Kineziologinja Martina Fudurić otkriva kako je kao djevojčica završila u katoličkom domu za nezbrinutu djecu te se kasnije posvetila pomaganju osobama s teškoćama u razvoju.
Iako je Dominikansku Republiku napustila prije nekoliko tjedana, Martina Fudurić još nosi tragove "Survivora". Preplanula je i ima ogrebotine na nogama - koje je "zaradila" tijekom natjecanja na zahtjevnim poligonima protiv suparničkog plemena - a i trebalo joj je neko vrijeme da se navikne na činjenicu da više nije ograničena prostorom i količinom hrane. Sudionici reality showa Nove TV dnevno, naime, pojedu jedva žlicu riže s kokosom, spavaju na pijesku u džungli i kupaju se u morskoj vodi jer je higijena svedena na minimum. Kineziologinja iz sela Belavići nedaleko od Karlovca sve je to izdržala i premda su je mnogi smatrali kandidatkinjom za pobjedu, jer je bila odlična na poligonima i u međuljudskim odnosima, nakon dva mjeseca je neočekivano morala napustiti "Survivor". Razlog je bila ozljeda desne natkoljenice.
"Bolje sam. Mogu hodati, čak i lagano potrčati, ali još me boli pa nekoliko puta tjedno odlazim na terapije. Isprva se činilo kao ruptura, no kasnije je utvrđeno da imam otekline u mišićima koje, kako mi je objasnio ortoped, nastaju zbog preforsiranosti. Ni u jednom trenutku nisam imala upalu mišića, niti osjećala da mi je previše napora, ali tijelo očito nije izdržalo zbog nedovoljnog unosa nutrijenata", objašnjava 34-godišnja Martina, koja je imala problema i sa stopalom jer je stala na žar u kampu. Svaki put bi stisnula zube te nastavila s borbama jer joj je ulazak u "Survivor" bilo ostvarenje sna, no s ozlijeđenom nogom nije mogla. Kasnije je shvatila da je dobro što joj nisu dopustili da nastavi natjecanje jer bi joj se zdravstveno stanje dodatno zakompliciralo. Martina je strahovala da bi joj veći problem moglo biti to što je svojevremeno imala puknuće meniska na lijevom koljenu, zbog čega je godinu dana provela na rehabilitaciji. Ta je ozljeda također posljedica "Survivora", ali tijekom fizičkog testiranja za lanjsku sezonu, u koju nije uspjela ući.
Martina, naime, od malena voli prepreke i izazove, a savladavala ih je ne samo u sportskom smislu. Dokazala je da je "survajverica" i zato što je iz mnogih teških životnih situacija izašla kao pobjednica. Pa i nakon što je s nepunih sedam godina završila u domu za nezbrinutu djecu, a s njom i dva mlađa brata. Jedan je imao pet godina, a drugi četiri mjeseca.
"Majka, koja je po struci krojačica, u ranoj je dobi psihički oboljela i nije se mogla brinuti o nama. Tata je bio zidar, jedno vrijeme je radio u Njemačkoj, no pokojan je pa ne bih mnogo govorila o njemu. U obitelji ništa nije funkcioniralo, financijska situacija je bila teška, a i životi su nam bili ugroženi. Nije bilo druge nego da nas izdvoje iz obitelji. Isprva smo pet mjeseci živjeli kod mamine sestre, no kako je tada imala dvije malodobne kćeri, a suprug joj je radio u Rijeci, nije se mogla sama brinuti o petero djece. Željela je da budemo odgojeni u vjeri, a pravo mjesto za to bio je dom kojeg su u okolici Zagreba vodile časne sestre. Ta nam je odluka spasila život. Časnama zahvaljujem za sve ono što sam danas. Ondje sam ušla sa sto problema i dijagnoza, uz ostalo i s papirima za prilagođeni program jer me roditelji nisu redovito slali u školu. Bila sam u velikom zaostatku, a tete u domu su ispravno zaključile da sam zdravo dijete s kojim se nije radilo", prisjeća se Martina, dodajući kako je to potvrdilo i novo testiranje nakon nekoliko mjeseci. U domu je živjela s tridesetoro djece, no niti u jednom trenutku se nije osjećala zapostavljeno. Kao ni njena braća, od koje je nisu razdvajali. Martina kaže da ih nitko na ništa nije tjerao, no ona je rado išla nedjeljom na misu te se molila prije jela i spavanja, što prakticira i danas.
"Imala sam fazu ljutnje i pitala se zašto ne mogu biti poput druge djece, no s godinama me to prošlo. Znala sam da sam drugačija jer mi na roditeljske sastanke dolaze tete iz doma i živim s časnim sestrama, no toga se nikad nisam sramila. Drugoj djeci je to bilo neobično i zanimljivo, ali nikad nisam osjećala da me izbjegavaju", govori Martina, dodajući kako su nad njom i drugim štićenicima dan i noć bdjele dvije redovnice, a dolazili su i odgojitelji i učitelji koji su im pomagali oko pisanja domaće zadaće. Martina je u Zagrebu završila osnovnu i srednju školu s vrlo dobrim uspjehom. Mogla je i s odličnim, no od učenja je više voljela biti na igralištu s dečkima. Ipak, nakon što je završila Prirodoslovnu školu Vladimira Preloga, odlučila je upisati Kineziološki fakultet.
"Ne mogu biti statična, to me psihički ubija. I u "Survivoru" mi je bilo teško što nisam imala osjećaj slobode. Već sam u sedmom razredu znala što želim raditi u životu pa sam se divila profesorici tjelesne i zdravstvene kulture. Rekla sam joj da želim biti poput nje, a ona mi je davala posebne zadatke i poticala me", govori Martina, koja je Kineziološki fakultet upisala 2008., a svjesna činjenice da nema roditeljsko zaleđe, cijelo je vrijeme radila. Bila je hostesa, držala satove korektivne gimnastike... Mnogo joj je pomogla i studentska stipendija jedne poduzetnice koja je bila upoznata s njenom pričom. U domu je živjela osamnaest godina, a kad je dobila stalni posao odselila se i unajmila stan. Martina osam godina radi kao profesorica tjelesnog odgoja i kineziterapeut u školi za djecu s teškoćama u razvoju. Plus u dobivanju posla zasigurno joj je bilo to što je imala volontersku knjižicu, jer je radila s teško pokretnom djecom.
"Moj posao je fizički i psihički zahtjevan, ali lijep. Ispunjena sam srećom kad vidim i najmanji napredak kod djeteta. Neki će reći da sam stroga, no ja želim izvući maksimum, to me motivira. Uvijek se sjetim mojih teta iz doma. Da su išle linijom manjeg otpora bilo bi im lakše sa mnom, no danas ne bih bila tu gdje jesam. Mislim da sam s razlogom na ovom mjestu, da me Bog stavio ondje gdje sam potrebna", smatra Martina, koja na Kineziološkom fakultetu završava i doktorat vezan uz posao kojim se bavi. I Martinin najmlađi brat, koji ima 27 godina, fakultetski je obrazovan. Diplomirao je povijest i teologiju te je u sretnom braku. Stariji je, nažalost, preminuo s devetnaest godina. Imao je problema sa srcem baš kao i njihov otac, kojeg je Martina izgubila s trinaest godina.
"Kad sam ostala bez oca smirile su se neke konfliktne situacije, ali nakon odlaska brata ljutila sam se na cijeli svijet. No, shvatila sam da imam dvije mogućnosti - ili ću pasti i plakati nad svojim životom, ili se dići i napraviti nešto od njega. Uvijek kažem da nisi poražen ako padneš, već ako ne ustaneš. Loše situacije i neuspjesi trebali bi nas ojačati i ohrabriti. Sada mi je najvažnije da majka bude dobro i da joj život bude što kvalitetniji. Bila je u teškom stanju, no zadnjih pet godina je na novoj terapiji koja joj olakšava život. Brat i ja joj pomažemo koliko god možemo", priča Martina, ponosna što je i svojim nastupom u "Survivoru" ohrabrila mnoge klince. Dobila je bezbroj poruka podrške, nepoznati ljudi su joj slali videa djece koja navijaju za nju i plaču što je ispala, a najviše su je dirnuli adolescenti sa svojim osobnim pričama. Govorili su joj da im je uzor i da ih je motivirala da pokušaju ponovno kad su mislili da nisu dovoljno dobri.
"I ja sam mislila da za mene ne postoji bolje, a onda sam pokraj sebe vidjela ljude koji su postigli više u istoj ili još goroj situaciji. Tvrdoglava sam i kad mi se kaže da nešto ne mogu, idem kroz zid. Hvala Bogu da sam dosta rano shvatila što želim i samo sam išla prema tome. Odustajanje nikad nije opcija", ističe Martina, koja je to dokazala i nakon izlaska iz "Survivora". Unatoč ozljedi, sudjelovala je na adrenalinskoj utrci Spartan Race u Sloveniji. Uglavnom ju je, doduše, prohodala te savladavala prepreke u kojima se koriste ruke.
I dalje je u kontaktu s časnim sestrama iz doma, a pomaže i štićenicima koji žele njenim stopama. Uvijek će se, kaže, družiti i obratiti jedni drugima za pomoć ako negdje zaškripi. "Znam da sam uvijek dobrodošla i da mogu pokucati na ta vrata", zaključuje Martina, koju su lijepo dočekali i kolege s posla kad se vratila iz "Survivora". Znajući koliko voli slatko, iznenadili su je s "brdom" čokolade i bombona.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....