Ilija Kovtun, koji je trijumfirao na nedavnom Europskom prvenstvu u Zagrebu, govori o tome kako je nakon izbijanja rata u rodnoj zemlji pronašao dom u Slavoniji, razdvojenosti od mame, tate i sestre, novim ciljevima i strastima izvan sporta.
Dok bi mnogi sportaši nakon povijesnog uspjeha na međunarodnom natjecanju otišli na zasluženi odmor i mobitel koristili samo za javljanje najbližima, gimnastičar Ilija Kovtun taj si "luksuz" nije mogao priuštiti. Nakon što je na nedavnom Europskom prvenstvu u sportskoj gimnastici u Zagrebu osvojio čak dvije zlatne medalje - u višeboju i na ručama - rođeni Ukrajinac s hrvatskim državljanstvom za ljetovanje je uspio odvojiti tek jedan dan.
"Nakon male proslave u Zagrebu, s roditeljima sam otišao na more. Odabrali smo mjesto blizu Pule, no vratili smo se ranije jer sam idući dan imao primanje kod hrvatskog premijera. Potom sam odradio brojne intervjue i snimanja, a od ponedjeljka počinjem s treninzima. Sada se pripremam za Svjetsko prvenstvo u Rotterdamu u listopadu", otkrio nam je Ilija, s kojim je dogovaranje razgovora i fotografiranja u dvorani Sokol Centra u Osijeku, gdje živi već četiri godine, doista bio logistički izazov. Bit će tako i ubuduće jer nam je Kovtun, na tečnom hrvatskom jeziku, objasnio kako za Gimnastičko društvo Osijek-Žito trenira čak šest dana u tjednu.
"Ponedjeljkom, utorkom, srijedom i petkom odradim tri treninga koji uključuju kardio, vježbe snage te akrobatske elemente: najprije od 7.15 do osam ujutro, potom od devet do podneva ili pola jedan, a onda od tri do šest ili sedam navečer. Četvrtkom i subotom pak odradim dva treninga, bez onog u tri sata. No, ako moja trenerica Irina Gorbačeva vidi da sam previše umoran, dobijem dan ili dva slobodno", objašnjava sportaš i dodaje kako zbog intenzivnih treninga uoči Europskog gimnastičkog prvenstva u Zagrebu nije imao vremena ni proslaviti svoj 23. rođendan 10. kolovoza.
Nova domovina
Nije mu žao jer mu je uspjeh koji je postigao najljepši rođendanski dar, a posebno ga veseli što je razveselio druge: svoju obitelj, trenericu, članove kluba i njihove roditelje, Hrvatski gimnastički savez te sve one koji su navijali za njega. Ilija nije osjećao pritisak jer je znao da je spreman, očekivao je medalju i motivirao ga je nastup pred domaćom publikom. Ipak, priznaje da je imao i malu tremu: bio mu je to, naime, prvi nastup pod hrvatskom zastavom. Hrvatsko državljanstvo stekao je u srpnju prošle godine, a za svoju novu domovinu već je osvojio prvo europsko odličje u višeboju - i to zlatnog sjaja.
"Moram priznati da mi je medalja u višeboju malo draža jer je puno teža. S druge strane, imao sam veliku motivaciju vratiti titulu europskog prvaka na ručama, koju sam osvojio 2023. i 2024.", ističe Ilija, iza kojeg su i brojni drugi veliki sportski uspjesi. Još je kao junior, 2020., postao europski prvak u višeboju. Godinu poslije osvojio je broncu u višeboju na Europskom prvenstvu u Baselu, a 2022. na EP-u u Münchenu uzeo je srebro na ručama. U 2023. na Svjetskom prvenstvu u Antwerpenu postao je svjetski viceprvak u višeboju, dok je na Europskom prvenstvu u Antalyji, uz zlato na ručama, osvojio i broncu u višeboju te na preči. Kruna dosadašnje karijere bilo mu je olimpijsko srebro na ručama u Parizu 2024.
"Gimnastiku sam počeo trenirati već s tri godine, a roditelji su me upisali na nju zato što ju je već trenirala moja pet godina starija sestra Arina. Ona je prestala s gimnastikom sa sedamnaest, osamnaest godina i upisala studij farmacije, a ja sam nastavio. I moji su roditelji nekad bili sportaši: mama Julija trenirala je razne sportove, a tata Jura bio je kanuist", govori Ilija, koji je odrastao u selu Svidivok, nedaleko od Čerkasija u središnjoj Ukrajini. U tom gradu na rijeci Dnjepru napravio je prve sportske korake uz Irinu Gorbačevu, koja ga trenira i danas, dok se kasnije preselio u Kijev. U glavnom gradu Ukrajine završio je studij za trenera i stekao titulu prvostupnika, a lani je u Osijeku upisao magisterij na Kineziološkom fakultetu. U Hrvatsku je došao nakon ruske invazije na Ukrajinu, koja ga je zatekla u Cottbusu u Njemačkoj. Ondje je u veljači 2022. sudjelovao na Svjetskom kupu u sportskoj gimnastici, nakon čega se više nikad nije vratio u rodnu zemlju.
Ljubitelj tetovaža
"Nakon Cottbusa odradio sam još nekoliko kupova, a tri mjeseca prije dolaska u Osijek živio sam u talijanskom gradu Ferrari. Ovamo sam došao u lipnju 2022. jer je moja trenerica poznavala hrvatskog gimnastičara Matea Žugeca, koji joj je rekao da su ovdje super uvjeti za treniranje", prisjeća se sportaš i dodaje kako mu se grad na Dravi odmah svidio. Lijep mu je i ugodan (živi u unajmljenom stanu), ima odlične uvjete za trening u modernoj dvorani, a i Slavonci su ga sjajno prihvatili. Hrvatski jezik naučio je bez učitelja, uz pomoć kolega iz kluba, a dok govori, čuje se i slavonski naglasak.
"Usvojio sam i neke ovdašnje navike, poput pijenja kave. Volim kafiće u središtu grada, šetnje Promenadom zimi, a ljeti bazene na Kopiki", govori Ilija, koji u slobodno vrijeme najradije vozi svoj motor, Hondu CL 500, po Osijeku ili okolnim gradovima i selima. Najviše mu, naravno, nedostaje obitelj.
"Mama živi u Ukrajini, a tata i sestra u poljskom gradu Szczecinu, blizu njemačke granice. Tata radi na građevini, a sestra je dječja trenerica i instruktorica plesa na šipci. Čujemo se svaki dan, a obitelj me i posjećuje u Osijeku. Bili su i u Zagrebu na Europskom prvenstvu. Iako je opasno, mama je autom vozila iz Ukrajine", otkriva Ilija, koji se sa sjetom prisjeća rodnog grada i kluba gdje je počeo njegov sportski put, ali svoju budućnost vidi ovdje. Zbog sporta nije imao djetinjstvo poput većine svojih vršnjaka - kaže da je neke lijepe trenutke možda i propustio - no zbog toga ne žali jer ga razveseli kad se prisjeti brojnih osvojenih medalja. Na njegove sportske uspjehe podsjećaju i neke od sedamnaest tetovaža koje je dao napraviti: od one posvećene Olimpijskim igrama u Parizu do tetovaže koja je upravo u izradi.
"U Osijeku ću leđa istetovirati motivima borbe i snage, kao što su lav, koloseum, gladijator...", govori sportaš, otkrivajući i da trenutačno nema djevojku. Osječanke mu se jako sviđaju, no kaže da je teško ostvariti stabilnu vezu uz intenzivan sportski život. A na pitanje koja mu je najdraža sprava, Ilija Kovtun u šali odgovara - krevet.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....