Luna Pilić trenutačno u Zagrebu snima seriju ‘Blaž među ženama‘ redatelja Gorana Kulenovića, a život na tri adrese savršeno joj odgovara jer ne podnosi monotoniju.
Glumica Luna Pilić na snimanje je kasnila dvadesetak minuta, ali ne zbog neodgovornosti, već je ušla u tramvaj koji je išao u pogrešnom smjeru pa ju je šestica umjesto pred Muzej suvremene umjetnosti odvezla u centar grada. To ne čudi jer Zagreb je ovoj 27-godišnjoj splitskoj glumici tek usputna stanica dok snima novu seriju "Blaž među ženama" redatelja Gorana Kulenovića, koja će se na jesen emitirati na HRT-u. Njezin drugi dom je Beograd gdje je prije dvije godine diplomirala na Akademiji umjetnosti. Bio je to šesti pokušaj da ostvari svoje snove o kojima je sanjala od drugog razreda srednje, a u međuvremenu je diplomirala komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Neki su ipak prepoznali njezin glumački talent pa je već na drugoj godini studija književnosti na audiciji dobila ulogu za film "Zagrebački ekvinocij", a na prvoj godini akademije ulogu Bjanke u seriji "Crno-bijeli svijet".
Posao liječi sve
Prošle godine osvojila je dvije nagrade za ulogu Janje u filmu "Sveta obitelj": Brezu za najbolju debitanticu Pulskog filmskog festivala te za najbolju glumicu na Filmskom festivalu u Vojvodini.
"Do drugog razreda srednje škole vjerovala sam da ću studirati medicinu, a onda sam otišla na glumačku radionicu u rodnom Splitu i zarazila se glumom. Zapravo, zagrizla sam kao pit bull i ništa me nije moglo obeshrabriti. Pet puta sam ušla u uži krug na akademiji i šesti put sam odlučila sreću potražiti u Beogradu. Ondje mi je pola srca i pola života, drugi dio je u Splitu. U Beogradu trenutačno mladi ljudi predvode najhrabriju i najpravedniju borbu na ovim prostorima otkako znam za sebe. Taj grad inače ima jedno ludilo i pulsirajući kaos u sebi, jako srčani temperament koji je sličan dalmatinskom, dok je Zagreb pomalo hladan, a meni dođe kao stari prijatelj kojem se vraćam", kaže Luna, koja se i sama pridružila prosvjedima studenata još kada je sve počelo u Novom Sadu.
S Akademije pak posebno pamti predavanje jednog od velikih izvora svoje inspiracije, glumačke dive Mirjane Karanović. "Ona je iz trećeg pokušaja upala na akademiju pa mi je bilo lakše, znala sam da sam u dobrom društvu. Mirjana je Meryl Streep ovih prostora, ikona kao čovjek i glumica. Nikad u životu nisam imala toliku tremu kao kada nam je ona došla na predavanje. Prvih 40 minuta nisam uopće čula što govori, kao ni kada sam pred njom trebala glumiti scenu iz "Tramvaj zvan čežnja". Kada sam na trećoj godini pripremala ulogu Janje za "Svetu obitelj", pitala sam je postoji li način da radiš ovaj posao, a da te ne ošteti. Rekla mi je da zapravo ne postoji, ali što više radiš, brže zacjeljuje i to se zasad pokazalo točnim", objašnjava Luna.
Darija je slična meni
Lik Janje ju je i prije nego što je počela s pripremama privukao, jer tema seksualnog nasilja u obitelji bolna je i teška. Iako je vjerovala redateljici Vlatki Vorkapić, nije u potpunosti vjerovala sebi. "Ne vidim kako možeš ući u tako nešto, a da ne uđeš do kraja, daš sve što si ikada prošao, bol i sav mrak, nema drugog načina. Bila sam na rubu. S jedne strane sam htjela tu ulogu, s druge sam se uplašila scenarija i same Janje pa sam čak Vlatku zamolila u jednom trenu da mi dozvoli da deset dana razmislim mogu li nastaviti jer pripreme za snimanje trajale su osam mjeseci. Bilo me strah jesam li spremna nositi tu priču na drugoj godini akademije. Nisam znala kako da se bacim u nešto toliko teško. Prevagnulo je kada mi je tata rekao da je to prvi hrvatski film koji se bavi temom koja je do tada bila tabu, a to je seksualno zlostavljanje unutar obitelji. Moji baka i djed te roditelji, mama Katarina, magistra komparativne književnosti i filozofije, i tata Damir, novinar Slobodne Dalmacije najveća su podrška na mom putu", govori Luna.
Za pripremu uloge žrtve seksualnog nasilja najviše joj je pomogla psihologinja Marijana Senjak iz udruge Ženska soba koja 25 godina radi sa žrtvama nasilja. A najljepše u njenom poslu je kada joj život pošalje iscjeljujuću ulogu poput one koju ima u predstavi "Šuti, muči" na splitskim kazališnim daskama ili pak ulogu Darije koju trenutačno snima za HTV-ovu humorističnu seriju.
Utjeha u pudingu
"Čak ne moram ni puno glumiti jer Darija je slična meni. Ona je temperamentna Splićanka, studentica kineziologije kratkog fitilja, koja se sa sestrom vraća tati koji je pak mislio da se napokon riješio svojih kćeri. S Kulenovićem sam radila "Crno-bijeli svijet" i doživljavam ga kao svog redatelja, to je čovjek s kojim bih radila do kraja karijere", govori mlada glumica.
Na njezinom su repertoaru i dvije predstave u Beogradu, "Junaci doba krize" i "Naš razred". Crvenokosoj glumici trenutni život na tri adrese savršeno odgovara jer ne podnosi monotoniju, stoga se ne može zamisliti da pripada matičnom kazalištu, kao ni da u dogledno vrijeme osnuje obitelj.
"Kada sam zaljubljena, imam samo prividnu inteligenciju. Ne razmišljam još o obitelji i u šali kažem da su trudnoće prije tridesete - tinejdžerske. A što se tiče ljubavi, tu sam nepopravljivi romantik", objašnjava.
Tijekom rada na novim projektima s kolegama svakodnevno provodi po 12 sati pa kada nakon nekoliko mjeseci snimanje završi, emotivno proživljava rastanke. "Zadnji put sam nakon završetka predstave ležala dva tjedna na kauču ispod deke i jela puding. Imala sam osjećaj kao da sam prekinula s dečkom, bili smo tri mjeseca obitelj i sada to više nismo. Zeznuta je naša profesija. Na neki čudan način koristiš svoje emocije, na čudan način si konstantno ranjiv", zaključuje Luna.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....