Tena Nemet Brankov otvoreno govori o prvoj trudnoći, ljubavi s bivšim košarkašem Fabiom Gržinićem, snimanju filma o Vukovaru te roditeljima Marini Nemet i Slavku Brankovu koji su je prerano napustili.
Sa zagrebačkom glumicom Tenom Nemet Brankov (32) razgovarali smo i prošlog ljeta, ali s potpuno drugačijim povodom i kulisom. Sjedila je na kamenim skalinama Dubrovnika koji je tih dana živio za Ljetne igre, između proba za predstavu "Galeb", potpuno uronjena u kazalište. Godinu dana poslije susrećemo se u Zagrebu, a u međuvremenu se Tena priprema za novu, najizazovniju ulogu - majčinsku. Članica Gradskog dramskog kazališta Gavella, široj publici poznata i po ulozi policijske inspektorice Darije Vukoje u serijalu "Sjene prošlosti", u petom je mjesecu trudnoće. Ekskluzivno nam je otkrila i da s partnerom Fabiom Gržinićem (31), bivšim profesionalnim košarkašem iz Pazina koji danas radi u event menadžmentu, očekuje djevojčicu. U vezi su godinu dana, a vijest da će dobiti kćerkicu posebno ih je razveselila. Tena se dobro osjeća - slaže se s onima koji su joj rekli da je drugo tromjesečje najljepši dio trudnoće - pa i dalje radi. Ovih dana snima film "Zadnja grupa" scenarista i redatelja Alena Matušina, dramu smještenu u dane pada Vukovara. U njoj tumači snažan ženski lik koji, kako doznajemo, odudara od svega na što je publika navikla u hrvatskom ratnom žanru. Tena nam je prvi put govorila i o tom projektu, i o velikoj životnoj promjeni koja je pred njom.
Kako ste doživjeli vijest da ćete postati majka?
- Na prvu sam bila presretna. Beba je bila planirana, ali, iskreno, nisam očekivala da će se to dogoditi tako brzo i tako lako, pogotovo zbog mog hormonalnog disbalansa. Zato nas je cijela situacija ugodno iznenadila. Nakon prvog vala sreće uslijedio je svojevrstan šok. Trebalo mi je neko vrijeme da uopće osvijestim da sam trudna. Istovremeno su se pojavili i strahovi - kako će trudnoća promijeniti moj život, hoću li moći nastaviti raditi i što me sve čeka. Prvo tromjesečje bilo je jako izazovno, fizički i emocionalno, ali sada mogu reći da se mnogi od tih strahova nisu ostvarili. I dalje radim, snimam i živim svoj život, samo s jednom prekrasnom spoznajom više - da čekamo našu djevojčicu.
Jeste li joj odabrali ime?
- Ime smo odabrali, ali ga još neko vrijeme želimo zadržati za sebe.
Jeste li već uredili dječju sobu, počeli kupovati stvari, čitati stručnu literaturu, tražiti savjete...?
- Još nisam ušla u takozvanu fazu gniježđenja i mislim da za to još ima puno vremena, iako postoji jedan dućan pored kojeg moj partner i ja ne možemo proći, a da ne kupimo neku sitnicu. Što se tiče literature i savjeta, odlučila sam da će ovo biti moje iskustvo. Naravno da poslušam tuđe priče i savjete, ali trudnoća i porod su stvarno individualni i sve uzimam s rezervom. Već sam u prva tri mjeseca shvatila koliko se iskustva razlikuju od žene do žene. Ono što me trenutno fascinira je koliko se toga događa s tijelom i umom. Sinoć sam rekla svome partneru da moram početi sve to zapisivati jer imam osjećaj da se puno toga brzo zaboravi. Toliko je nevjerojatno duhovitih, bizarnih i emotivnih situacija kroz koje prolazimo svakodnevno da sam pomislila kako bi od svega toga jednog dana možda mogla nastati monodrama.
Mislite li da vas je trudnoća već promijenila kao osobu?
- Ne bih rekla da me trudnoća promijenila, nego da je još više naglasila ono što već jesam. Za razliku od prvog tromjesečja, kada sam gotovo stalno bila umorna i zbog svega pomalo nervozna, sada je potpuno drugačije. Puno me teže izbaciti iz takta i gotovo sve gledam iz komične perspektive. Nekako mi je puno toga jednostavnije, lakše i smješnije. Imam osjećaj da sam opuštenija i baš uživam u ovoj fazi. Nadam se da će potrajati.
Koliko se vaš svakodnevni ritam promijenio?
- Više me bilo strah kako će se moj život promijeniti nego što se on stvarno promijenio. Prva tri mjeseca bila su stvarno zahtjevna - imala sam mučnine, nesanice, bila sam jako umorna, imala sam puno gostovanja i još sam skrivala trudnoću. Tako da nije uvijek bilo jednostavno, ali to je prošlo i nastavila sam normalno raditi, snimati, igrati predstave i trenirati. Jako sam zahvalna što je moja trudnoća uredna i što je s bebicom sve u redu. Mislim da sam kroz ovo iskustvo naučila koliko je važno slušati svoje tijelo i prihvatiti trudnoću kao drugo stanje života, a ne kao nešto zbog čega se sve mora zaustaviti. Dobila sam i komentare poput: "Pa zar se ne možeš samo odmarati i uživati u trudnoći?" Svaka je žena različita. Nekome upravo to odgovara i to je potpuno u redu, ali mene veseli moj posao, veseli me biti aktivna i stvarati. Čak imam osjećaj da sam u ovom razdoblju, uz sve što mi se događa, postala još kreativnija. Naravno da slušam svoje tijelo i svoje granice, ali meni je i dalje važno raditi ono što me ispunjava i veseli.
Što vas u ovom trenutku najviše veseli, a što možda pomalo plaši kada razmišljate o roditeljstvu?
- Najviše se veselim tome da je upoznam. Jedva čekam roditi i vidjeti kakva je, kakav će imati karakter. Vjerujem u to da se djeca rode sa svojom osobnošću. Često dok šetam razmišljam o tome što bih joj voljela pokazati, koje bih stvari voljela s njom podijeliti, pa joj se često i obraćam. Veselim se svemu, ali nekako mi je posebno slatka ona faza od druge do četvrte godine, kada krenu hodati, trčati, postavljati pitanja i kada ih je nemoguće uhvatiti. Ono što me možda najviše plaši je svijet u kojem će odrastati, najviše zbog tehnologije, interneta i društvenih mreža, ali trudim se ne ići toliko unaprijed.
Zanimljivo je da ste već nekoliko puta glumili majku - primjerice u predstavama "Što na podu spavaš" Kokana Mladenovića i "Medeja" Franke Perković. Gledate li danas na te uloge drugačijim očima?
- Zanimljivo je da mi se baš kroz uloge majki nekako počela otvarati i moja vlastita tema majčinstva. Kad sam krenula dobivati takve uloge, počela sam se više propitivati - želim li jednog dana biti majka i kakva bih ja majka bila? Kroz uloge ta želja se nekako počela kristalizirati i postajala je sve snažnija. Majčinstvo me istovremeno fasciniralo i plašilo, jer mislim da je to jedna od najtežih uloga koju žena može dobiti u životu, ali možda upravo zato i najljepša. Ta kombinacija odgovornosti i bezuvjetne ljubavi jako me uzbuđuje.
Sada snimate film čija je radnja smještena u dane pada Vukovara. Koliko ste zbog trudnoće morali prilagoditi tempo rada?
- Snimanje je počelo početkom srpnja. Fizički mi je za sada manje zahtjevno jer je redatelj prilagodio raspored mojoj trudnoći. Scene u kojima moj lik nije trudan snimamo sada i one će se kroz kostim i način snimanja moći prilagoditi. Za dio filma u kojem je lik trudan pričekat ćemo jesen, da moj trbuščić dovoljno naraste i da bude prirodno vidljiv, a treći dio kreće nakon što rodim. Sve je zapravo jako dobro isplanirano, unaprijed promišljeno i prilagođeno situaciji. Na setu se svi jako brinu o meni, stalno paze da ne dignem nešto teško ili ne napravim neki nezgodan pokret, što mi je simpatično.
Koliko vam je uloga emocionalno zahtjevna?
- Emocionalno je možda zahtjevnije jer je moja uloga Silvije ženska perspektiva jedne ratne priče. To nije samo priča o ratu, nego i o ljubavi, odnosima, ambiciji i pokušaju da ljudi nastave živjeti normalno u nenormalnim okolnostima. To je nešto što se, nažalost, i danas događa u različitim dijelovima svijeta. Mislim da je važno pričati takve priče iz ženske perspektive.
Što nam još možete otkriti o vašoj ulozi koja se opisuje kao posve neočekivana za hrvatski ratni žanr?
- Silvija je znatiželjna, mlada i vrlo hrabra žena koja ima svoje ideje i ideale i ne odustaje od njih, čak ni kada se nađe u potpuno nenormalnoj situaciji. Ona se zapravo bori za sebe, za ono u što vjeruje i za pravdu. Ono što mi je kod nje zanimljivo jest njezina snaga, ali i ljudskost - pokušava pronaći svoj put u okolnostima koje su puno veće i teže od nje same.
Imate li još nekih angažmana, jeste li neke projekte morali odgoditi ili otkazati zbog trudnoće?
- Nekako se sve posložilo, odnosno trudnoća se vrlo prirodno uklopila u moj raspored. Imala sam jedan projekt koji sam morala odbiti, a dugo sam mu se veselila. Naravno da mi je bilo žao, ali s druge strane, veseli me što ću imati priliku pogledati predstavu koju sam trebala raditi iz perspektive gledatelja, što gotovo nikada nije moguće.
Koliko vam znači podrška partnera Fabia Gržinića?
- Ona mi je najvažnija. Trudnoća je vrlo osobno iskustvo jer žena ipak sve te promjene prolazi unutar sebe i svog tijela. Ponekad zna biti i malo izolirajuća, upravo zato što nitko osim nje ne može stvarno osjetiti ono što ona osjeća. Zato je toliko važna partnerova prisutnost i razumijevanje. On mi je stvarno najveća podrška. Voli kuhati i brine se da jedem dobro i zdravo, stalno prati jesam li jela i što sam jela. To mi nekad zna biti i malo naporno, ali zapravo iza toga vidim koliko je prisutan i koliko mu je važno sve što se događa, a u trudnoći se događa zaista puno toga nevjerojatnom brzinom.
Kad i kako ste se upoznali?
- Upoznali smo se prije otprilike pet godina u parku Maksimir. Bio je to jedan doista neobičan i pomalo filmski susret. On je tada, kroz šalu i neku svoju intuiciju, rekao nešto u smislu da ćemo nas dvoje jednog dana završiti zajedno, a ja sam mu odgovorila da je jako samouvjeren i da se vjerojatno više nikad nećemo vidjeti. I onda nas je život ipak ponovno spojio nakon pet godina. Zanimljivo mi je kako se neke stvari dogode baš onda kada ih najmanje očekuješ.
Što vas je osvojilo kod njega?
- Najviše me osvojilo to što je na prvu djelovao jako samouvjereno, čak bih rekla i malo bezobrazno, a zapravo je iznutra potpuno drugačiji. On je jako topao, nježan, brižan, empatičan i duhovit čovjek. Upravo mi je ta kombinacija snage i nježnosti bila privlačna.
Planirate li vjenčanje?
- Do svadbe još nije došlo jer je moj partner bivši profesionalni košarkaš i zbog višestrukih operacija koljena još ne može kleknuti.
Hoće li Fabio biti s vama na porodu, plaši li vas malo taj trenutak?
- Porod me kao takav zasad uopće ne plaši. Zapravo sam jako uzbuđena zbog njega i često zamišljam kako će izgledati taj cijeli proces i naš prvi susret. Nekako mi sve to djeluje prirodno. Jedino što me malo brine jest to što moj partner želi biti prisutan na porodu, pa se šalim da me najviše strah da će se osoblje na kraju morati više baviti njime nego sa mnom. Ali, šalu na stranu, veselim se da taj trenutak doživimo zajedno. Mislim da je to nešto neponovljivo i da takvo iskustvo ljude povezuje za cijeli život.
Tko će, po vašem mišljenju, biti stroži roditelj?
- Definitivno ja. Fabio mi vrlo teško kaže ne, tako da ne znam kako će se nositi sa svojom mezimicom. Mislim da će ona imati posebno mjesto u njegovom srcu i da će mu biti jako teško odoljeti joj.
Kakva biste mama voljeli biti, kako ćete odgajati svoje dijete?
- Često razmišljam o tome kakva bih majka voljela biti i vraćam se na pitanje kakva mi je majka trebala u nekim trenucima kada sam ostala bez nje. Rano sam izgubila mamu i na neki način sam u određenim fazama života morala sama sebi biti majka. Upravo zato mi je važno svom djetetu pružiti sigurnost, ljubav i podršku. Želim odgojiti hrabru, samostalnu, poštenu i slobodnu osobu - nekoga tko će imati povjerenja u sebe i osjećaj da uvijek ima svoje sigurno mjesto.
Vaši su roditelji proslavljeni glumci Marina Nemet i Slavko Brankov, koji su preminuli dok ste još bili tinejdžerica. Koliko su vas oni oblikovali, ne samo kao glumicu nego i kao osobu?
- Roditelji su me najviše oblikovali kroz vrijednosti koje su mi prenijeli. Naravno, kroz njih sam razvila ljubav i poštovanje prema umjetnosti, ali puno više od toga naučila sam promatrajući ih kao ljude. Naučili su me da budem svoja, da slobodno izražavam svoje mišljenje, da imam osjećaj za pravdu i da se ne bojim stati iza onoga u što vjerujem. Mislim da sam od njih naslijedila i potrebu da život, čak i kad nije jednostavan, pokušam gledati s dozom humora.
Postoji li neki njihov savjet koji vam se posebno vraća upravo sada, kada i sami postajete roditelj?
- Ne mogu se možda sjetiti nekog konkretnog savjeta, ali ono o čemu puno razmišljam jest njihova odsutnost u ovom trenutku. Posebno razmišljam o tome kako mi nedostaje mama i koliko bih voljela da je uz mene. Često pomislim i na svog oca i na to koliko bi uživao u ulozi djeda. Mislim da bi bio jako zabavan i da bi se u toj ulozi potpuno pronašao.
Vjerujete li da ćete u odgoju svoje kćerkice prepoznati nešto što ste naslijedili od mame ili tate?
- Sigurno hoću. Već sada primjećujem neke stvari koje prepoznajem iz svoje obitelji. Ne znam jesu li to baš obrasci koje sam naslijedila, ali vrlo često prepoznam brigu svoje bake, tu potrebu da se sve prati i da sve bude u redu. I najčešće je vidim upravo u svom partneru. Fascinantno mi je kako se neke osobine i navike koje smo gledali cijeli život počnu pojavljivati u ovim novim ulogama.
Hoćete li nakon porodiljnog uzeti dulju pauzu?
- Ne znam još odgovor na to pitanje jer zapravo još nisam ni otišla na porodiljni. Još uvijek radim i vidjet ćemo kako će se sve posložiti. Mislim da će puno toga ovisiti i o mojoj kćeri - ona je sada ipak šefica.
Kako zamišljate ravnotežu između majčinstva i posla, osobito u profesiji koja često traži nepredvidiv raspored?
- Iskreno, još uvijek ne zamišljam točno kako će izgledati jer mislim da ću puno toga otkriti tek kada beba dođe. Ono što znam jest da obožavam svoj posao i vrlo vjerojatno ću mu se vratiti relativno brzo. Mislim da se uz dobru organizaciju, logistiku, komunikaciju i, najvažnije, partnera koji je prisutan i podržava me puno toga može uskladiti.
Član vaše obitelji je i pas Lun?
- Da, ima dvanaest godina i ravnopravni je član naše obitelji. Često se šalim da je on zapravo moj prvorođeni. Udomila sam ga prije dvanaest godina iz azila i od tada je dio mog života. Prošli smo puno toga zajedno i ne mogu zamisliti našu obitelj bez njega. Baš me zanima kako će prihvatiti novu ulogu i dolazak svoje male "sestre".
Gdje se vidite u budućnosti?
- Vidim se zapravo tu gdje jesam, samo na nekoj novoj, višoj stepenici. Vidim se i dalje kao umjetnicu, jer je to velik dio mene, ali sada i kao majku i partnericu. Nadam se da ću uspjeti zadržati sve te dijelove sebe i da ću kroz sve nove uloge koje dolaze samo još više rasti.
Šminka Seka Kožul
Frizura Ivan Pervan za PRIMEvision Salon
Stilistica Anela Martinović
Odjeća Garderoba Concept Store i Twinset
Snimljeno u salonu Themelia, Zagreb
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....