Princ Philip rođen je prije točno 103 godine kao peto dijete na otoku Krfu, a u svojih 99 godina proživio je razne društvene nemire, ali i većinu posvetio svojoj supruzi, kraljici Elizabeti II. kojoj je bio velika podrška.
Princ Philip, vojvoda od Edinburgha, rođen je na kuhinjskom stolu 10. lipnja davne 1921. a kao dijete je proživio više društvenih nemira nego većina ljudi u svom životu. Najpoznatiji kao voljeni suprug kraljice Elizabete II., postao je jedan od najpopularnijih i najomiljenijih članova britanske kraljevske obitelji. Njegov život započeo je miljama daleko od bilo koje britanske palače u prilično kaotičnim okolnostima. Bio je peto dijete, odnosno sin jedinac princa Andrewa od Grčke i Danske, te njegove supruge, princeze Alice od Battenberga. Ubrzo nakon njegova rođenja, u Grčkoj je izbila revolucija, a kraljevska je obitelj protjerana nakon što je njegov otac optužen za veleizdaju. Bio je umotan u sanduk na britanskom ratnom brodu kada je njegova obitelj pobjegla u Pariz, no bio je to zapravo prikladan brod za njega s obzirom na to da će Philip kasnije služiti kao odlikovani vojnik u Kraljevskoj mornarici tijekom Drugog svjetskog rata, prije nego što će se 1947. vjenčati s ljubavi svog života.
Nakon bijega iz Grčke, Philip, koji je rođen na Krfu i njegova obitelj smjestili su se u zelenom predgrađu Pariza u kući koju im je ustupila njegova bogata teta, Marie Bonaparte koja je stekla titulu princeze udajom za princa Georgea od Grčke i Danske. Od tada pa nadalje, vojvodino djetinjstvo bilo je poprilično nesigurno jer zapravo nije imao mjesto koje bi mogao smatrati stalnim domom. O tome se vjerojatno najbolje sam izjasnio i to godinama kasnije, kada ga je novinar The Independenta upitao kojim jezikom govori kod kuće, na što mu je odgovorio: "Kako to mislite ‘kod kuće‘?". Svom je biografu 2001. pojasnio: "To se jednostavno dogodilo. Obitelj se raspala. Majka mi je bila bolesna, sestre udate, otac na jugu Francuske. Sam sam morao nastaviti sa svime u životu". U dobi od osam godina,
Philipa su poslali u školu Cheam u Surreyu na tri godine, ali se potom preselio u Njemačku gdje su se sve četiri njegove sestre udale. Njegov boravak u Njemačkoj pokazao se kratkim jer se vratio u Veliku Britaniju gdje je bio poslan u Gordonstoun School, poznati internat za dječake u Škotskoj. Njegovoj je majci u međuvremenu bila dijagnosticirana shizofrenija i poslana je u švicarski sanatorij, a otac je živio sa svojom ljubavnicom na Francuskoj rivijeri. Ali za razliku od svog najstarijeg sina kralja Charlesa, Philip je volio svoje vrijeme provedeno u Gordonstounu. U internatu je napredovao pa je izabran za kapetana hokejaške i kriket ekipe, a uz to je otkrio i svoju strast prema čamcima. Međutim, kada je imao 16 godina i još uvijek bio učenik škole, doživio je veliku tragediju jer je u roku od samo nekoliko mjeseci izgubio sestru i ujaka. Sestra Cecile izgubila je život u tragičnoj zrakoplovnoj nesreći sa svojim mužem i njihovo dvoje djece u studenom 1937., a pet mjeseci kasnije, Philipov ujak i skrbnik, drugi markiz od Milford Havena, iznenada je preminuo od raka u dobi od 46 godina. Ravnatelj Gordonstoun internata, Kurt Hahn, bio je taj koji je Philipu javio tužne vijesti. "Njegova tuga bila je tuga čovjeka", prisjetio se on godinama kasnije. Na sestrinu pogrebu Philip se ponovno zbližio s majkom, koja je željela da se s njom vrati u Grčku nakon obnove grčke monarhije, no mladi princ je to odbio jer je želio nastaviti karijeru u mornarici i u Drugom svjetskom ratu aktivno je služio protiv njemačkih, talijanskih i japanskih snaga. U ožujku 1941. godine nosio je titulu časnika na bojnom brodu HMS Valiant i spominjan je u vojnim dokumentima zbog značajne uloge u bitci kod Matapana protiv talijanske flote. "Zahvaljujući njegovoj budnosti i razumijevanju situacije, uspjeli smo u pet minuta potopiti dvije talijanske krstarice s topovima od osam inča", pohvalio ga je njegov zapovjednik, a ubrzo nakon toga odlikovan je grčkim ratnim križem za hrabrost.
Kako je brzo napredovao kroz činove i postao prvi poručnik razarača HMS Wallace, u dobi od samo 21 godinu, postao je najmlađi časnik u službi koji je imao izvršni posao na brodu te veličine. A onda na sam Božić 1943. godine, nemajući neko posebno mjesto na kojem bi volio provesti blagdan, kako je to jednom nonšalantno priznao, Philip je otišao sa svojim rođakom Davidom Milfordom Havenom, u dvorac Windsor. Tamo je sreo princezu Elizabetu, koja je tada imala 17 godina i zabavio je do mjere da je toliko sretnu nitko prije nije vidio, što je otkrila jednom prilikom njezina guvernanta Marion Crawford. Taj vikend tijekom kojeg su se održale blagdanska večera, druženja, gledali se filmovi i plesalo uz gramofon, pokazao se zapravo kao prekretnica za njih dvoje. Nakon sljedećeg posjeta Windsoru u srpnju sljedeće godine, Philip je pisao Elizabeti o jednostavnom uživanju u obiteljskim užicima, zabavama i osjećaju da je dobrodošao podijeliti ih. "Bojim se da nisam sposoban sve ovo izraziti pravim riječima i svakako nisam sposoban pokazati vam zahvalnost koju osjećam", priznao joj je. Par se prvi put službeno upoznao u srpnju 1939., kada se Elizabeth pridružila roditeljima u posjetu Dartmouth Naval Collegeu, gdje je Philip bio na obuci. Philip je u to vrijeme imao 18 godina, princeza samo 13, no prije toga su se susreli na obiteljskom vjenčanju i krunidbi njezina oca. Princ je dobio zadatak provesti Elizabeth i njezinu sestru po koledžu i odmah je ostavio dojam na svoju buduću suprugu. Vjenčali su se 1947., a Philip je završio svoju aktivnu pomorsku karijeru u srpnju 1951. Zatim se usredotočio na pružanje podrške kraljici nakon njezina dolaska na prijestolje 1952. U studenom 1948. dobili su sina Charlesa, današnjeg kralja, 1950. princezu Anne, 1960. princa Andrewa, a 1962. rodio im se princ Edward.
Philip se u studenom 1952. vratio vojnim aktivnostima, svojoj velikoj ljubavi i započeo je obuku za pilota RAF-a, koju je uspješno priveo kraju sljedeće godine. Od letenja je odustao 1997. u dobi od 76 godina, a do tada je na nebu proveo gotovo šest tisuća sati, u 59 različitih letjelica. Uz sve to je napredovao i u obavljanju kraljevskih dužnosti, a Nagrada vojvode od Edinburgha, koju je utemeljio 1956., pokazala se možda kao njegova najveća ostavština i danas se dodjeljuje u više od 140 zemalja svijeta. Vojvoda je bio stalni kraljičin pratilac na brojnim kraljevskim angažmanima, državničkim posjetima i privatnim događanjima.
Philip je preminuo 9. travnja 2021. u dobi od 99 godina, a tuga povodom njegove smrti dostojanstveno je odražavala voljeni status koji je imao među članovima obitelji i u očima milijuna obožavatelja kraljevske obitelji diljem svijeta.
