti: u Maksimiru s prijateljicom redovito trči svojih 6,5 kilometara, redovito se opušta u sauni, izlazi u kino, kazalište i na književne promocije, doma drži privatne satove engleskog jezika svojim vjernim odraslim đacima, vježba jogu i priređuje kartaška salonska druženja, što je još jedna njezina omiljena zabava.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....