Zbog svoje obiteljske situacije i stalnog povlačenja po sudovima u brojnim sporovima s ocem svog djeteta pjevačica Severina upoznata je s brojnim slučajevima u kojima zakon ne štiti žene. I zato poziva sve zainteresirane da pogledaju film ‘‘Samo kad se smijem‘‘, čijoj je zagrebačkoj premijeri u Kinoteci nazočila, jer događaji na velikom platnu realno ocrtavaju hrvatsku stvarnost.
Film redateljice Vanje Juranić, koja potpisuje i scenarij, te montažu nadahnut je pričama iz crne kronike u kojima su žene, da spase vlastiti život, bile prisiljene pribjeći nasilju.
Medijski najeksponiraniji i najkontroverzniji slučaj bio je slučaj Zadranke Ane Magaš koja je svog supruga Lucijana, časnika Tankerske plovidbe, usmrtila 19. ožujka 2005. ubodom kuhinjskim nožem u leđa. Ana Magaš se na suđenju branila kako je ubojstvo počinila u nužnoj obrani nakon svađe u njihovu stanu na Bilom brigu, a nakon što je kasno noću došla iz provoda zbog čega ju je suprug napao, no svejedno je osuđena na zatvorsku kaznu od devet i pol godina. Na ponovljenom suđenju dobila je osam, a Vrhovni sud je na kraju kaznu smanjio na pet godina zatvora. U kaznionici u Požegi odslužila je tri i pol godine jer joj zbog dobrog vladanja kaznu dodatno ublažio tadašnji predsjednik Stjepan Mesić.
Prema Severininom mišljenju film Vanje Juranić u kojem su glavne uloge odigrali Tihana Lazović i Slavko Sobin je važan jer pokazuje da se u Hrvatskoj kažnjava posljedica, a ne uzrok. O tome se oglasila i u dugoj objavi na svom Instagramu.
"Sinoć sam bila na premijeri filma ‘Samo kad se smijem‘, koji me držao za srce i čupao ga… Ana Magaš je bila inspiracija. Žena koju je nasilni moćnik tukao i zlostavljao, a svi oko nje su okretali glavu od njezinih modrica. Ubila ga je nožem u kuhinji, dok se pokušavala obraniti od njegovog davljenja. Prvotno je osuđena na 12 godina. Dijete joj je oduzela muževa svojta.
Nakon toga sam otišla na jedan rođendan. Sjela sam do jedne poznate gospođe koja je plakala jer joj je "uginuo aligator". Počele smo se verbalno takmičiti koju više što boli. Kad je rekla da ima Hashimoto, odgovorila sam: "Ja imam bivšeg." Meni je bilo duhovito, njoj nije. Pokušala sam drugačije. "Maloprije sam gledala film inspiriran Anom Magaš." - "Tko je to?", pita me ona, premda smo nekad bile generacija. "Ona žena što je ubila muža, jer ju je zlostavljao. E, ona je dobila 12 godina. Znači, ja bih sad već izašla", zaključih. Meni je moj cinizam opet bio duhovit. Njoj očito ne.
Pogledala me i kaže: "Čuj, ‘ko ti je kriv, sama si ga birala, pa nisi valjda glupa". Pa glupo kažem: "Ahaa, to je ono, kriva sam što sam silovana, jer sam nosila minicu.“ - "Ma daj, kaj ti je, pa i ja nosim minicu.", odgovara mi ona. Onda me pitala: "Kaj ti je s djetetom?", bez imalo empatije za sve što sam prije toga rekla. Promrmljam - "14 dana kod mene, 14 kod…" nisam završila, kad kaže ona: "Bar nas sve zabavljaš…" Htjela sam odgovoriti: "Šteta što ti nas nikad nisi zabavila", ali nisam. Ustala sam kao prava Severina, nasmijala se i otišla plesati.
Vjerujem da bi moju sugovornicu film "Samo kad se smijem" isto jako zabavio. Jer Sobin (Frane) baš tuče "glupu" Tihanu Lazović (Tinu), koja ga nije ostavila vjerujući u ljubav i nadajući se da će netko biti bolji.
20 godina nakon "glupe" Ane Magaš, nije se baš puno promijenilo. Problem kod zlostavljača je zapravo okolina koja i dalje misli da je žena sama kriva i glupa ili još gore, da joj je mjesto unutar četiri zida, bez prava na provod, na slobodu. Blago nama glupima s ovakvim pametnima. Hvala redateljici Vanji Juranić što se za nas glupe bavi ovom temom. Hvala briljantnoj Tihani Lazović i jednako maestralnom Slavku Sobinu", napisala je Severina.
