Podugačak je popis ekscesa zločestog dečka britanskog popa, koji se u 50. godini s nostalgijom prisjeća vremena kad je bančio po mondenim mjestima i vodio u krevet supermodele: danas je to prosijedi obiteljski čovjek, koji se obožava igrati sa svoje četvero djece, ali njegova glazba i dalje pali.
Više od 70 milijuna prodanih albuma, hitovi poput "Angel" i "She‘s The One", skandali, pijanstva i razularene zabave... samo je djelić burnog života Robbieja Williamsa (49). Jednima je kralj, drugima zločesti dečko britanskog popa, no on sam ima puno skromnije mišljenje o sebi.
"Nisam ja nikakva pop-zvijezda, nego zabavljač. Možda uspješan, ali ipak samo zabavljač. Smiješno mi je kad me ljudi zaustave na ulici pa mi postave neko pitanje i očekuju da ću reći nešto pametno, a ja sam, iako imam dobru karijeru, bio i ostao obični idiot iz Stoke-on-Trenta", kaže pjevač koji je trenutačno na turneji "XXV" pa 27. i 28. lipnja nastupa u pulskoj Areni. Turneju je nazvao po zadnjem albumu za koji je snimio prerade svojih najvećih uspjeha, dodao im četiri nove pjesme - i otkako ga je objavio lanjskog rujna - opet osvaja vrhove top lista u Velikoj Britaniji i u svijetu.
Nekome bi to bio vrhunac karijere, za Robbieja Williamsa je to "samo posao", u kojem, doduše, traje više od 25 godina. Rođen je 13. veljače 1974. u nekada važnom rudarskom i industrijskom središtu Stoke-on-Trent, poslije poznatijem po velikim pećima za pečenje keramike: tamo je 1759. Josiah Wedgewood pokrenuo svoju manufakturu koja će poslije postati jedan od najpoznatijih proizvođača fine keramike i porculana na svijetu. U doba kad je Robbie Williams bio dijete, bio je to samo uspavani provincijski gradić, na pola puta između puno razvijenijih Manchestera i Birminghama. Njegov otac Peter Williams vodio je pub Crveni lav, a majka Janet Farrell brinula se za kuću i za djecu - Robbieja i kćer Sally iz prethodnog braka. A dok joj je muž bio na poslu ili na utakmici lokalnog nogometnog kluba Port Vale, Janet bi klince ostavila kod bake i otišla se zabavljati s drugim muškarcima. Brak je, zapravo, od početka bio osuđen na propast, što se i dogodilo kad su Robbieju bile tri godine. Otac je otišao, majka je preuzela vođenje puba, a što se tiče ostaloga, sve se nastavilo kao i prije. Djeca su češće bila kod bake nego s majkom, pa nije čudno što je Robbie u školi bio povučen, nesiguran i zatvoren.
Imao je osjećaj da nikome nije zanimljiv, da ga vršnjaci ne primjećuju, ali se to promijenilo kad je shvatio da ih može nasmijavati grimasama i vicevima, pa je brzo postao razredni zabavljač, ali i školski problem jer je uz sve to bio sklon raznim nepodopštinama, zbog kojih mu je ravnatelj svako malo davao kaznu. Učenje ga pak uopće nije zanimalo.
"Nije mi jasno kako netko može uživati u čitanju i provesti dva ili tri sata nad nekom knjigom. Ja nijednu nisam pročitao do kraja jer mi pažnja odluta nakon desetak stranica", priznao je kasnije.
U to ga je doba počelo zanimati nešto drugo: maštao je o tome da poput svog oca postane zabavljač, ali da za razliku od njega jednog dana bude bogat i slavan. U ranim tinejdžerskim godinama često je vikende provodio s ocem, koji je tada pod umjetničkim imenom Pete Conway nastupao kao pjevač i komičar u lokalnim klubovima. Otac mu nije bio osobito uspješan, a ni u privatnom životu nije imao više sreće - i druga ga je žena ostavila, zbog njegova prijatelja, jedva je preživljavao, a potom je obolio od Parkinsonove bolesti. Jedinu satisfakciju imao je kad ga je kasnije već slavni sin zvao na svoje nastupe, pa bi ponekad na pozornici nešto zajedno otpjevali. Tih godina prisjetio se kako je utjecao na Robbiejevu karijeru.
"Bilo nam je posve prirodno da odlazi sa mnom u klubove u kojima sam nastupao. Kad sam bio mlađi, vidio sam da moj stariji kolega Ross McManus vodi svoga sina Declana. Nije mu to uništilo život, dapače, Declan je napravio sjajne stvari. Bit će vam jasno o kome je riječ ako vam kažem da je poslije uzeo umjetničko ime Elvis Costello", objasnio je Peter Williams.
Mali Robbie upijao je kao spužva sve oko sebe, gledao i učio, a kad je još u školi otkrio da postoji dramska grupa i da u njoj ima mjesta za njega, sreći mu nije bilo kraja. I njegov otac prisjeća se kako je Robbie zabljesnuo u školskoj predstavi "Oliver" po romanu Charlesa Dickensa.
Kad je govorio o tome kako je utjecao na svog sina, Peter Williams nije, doduše, spomenuo kako mu je dao da kuša alkohol, pa se ovaj s jedva 13 godina prvi put u životu napio. Brzo je zavolio taj osjećaj, a onda je nešto kasnije počeo konzumirati i droge - isprva takozvane lake, a onda i sve jače. Poslije je priznao da je probao sve što bi mu došlo pod ruku, osim heroina - tu je postavio granicu koju nikada nije prešao.
Naravno, alkohol i droge ne idu ruku pod ruku sa školovanjem i normalnim odrastanjem, što je uvidjela i njegova majka. Razmišljajući kako bi sina zainteresirala za nešto korisno, prijavila ga je na audiciju za novi bend nakon što je na radiju čula da traže pjevača.
Nigel Martin-Smith, promućurni glazbeni producent iz Manchestera, vidio je, naime, kako američkom top listom haraju boy bendovi poput New Kids on the Block i pomislio da bi mogao i u Engleskoj kopirati tu prokušanu formulu. Odmah je shvatio zakonitosti žanra - nije tražio sjajne glazbenike, nego dečke koji dobro izgledaju, dobro se ponašaju i znaju plesati, a ako uz to imaju dovoljno sluha da otpjevaju neki lako pamtljivi refren, samo će mu nebo biti granica uspjeha.
Za bend je prvo pronašao Garyja Barlowa, kantautora koji je već nekoliko godina pjevao po lokalnim klubovima, a snimio je i singlicu, ali je nitko nije htio objaviti. Njega mu je preporučio fotograf koji mu je rekao da "mali odlično izgleda", a Martin-Smithu je to bilo dovoljno. Nakon njega je angažirao radnika iz autolimarije Howarda Donalda, koji je u slobodno vrijeme fušario kao DJ i s 22 godine bio najstariji član novoga benda. Toj dvojici se uskoro pridružio Jason Orange, kojeg je vidio na nekom televizijskom natjecanju u break danceu, potom 18-godišnji bankovni službenik Mark Owen te na kraju dvije godine mlađi Robbie Williams.
"Tog dana saznao sam da sam pao na završnom ispitu u školi, pa sam se bojao priznati to majci. Očekivao sam da će biti bijesna, da ću si navući gomilu problema, pa sam se iz očaja napio s jednim prijateljem, no kad sam došao kući, ona je plesala od sreće jer su je obavijestili da su me primili u Take That. Za školu me uopće nije pitala", ispričao je Robbie Williams, a poslije je priznao da je tada istrčao na prozor i iz svega glasa vikao: "Bit ću slavan!"
No, početak nije bio obećavajući, jer su dečki tu 1990. proveli nastupajući u opskurnim gay klubovima i malim provincijskim dvoranama. Ipak, glas o njima se počeo širiti, pa su nakon nekog vremena dobili i diskografski ugovor. Isprva se sve vrtjelo oko Garyja Barlowa, no na njihova prva tri hita iz 1992. - "Could It Be Magic", "I Found Heaven" i "Everything Changes" - glavni je vokal pjevao Robbie Williams. Osim kao pjevač, isticao se i karizmom, a djevojke su ga obožavale, osobito nakon što su postali sve popularniji i krenuli na turneje. I dalje je pio i drogirao se, pa se znalo dogoditi da se na pozornici ili na reklamnom snimanju pojavi potpuno drven. U Belfastu je obožavateljima pokazao golu stražnjicu, u Italiji je pijan pao u fontanu i rasjekao si glavu, pa otada ima ožiljak na čelu.
To se nije sviđalo ostalim dečkima u grupi, kao ni Nigelu Martin-Smithu koji je otpočetka postavio čvrsta pravila: on je gazda i šef, dečki ga moraju slušati, moraju biti pristojni i ne smiju piti, a najstrože im je zabranio - i tu nije moglo biti iznimki - da se poslije nastupa druže s djevojkama.
"Nakon svakog koncerta su nas čekale gomile djevojaka koje su htjele biti s nama. Naravno da ih nismo odbijali, zaboga, bili smo klinci i hormoni su nam divljali", rekao je jednom Robbie Williams. To je dovelo do sve većih sukoba i svađa, i unutar grupe, i s Martin-Smithom. Kako se još poklopilo da nitko drugi nije prihvaćao Robbiejeve sugestije da promijene zvuk benda i da unesu malo hip hopa i rapa, u svibnju 1995. su ga izbacili iz benda.
On je to dočekao kao oslobođenje od stege i prvih nekoliko mjeseci ponašao se kao da je pušten s lanca. Bančio je bez prestanka, u Londonu s članovima grupe Oasis, po Saint Tropezu s Georgeom Michaelom, Bonom i Michaelom Hutchenceom. Bono se kasnije prisjetio kako ga je vidio na tulumu u nekoj privatnoj kući na Azurnoj obali kad je ovaj krenuo nešto ukrasti iz nje, ali nije uspio jer je bio toliko pijan da je jedva stajao na nogama.
Naravno, to opijanje, drogiranje i tulumarenje bez konca i kraja nije prošlo bez posljedica. Robbie Williams se zapustio, udebljao se, izgledao je, prema vlastitom priznanju, kao mrtvac na dopustu. Nije mu uspjela pomoći ni njegova djevojka Jacqueline Hamilton-Smith, kći lorda Colwyna, koja ga je motivirala na rehabilitaciju i povratak glazbi, ali nije uspjela u tome. Kad je shvatila da nije spreman ni za normalan život, ni za ozbiljnu vezu, ostavila ga je. Činilo se da je upao u nezaustavljivu spiralu koja ga je sve brže i jače vukla prema potpunoj propasti, a onda se poput spasitelja ukazao - Elton John. Legendarni kantautor i sam je prošao pakao ovisnosti, pa je iz vlastitog iskustva mogao mlađem kolegi i prijatelju ukazati što ga čeka ako se ne počne liječiti.
Robbie ga je poslušao i 1997. prijavio na odvikavanje te u jednoj bolnici u Londonu proveo mjesec dana. Kad je izašao, osjećao se, kako je to sam poslije rekao, kao potpuno novi čovjek. Snimio je album "Life Thru a Lens", objavio singlicu "Angels" koja se prodala u tri milijuna primjeraka i do danas je ostala njegov najveći hit, a kad nije bio u studiju ili na koncertu, igrao bi golf, družio se s mamom... Čak se pomirio s Garyjem Barlowom, kolegom iz Take Thata, koji su se ironijom sudbine raspali godinu dana nakon što su izbacili Williamsa iz benda.
Činilo se i da je u sretnoj vezi, s pjevačicom Nicole Appleton, no kad je saznala da je trudna, poslušala je svog menadžera koji joj je rekao da bi joj rođenje djeteta moglo ugroziti karijeru - te je otišla u New York i pobacila. Robbie Williams je za to doznao kad je već sve bilo gotovo. Naravno da ga je to pogodilo, pa su 1998. prekinuli - ne samo zbog toga, nego i zato što su često bili razdvojeni.
Bilo mu je teško, ali se nije prepustio očaju, nego je nastavio raditi. Stalno je nastupao, 2000. objavio je album "Sing When You Are Winning", na kojem je jednu pjesmu otpjevao s Kylie Minogue, s kojom je kasnije demantirao glasine da su imali aferu. Slične glasine čule su se i kad je s Nicole Kidman, tek razvedenom od Toma Cruisea, 2001. snimio single "Something Stupid". Povezivali su ga i s Melanie Chisholm, pjevačicom benda Spice Girl, s Madonnom, pa s još jednom članicom spajsica - Geri Halliwell.
"Ovo su gaćice u kojima sam je prasnuo", rekao je na jednoj dobrotvornoj dražbi na kojoj je prodavao svoje gaćice s motivom tigra. Očekivano, Geri Halliwell je poludjela od bijesa, pa više nije htjela ni čuti za njega. Nije ga to pogodilo jer se ionako previše dobro zabavljao i uživao u životu, a i djevojke su se lijepile za njega bez prestanka.
"Ne mogu se požaliti da mi je teško u životu. Imam vilu s bazenom, a pokraj njega me čeka djevojka supermodel", rekao je jednom.
Tako je živio sve dok se nakon naporne turneje "Close Encounters" zbog potpune iscrpljenosti nije odlučio na neko vrijeme povući sa scene. Novac mu nije trebao, jer je već zaradio dovoljno da si kupi vilu u Los Angelesu i nogometni klub Port Vale u svom rodnom Stoke-on-Trentu, daruje kuću majci i da ima garažu punu skupocjenih automobila (koje je, doduše, mogao voziti samo na svom imanju, jer nikada nije položio vozački ispit).
U to je doba, 2006., upoznao i osobu zbog koje mu se život preokrenuo - američku glumicu Aydu Field, pet godina mlađu od njega. Uskoro se ona uselila u njegovu raskošnu vilu, a uz nju se, kako je jednom priznao, opet zapustio: udebljao se, pustio bradu, prestao raditi... A onda je ona čula da su dečki iz Take Thata, koji su se ponovno okupili, došli u Los Angeles snimati album, pa ga je nagovorila da im se javi. Došao je u njihov hotel, malo su se družili i prisjetili starih vremena, a Robbie Williams je shvatio da mu je bilo ugodno u njihovom društvu i predložio im je da ponovno rade zajedno. S njima je 2010. snimio album "Progress", a iste se godine oženio s Aydom u Los Angelesu i nedugo nakon vjenčanja otišao na turneju s Take That, na kojoj su zaradili više od 180 milijuna dolara.
Nakon uspješne turneje život mu se zakotrljao u pravom smjeru: nastavio je snimati samostalne albume koji su se prodavali u milijunima primjeraka, s Aydom je našao zadovoljstvo i u privatnom životu, a kad su još dobili djecu, njegovoj sreći nije bilo kraja. Par je 2012. dobio kćer Theodoru Rose, dvije godine kasnije sina Charltona, 2018. kćer Colette koju je rodila surogat-majka, kao i 2020. sina Beaua.
Posljednjih godina, kad nije na turneji ili u diskografskom studiju, Robbie Williams igra nogomet s prijateljima s kojima je u Los Angelesu osnovao i klub; dok su djeca bila manja, uživao je u mijenjanju pelena, a sad se obožava igrati s njima. Žali se jedino da mu nedostaje seks, mada kao i sve njegove izjave i ovu treba uzeti sa zadrškom.
"Dečki, svi znamo da nema seksa u braku. S tim se pozdravite kad se oženite", rekao je jednom. A onda, da bi valjda dodatno potvrdio da možda i nije potpuno ozbiljan, na pitanje što misli o homoseksualcima, odgovorio je: "Ne znam, možda sam i ja gay, samo još nisam upoznao pravog muškarca..."