Zadarska glazbenica Elena Stella objavila je debitantski jazz-album „Mačak u vreći“, refleksivno i intimno pismo stvarano posljednjih desetak godina. Povodom toga govori nam o glazbenim počecima bez formalnog obrazovanja, odrastanju, radu u kasinu, prijavi na The Voice, ljubavi, tradiciji i muško-ženskim odnosima.
Kad je prije 11 godina zapjevala na audiciji u prvoj sezoni The Voicea, Zadranka Elena Stella (43) svojom emotivnom, sugestivnom i baršunastom izvedbom klasika "Cry Me a River" oduševila je i tadašnje članove žirija. No i nakon što su se kamere The Voicea ugasile, talentirana Zadranka nikada nije odustala od svirki, naprotiv. I prije nego što se pojavila u showu, imala je svoj bend, a posljednjih godina odvažila se na još jedan beskompromisan korak. Naime, nedavno je objavila svoj prvi, debitantski album "Mačak u vreći", intimistički i introspekcijski zapis njezine duše i sjećanja, i to u jazz-maniri na našem jeziku.
„Nisam razmišljala o tome je li jazz u Hrvatskoj ‘hrabar izbor’. Jednostavno sam intuitivno slijedila ono što osjećam i što mi je prirodno, kako bih bila zadovoljna sobom, a ne napravila nešto samo da bude prihvatljivije ili lakše probavljivo. Mislim da je to i najveći izazov, ostati vjeran sebi“, govori Elena. ‘Mačak u vreći‘, naime, donosi osam pjesama, od kojih je sedam autorskih. Tekstovi su, govori Stella, uglavnom proizašli iz njezinih osobnih preispitivanja, dilema, unutarnjih previranja i proživljenih iskustava, dok je tekstualne predloške za pjesme ‘Mačak u vreći‘ i ‘Ti‘ postavio pijanist Ante Jeličić. Ovaj autorski dvojac imao je luksuz vremena; pjesme su nastajale posljednjih devet godina, kroz autentično proživljene momente i bilježenja svakodnevnih prizora, prolaznosti, tišine i susreta, u čemu se daju primijetiti i tragovi Arsenove poetike.
To potvrđuje i Elena kroz pjesme "Manevar" i "Ostati", ali tu je i njezina obrada klasika "Kuća pored mora", za koju kaže da joj je dala svoj senzibilitet. Iskrena je i kad govori koliko je teško s manje komercijalnim autorskim potpisima doći do većeg broja radijskih postaja, koliko takvi izvođači znaju biti prepušteni sami sebi. Ona je zahvalna jer joj je u stvaranju albuma dijelom financijski dao podršku Grad Zadar, a iza nje je i izdavačka kuća Dallas. Ništa manje joj nisu važne i pozitivne recenzije za "Mačka u vreći", za koje govori da su lijepe i podržavajuće.
Kroz odrastanje je, prisjeća se, upijala raznoliku glazbu, od instrumentalne i filmske, tako da njezin glazbeni izraz spaja različite utjecaje: od šansone, popa i autorske jazz glazbe.
„S obzirom na to da sam samouka, taj moj put oblikovalo je to intuitivno osluškivanje i upijanje raznih žanrova bez formalnih okvira“, objašnjava pjevačica koja je u mlađim danima bila naklonjena soul i blues izvođačima poput Arethe Franklin, Dinah Washington, Donnyja Hathawaya i Stevieja Wondera, potom Franku Zappi, Amy Winehouse, a tek kasnije su je zaintrigirale Nancy Wilson, Sarah Vaughan, Ella Fitzgerald, Carmen McRae...
Odrasla je u kreativnoj obitelji; njezin otac svirao je više instrumenata i pjevao, dok je njezina mama pisala pjesme u mlađim danima. Jedna od njih poslužila je i za "Elenin blues", pjesmu u kojoj se s nostalgijom sjeća kuće pune glazbe, druženja i bezbrižnosti s roditeljima, bratom i sestrom u predratno vrijeme u Zadru, gdje je završila srednju ekonomsku školu. Na fakultet, otkriva, nije otišla, ne samo zato što njezini roditelji nisu bili u mogućnosti poslati je na školovanje u neki drugi grad, već i zato što nije imala jasan plan oko svog budućeg zanimanja. Stoga se rano financijski osamostalila, radeći razne poslove, a jedno od zanimljivijih iskustava bilo joj je u casinu.
„Bila sam krupije i vodila živu igru. Bilo je izazovno usvojiti tehnički aspekt toga posla, baratanje žetonima i kartama i paralelno sinkronizirano točno množiti i zbrajati ogromne cifre koje su se vrtjele u pojedinim igrama. To je za mene bilo prilično izazovno jer je matematika bila moja slaba točka oduvijek“, prisjeća se Elena. To razdoblje pamti i po odličnim kolegama i prijateljstvu koje je stekla za cijeli život. U vrijeme korone zaposlila se i u banci na godinu dana, jer su svirke bile mahom otkazivane, ali se vratila glazbi koja je prati od rođenja.
Prvi profesionalniji glazbeni angažman imala je u radnim dvadesetima u bendu Dirty Harry, a s 32 godine na nagovor prijatelja prijavila se na audiciju ‘The Voicea‘. „Prilično sam stihijski svemu tome pristupila, za razliku od pojedine ekipe koja je ondje došla s ozbiljnim vizijama i ambicijama vezanim za show. Bila sam nepripremljena na sve što se tamo događalo. Bilo je intenzivno, iznenađujuće, očaravajuće i istovremeno zastrašujuće. Stigla sam do četvrtfinala, što je za mene bilo van pameti, nisam uopće očekivala taj plasman“, govori Elena, zahvalna na prilici i poznanstvima s kvalitetnim ljudima iz produkcije s kojima i danas surađuje. Sve to je po završetku showa dovelo do toga da ‘baci sidro‘ u Zagrebu, najviše zbog kolega glazbenika (surađivala je i s Nenom Belanom na pjesmi ‘Samba i ti‘ i pjevala u emisiji ‘A strana‘), stvaranja i više prilika za svirke po klubovima. No, zbog klime i manjka sunčanih dana nakon jedne godine vratila se u rodni grad.
„Kada sam jednom doživjela više od dvadeset dana zaredom oblačno, vlažno i tmurno vrijeme, definitivno sam odustala od ideje o trajnom preseljenju. Takvu klimu jednostavno ne mogu podnijeti. Osim toga, prometne gužve u kojima dnevno izgubiš tri do četiri sata svog života samo da bi stigao s jedne lokacije na drugu, djeluju zaista poražavajuće", iskrena je Zadranka. A takva je i po pitanju muško-ženskih odnosa, tradicije, društvenih ‘očekivanja’ i uklapljivanja. Drži da bi trebalo iskorijeniti transgeneracijska, duboko utabana uvjerenja, primjerice kad se u manjim sredinama muškoj djeci u naslijeđe ostavljaju nekretnine, a žensku se isključuje iz te priče, preispitati obiteljska nasljeđa i sl.
„Odrasla sam u obitelji u kojoj se formalizam nikada nije nametao. Imala sam potpunu slobodu izbora, od toga čime ću se baviti i kakav ću posao odabrati, do toga koga ću i kako voljeti. U mom se domu nikada nisu postavljala ona pitanja: kad ćeš se udati, kad ćeš roditi, hoćeš li ili zašto nećeš“, ističe glazbenica, okružena, kako kaže, ljudima s kojima razgovara "o nekim sasvim drugim temama, daleko od zadanih društvenih očekivanja". Za sebe kaže da je u dugogodišnjem ljubavnom odnosu u kojem se osjeća dobro, ispunjeno i prije svega slobodno.
„Nisam formalist, niti vjerujem u život po diktatu okvira. U ljubavi nikada ne bih pristala na manje od međusobnog poštovanja ili na gubitak vlastitog identiteta. Iz te perspektive gledam i na brak. Papir i društvene norme ne jamče baš ništa - ni vjernost, ni razumijevanje, ni dugovječnost. Brak može biti predivna manifestacija ljubavi ako je građen na živom sadržaju“, drži Elena Stella, za koju životni sklad započinje u nama, kad smo dobro u svojoj koži, a ne da čekamo da nas netko ‘spasi ili dovrši‘. Ona je ionako najsretnija zbog završetka albuma na kojem sviraju i Adriano Bernobić, Bojan Skočilić, Darko Sedak Benčić, Hrvoje Štefanić, Miro Kadoić, uz produkciju Jere Šešelje. Prvu službenu promociju imat će 26. kolovoza u Zadru, u atriju palače Cedulin sa svojim Ante Jeličić Quartetom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....