Manje od 24 sa­­ta nakon što je iz Phila­del­­phi­je sletio u rodni grad, jedan od najperspektivnijih hrvatskih plivača svoje generacije, Roko Krpina, već je bio na treningu. Nije bilo mnogo vremena za odmor od dugog puta s dva presjedanja, niti za privikavanje na vremensku razliku. Već je četiri sata nakon slijetanja 20-godišnji višestruki kadetski, juniorski i seniorski prvak Hrvatske našao se u bazenu na Sveticama - s posebnim razlogom. Pred samozatajnim Zagrepčaninom, studentom financija u LeBow College of Business na Sveučilištu Drexel u Philadelphiji, gdje uz studij pliva za sveučilišnu Division I momčad, jedno je od najvećih međunarodnih plivačkih natjecanja u Hrvatskoj - 40. Zlatni medvjed. Domaćin mu je njegov matični klub PK Medveščak, a ovogodišnja smotra najboljih hrvatskih i europskih plivača, koja će se 20. i 21. lipnja održati u kompleksu Bazeni Svetice, slavi jubilarno izdanje, dok Plivački klub Medveščak obilježava 80 godina postojanja. To znači da će svi "Medvjedi" koji ove godine nastupaju na mitingu poput grizlija "napadati" najbolje rezultate.

A Roko, kojeg njegovi najbliži opisuju kao "tihu vodu koja brege dere", pritom želi ostvariti kvalifikacije za Europsko prvenstvo u kolovozu ove godine i postaviti temelje i za ostvarivanje norme za Olimpijske igre u Los Angelesu 2028.

Mladi Zagrepčanin dalmatinskih korijena želi se kvalificirati za Europsko prvenstvo u kolovozu ove godine

MARKO TODOROV CROPIX

Ukratko, dat će sve od sebe kako bi domaćim i inozemnim konkurentima pomrsio planove te ostvario najbolje moguće vrijeme u disciplinama mješovito i leptir. Kada bi se plivanje, jedan od najzahtjevnijih temeljnih sportova, moglo usporediti s Formulom 1, a vrhunski plivači s pilotima bolida, Roko bi teško mogao uspješno predstavljati Medveščak na domaćim i Hrvatsku na međunarodnim natjecanjima bez obitelji koja već godinama funkcionira kao savršeno uigran tim "iz boksa". Podrška njegova oca Krešimira (52), Zagrepčanina zaposlenog u financijskom sektoru, majke Marije (44), socijalne pedagoginje dubrovačkih korijena, sestara Nine (17) i Luce (6) te brata Luke (11) ključna je u njegovoj priči o uspjehu i odlasku u SAD na studij i treniranje prema američkim plivačkim standardima. Ta je potpora još značajnija ima li se na umu da su Nina, Luka i Luce i sami plivači te članovi Medveščaka.

Upornost je obiteljska crta

Nina, učenica trećeg razreda Gornjogradske gimnazije, donedavno je trenirala natjecateljsko plivanje, Luka već "hvata" prve rezultate u kategoriji mlađih kadeta, dok je Luce članica klupskog plivačkog podmlatka i pohađa klupsku plivačku školu. Uz sve to, Krešimir Krpina godinama je ljeti igrao vaterpolo sa svojom ekipom u Tisnom, odakle po majci ima korijene, dok je supruga Marija trenirala odbojku u Dubrovniku. Sport je u njihovoj obitelji oduvijek način života, a otkako su im djeca odabrala bazen, plivanje je postalo središte obiteljske svakodnevice.

Zagrebački plivač jedan je od najboljih u svojoj sveučilišnoj momčadi

PRIVATNI ALBUM

"Dok su Roko i Nina bili u najintenzivnijem natjecateljskom ritmu, budilica je zvonila u pola pet ujutro. Skuhao bih čaj, pripremio doručak pa ih budio kako bi do šest već bili u vodi na jutarnjem treningu. Kad to živite godinama, postane vam potpuno normalno. Kiša, snijeg, mrak, nema odgode, nema preskakanja. Sjeda se u auto i ide na bazen", govori Krešimir Krpina, s kojim se na mjestu vođe tima potpore izmjenjivala supruga te je sve obiteljske obveze, slavlja i odmore planirala prema rasporedu treninga i natjecanja. Dok Roko prošle godine nije otišao u Philadelphiju, a Nina se, zbog obveza u gimnaziji, prestala natjecati, podrazumijevalo se da najprije pogleda klupski raspored i da prema njemu "kroji" ostale obveze. Roko i Nina počeli su kao šestogodišnjaci i godinama su bili u bazenu dvaput dnevno, pa je popis obaveza bio popriličan.

Ženska snaga

"Nekima je možda teško razumjeti takav ritam, ali nama je to postalo normalno. Kad imaš četvero djece i svi su u sportu, moraš biti dobro organiziran. Uvijek se znalo tko vozi na trening, tko ostaje s mlađima, kada se kuha ručak i kada se ide spavati. Nije uvijek bilo lako, ali danas, kad vidimo koliko su sport i disciplina oblikovali našu djecu, znamo da je vrijedilo", pojašnjava Marija Krpina koja, uz brigu o četvero djece i njihovim sportskim obvezama, paralelno radi i zahtjevan posao socijalne pedagoginje u Domu za nezbrinutu djecu u Nazorovoj.

"Taj posao ne možeš raditi "u rukavicama". Djeca vrlo brzo osjete daješ li im samo dio sebe ili si stvarno prisutan. Puno emocija nosiš i kući, ali možda te upravo zato još više vesele male obiteljske stvari, zajednički ručkovi i trenuci kada smo svi zajedno", govori Marija, dodajući kako njihova obitelj značajan oslonac pronalazi u životu u skladu s vjerom u župi sv. Blaža. To im je, ističe, temelj iz kojeg sve kreće.

Roko tijekom rijetkog slobodnog dana u Americi

PRIVATNI ALBUM

"Kad je sve ubrzano i zahtjevno, važno je imati nešto što te vraća na pravo mjesto", pojašnjava Marija Krpina.

U obiteljskoj svakodnevici sve se više vidi i uloga najstarije kćeri Nine, koja postupno preuzima dio jutarnjih obveza. Ranije ustaje, priprema doručak, pazi da su Luka i Luce spremni za školu te provjerava ima li mlađi brat sve potrebno za dan pred sobom. Najmlađoj Luci, koja će najesen krenuti u prvi razred osnovne škole, donedavno je pak pripremala i provjeravala ruksak za vrtić.

"Nina nam je velika pomoć, jako je zrela i odrasla za svoju dob. Mislim da je, osim supruga i mene, sport presudan u oblikovanju radnih navika naše djece i odgovornosti jednih za druge - kaže Marija, dodajući da u njihovom "boksu" ipak nije sve podređeno samo redu, radu i disciplini. Naprotiv, jednako važan dio svakodnevice čine i oni mirniji, obiteljski trenuci", druženja koja se ne planiraju precizno, nego se jednostavno dogode. U središtu tih trenutaka gotovo uvijek je stol. Nije im to samo mjesto za obroke, nego prostor okupljanja, razgovora, obiteljske zafrkancije i predaha između obveza. Ondje su obitelj kao i svaka druga.

"Stvarno puno vremena provodimo oko tog stola. To nam je mjesto gdje se svi svaki dan nađemo i ispričamo, bez obzira na to koliko nam dugo dan trajao", kaže Marija Krpina, koja svakodnevno kuha za svoju obitelj. Pojašnjava kako doručak plivača mora biti hranjiv - to je ono što drži dan - a temelj je puno jaja, mesa, voća, povrća... Sve se planira prema tome koliko tko trenira. Dok Roko nije studirao u Americi, tjedno bi naručila stotinu domaćih jaja jer ih je jednostavno morala imati spremne za sve te obroke, a sada ih naručujem pedeset.

Američki san

Stoga ne čudi da ju je stariji sin uoči nedavnog povratka u Zagreb zamolio da mu pripremi gustu pileću juhu s domaćim rezancima (u kojoj mora biti i pilećih nogica), pečenog odojka s krumpirima, salatu te štrudlu od ručno vučenih kora i trešanja. Ta su jela obilježila Rokovo odrastanje.

Dobra organizacija i beksrajna ljubav recept su za uspjeh zagrebačke obitelji

MARKO TODOROV CROPIX

"Dakako, nema ih u Philadelphiji, no odlazak u Ameriku životna je prekretnica kojoj sam podredio godine treniranja, natjecanja, borbe za što bolje rezultate", pojašnjava Roko, hrvatski reprezentativac kojem je Sveučilište Drexel, odnosno LeBow College of Business, ponudilo punu stipendiju i "svemirske" uvjete studiranja i treninga - o čemu bi, da je ostao u domovini, mogao samo sanjati. Kaže kako predavanja počinju rano i završavaju poslijepodne, a između predavanja, obveznih seminara i priprema za ispite sve je unaprijed isplanirano do najsitnijih detalja. Jednako tako organizirani su i treninzi - u bazenu se točno zna kada se ulazi u vodu, koliko traje pojedina serija, a kada slijedi oporavak. Nakon treninga sportaše čekaju fizioterapeuti, masaže i oporavak koji su sastavni dio sustava.

Odlazak u Ameriku životna je prekretnica kojoj sam podredio godine treniranja, natjecanja, borbe za što bolje rezultate", pojašnjava Roko

MARKO TODOROV CROPIX

Premda uživa u američkom studentskom životu i velikom sportskom sustavu, priznaje da mu posljednjih tjedana prije povratka sve više nedostaju dom, prijatelji, trener i obitelj. Zbog ispita ritam se, kaže, dodatno zgusnuo pa su mu misli sve češće bile usmjerene prema njima, Zagrebu i matičnom klubu. A nakon kratkog zagrebačkog predaha ponovno slijede treninzi, utrke i novi izazovi. Jedan od najvažnijih očekuje ga na Sveticama - na bazenu gdje je sve počelo. Ondje će Roko još jednom stati na startni blok: na mjesto gdje je, kao klinac, prije petnaestak godina započeo svoj plivački put.