Članice udruge ‘Centar za kulturu dijaloga’ pokrenule su program ‘Moje mjesto pod suncem’ kako bi vratile osmijeh djeci iz siromašnih obitelji te im pomogle da ostvare svoje talente.
Siromaštvo je, kažu, najgora kronična bolest, a djeca su najranjivije žrtve okolnosti u kojima odrastaju.
Novu odjeću, slatkiše, tenisice, ruksak ili laptop često mogu samo promatrati samo kroz izloge dućana, a odlazak u kino, kazalište, restoran ili na skijanje za njih su nepoznanica. Stoga u riječkoj udruzi "Centar za kulturu dijaloga", u okviru programa "Moje mjesto pod suncem" već šestu godinu djeci koja su zbog odrastanja u neimaštini isključena iz društva, nižeg su samopouzdanja, nesigurna su, ne mogu pohađati izvanškolske aktivnosti, i u konačnici , puno teže upisuju fakultete, omogućavaju da njihovi talenti za crtanje, pjevanje, sviranje, glumu ili sport ne ostanu tek nedosanjani san.
"Program 'Moje mjesto pod suncem' osnovan je 2015., a u njegovom je timu bio i moj suprug Zoran Grozdanov. Uključili smo veliki broj ljudi koji su uložili svoje znanje, vrijeme i energiju. U prvoj godini je u programu bilo dvadesetak djece, a danas ih je više od 50, te je isto toliko volontera. Radimo s djecom i njihovim roditeljima, a naš program je proglašen najboljim u 2018. godini", kaže Sandra Grozdanov (42), bivša odgajateljica u Dječjem vrtiću Rijeka te jedna od osnivačica, a sada predsjednica koordinacijskog tima udruge.
"U Centru ne možemo organizirati baš sve aktivnosti. Jednoj je djevojčici bavljenje fotografijom bio san. Putem Facebook kampanje dobila je profesionalni fotoaparat, a Foto klub Rijeka ju je besplatno uključio na tečaj. Sad fotografije objavljuje na FB profilu svojih roditelja i fotografski dokumentira naše izlete i aktivnosti. I presretna je", kaže Sandra Grozdanov, dodajući da preko Riječkog sportskog saveza djeca treniraju željene sportove, a Centar im financira karte za javni prijevoz jer ni za njih nemaju novca.
"Na kraju školske godine njih desetak, koji su se najviše trudili i zalagali, odveli su na pizzu. Nakon što smo se fino počastili, jedna djevojčica mi je rekla: 'Sandra, moraš ići platiti'. Kad sam joj objasnila da su nas vlasnici restorana počastili ručkom, rekla je da su oni očito neka posebna djeca", govori voditeljica programa te ističe da svatko od njih shvaća ograničenja prouzročena neimaštinom te da je društvo dužno urediti pravedniji sustav za njih.
Neka djeca i sama su postala - volonteri
Ana Karakaš (45), socijalna pedagoginja Udruge koja je diplomirala na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu te završila edukaciju za psihoterapeuta i savjetnika iz Geštalt psihoterapije, kaže da klinci o siromaštvu pričaju spontano, u svakodnevnom razgovoru. Kažu da neće ići na maturalac jer nemaju i za krizmu i za maturalno, ili da neće ići na sportsko natjecanje jer nemaju novca, ili pak da su za ručak opet bile hrenovke.
"Većina naše djece ovdje ima osjećaj pripadanja, sklapaju prijateljstva, a neki i sami volontiraju. U sklopu programa razviju različite vještine, podržava ih se u ostvarivanju njihovih želja, razvija njihovo samopoštovanje i samopouzdanje", ističe Ana Karakaš i dodaje da je najvažnije pomoći u svakoj situaciji.
Tako su onima koji nose naočale omogućili da dobiju kvalitetniji i ljepši okvir, a ne onaj najjeftiniji na koji imaju pravo. Jednom tati koji je imao ozbiljnijih zdravstvenih problema osigurali su fizioterapeuta te bicikl za fizikalnu terapiju.
"Ne mogu reći da me žalosti, prije me ljuti kad saznam da dijete živi u neadekvatnom prostoru, vlažnom i mračnom, i da mu je najveća želja imati svoju sobu u koju može pozvati prijatelje. Trudim se biti im podrška, potpora, oslonac, učiti ih da na primjeren način izraze svoje osjećaje, izraze sebe, da vjeruju u svoje potencijale i da preuzmu odgovornost za svoje postupke", objašnjava Ana Karakaš.
Magistrica psihologije Marija Krželj Torbarina volontirala je u Sveučilišnom savjetovališnom centru u Rijeci, a stručno osposobljavanje nastavila je u Kliničkom bolničkom centru u Rijeci kroz psihodijagnostički i savjetodavni rad s djecom i adolescentima. Od lani je zaposlena u Udruzi kao stručna suradnica, gdje se bavi individualnim i grupnim savjetodavnim radom s djecom i roditeljima.
Vršnjačko nasilje snažno se odražava na djetetove osjećaje
"Kad sam na individualnom razgovoru jednu djevojčicu pitala što joj se najviše sviđa u programu, zadivljeno rekla da 'nikada nije vidjela toliko livada', što je značilo da nikada nije bila na izletu u prirodi. Teško je opisati uzbuđenje dječaka kojem sam rekla da od ponedjeljka kreće na nogomet, što je bila njegova velika želja, i da će dobiti kopačke i dres. Teško je čuti djevojčicu koja se potiho požali da su je nažuljale tenisice jer je sestri morala dati svoje. Ona će nastaviti sa svojim uobičajenim aktivnostima, ići u školu i pratiti nastavu u tijesnim cipelama trpeći bolove. Ovo je samo primjer svakodnevnih priča, ali ono što mi je najtužnije su priče vršnjačkog nasilja koje se snažno odražava na djetetove osjećaje, sliku o sebi i povjerenje u druge", priča Marija Krželj Torbarina, dodajući da je i to pokazatelj da se sa siromašnom djecom mora raditi sustavno, na svim područjima i da su jednokratne pomoći dobrodošle, ali nisu pravo rješenje.
Stoga i nju, kao i sve kolege i kolegice iz Centra, raduje donatorska kampanja "Moje mjesto pod suncem" kojom planiraju prikupiti milijun i dvjesto tisuća kuna za uređenje novog prostora od 380 četvornih metara, koji im je spremno ustupiti Sveučilište u Rijeci i oko čega se posebno angažirala rektorica prof.dr.sc. Snježana Prijić-Samaržija. A kao dio kampanje, odlučili su snimiti i spot kako bi što više građana i tvrtki doznalo za program i doniralo novac.
"Kontaktirali smo", kaže Sandra Grozdanov, "našeg dragog prijatelja i dugogodišnjeg podržavatelja Damira Urbana, koji je odmah pristao da njegova pjesma 'Iskra' obilježi spot s tekstom: 'Treba nam tako malo...'. Nakon toga smo pozvali i druge prijatelje, Maju Sever, Aleksandra Stankovića, Gabi Novak, Sašu Antića, Janka Popovića Volarića, Ninu Violić, Borisa Jokića i velikog i dragog Radu Šerbedžiju. Također, na društvenim mrežama, fotografirajući se s nacrtanim logom koji je posebno za našu akciju izradio slavni dizajner Mirko Ilić, svoju podršku su izrazili i Lana Pavić, Boris Dežulović, Frano Mašković, Amira Medunjanin, Zoran Predin, Zoran Badurina iz sjajne riječke grupe Jonathan i mnogi drugi."
PODACI ZA UPLATU:
Erste Bank d.d. (kunski i devizni račun)
IBAN: HR1924020061500087226
Model: HR00Poziv na broj: 2020
Opis plaćanja: Kampanja Moje mjesto pod suncem
Za uplate iz inozemstva:SWIFT/BIC: ESBCHR22
Pomozite u borbi protiv dječjeg siromaštva pozivom na broj 060 80 20 25 (cijena: fiksni 3,75 kn/poziv, mobitel 5,05 kn/poziv).Donirati kampanji možete izravno i putem KEKS Pay aplikacije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....